Fra Marko Prgomet (1933 - 1993)

Fra Marko Prgomet

Fra Marko Prgomet

Fra Marko Prgomet je rođen u Grebnicama (Lijeskovac), selu koje pripadalo župi Tišina, kod Bosanskog Šamca, 3. rujna 1933. godine. Otac mu se zvao isto Marko, a majka Manda. Majka mu je bila iz Donje Mahale, sela toliške župe iz poznatog roda Bernatovića, čiji su preci u Bosansku Posavinu doselili iz Slavonije početkom XIX. stoljeća. Otac mu je umro mlad, još dok je bio dijete, pa se majka preudala za Filipa Evića iz Donjeg Hasića, sela u istoj župi. U Donjem Hasiću je proveo djetinjstvo. Osnovnu (četverorazrednu) školu je završio u Bosanskom Šamcu (1941 - 1945), a nižu gimnaziju u Visokom. U novicijat je stupio po završetku V. razreda gimnazije u Kraljevoj Sutjesci 15. srpnja 1952. godine. Svečane zavjete je položio u Sarajevu 8. prosinca 1955. godine. Višu klasičnu gimnaziju je završio u Visokom. U Sarajevu je završio teološki studij 1959. Za svećenika ga je zaredio Vrhbosanski nadbiskup dr. Marko Alaupović 25. srpnja 1958. godine.

Đakonsku i mladomisničku praksu obavio je u Tuzli, a 8. srpnja 1961 godine u Tolisi je započeo i svoje svećeničko službovanje kao samostanski i župni vikar. Nakon pet godina službovanja u Tolisi, 1966., kapelan je u Žeravcu, a potom 1967. , i u Barlovcima. Od 1967. do 1970. je bio župnik u Potočanima, naredne tri godine, (od 1970. do 1973), u Žeravcu, a od 1973. do 1976. u Tišini. Iz Tišine je otišao u Tolisu, gdje je postavljen za gvardijana. Tu dužnost je obnašao tri godine (1976-1979), nakon čega je do 1982. kapelan u Domaljevcu. Godine 1982. je župnik, ovoga puta u Gornjoj Tramošnici. Iz Gornje Tramošnice dolazi u Tolisu i postaje samostanski i župni vikar. Samostanski vikar je bio do 1988., a župni vikar do svoje smrti 1993. godine. Umro je, ne navršivši ni šezdeset godina, 14. siječnja 1993. godine nakon četverogodišnje borbe s „teškom bolešću“, čije je posljednje dane, proveo izvan toliškog samostana - kuće koju je najviše volio - u vinkovačkoj bolnici. Pokopan je na Karauli, najvećem katoličkom groblju Bosanske Posavine i najstarijem groblju toliške župe. Zbog ratnih neprilika, svakodnevnog granatiranja ovog neokupiranog dijela Posavine, župljani ga nisu mogli ispratiti na vječni počinak kako su željeli i kako je on svojim životom i odnosom prema njima zaslužio. Velikoj skupini pokojne braće pridružio se tako uz oproštajni govor gvardijana toliškog samostana fra Marka Oršolića - mlađeg i u nazočnosti skromnog broja svećenika i župljana.

U samostanskim kronikama uz ime fra Marka Prgometa neće ostati možda ništa više zapisano nego što je ovo rečeno, ovih nekoliko teških i hladnih podataka.

Neće ostati zapisano da je zbog markantnog izgleda na njemu zastajalo svako oko, da je zračio ljepotom i životom i na oltaru kad je vjernicima ukazivao na put u kraljestvo nebesko, i na nogometnom igralištu kad je, ponekad i ne skidajući habit, branio gol i čuvao mrežu od pogodaka protivničkih igrača.

On je pripadao onoj koloni „ujaka“, koji kroz život prolaze ne osvrćući se na svoju sjenku, ne misleći kako je povećati i učvrstiti, nego kako proći izmeđi ljudi, a da ona nikome ne zakloni sunce, nikoga ne „zakači“, onoj koloni „ujaka“ koji su zračili ljubalju prema čovjeku i nastojali da dio te ljubavi prenesu u svako srce kako bi život bio snošljiviji i lakši kad već ne može biti bez patnji i bola.

On je bio sluga Božji, a to znači s ljudima, i kad je bio kapelan, i kad je bio župnik, i kad je bio gvardijan, i kad je bio zdrav, i kad je bio bolestan. On je, kako je u oproštajnom govoru kazao fra Marko „nesebično trošio svoj život na dobro i blagostanje i zajednice i naroda“.

Za one koji su ga poznavali, bili njegovi suputnici u bilo kom smisli, trag koji je ostavljao u ljudskim srcima, vrijedniji je od svih drugih tragova, koje ljudi ostavljaju za sobom. Zbog toga će oni uz pominjanje imena fra Marka Prgometa - „Brke“ imati samo jednu konstataciju - to je bio pravi „ujak“.

Fratri Tišine

  • Fra Mirko Brandić (1885 - 1947) Fra Mirko Brandić (1885 - 1947)
  • Fra Petar Ević (1890 - 1985) Fra Petar Ević (1890 - 1985)
  • Fra Pero Baotić Fra Pero Baotić
  • Fra Pavo Dominković Fra Pavo Dominković
  • Fra Ivo Pavić Fra Ivo Pavić
  • Fra Anto Pušeljić Fra Anto Pušeljić
  • Fra Miro Jelečević Fra Miro Jelečević
  • Fra Marko Kobaš Fra Marko Kobaš