Novo selo

Mjesna zajednica Novo selo pripada općini Bosanski Šamac, Bosna i Hercegovina.
Stanje prije rata:
229 domaćinstava i 1030 stanovnika hrvatske nacionalnosti, oko 50o djece i mladih. Mještani su posjedovali oko 37 traktora s priključnim strojevima, 67 auta, 2 kamiona i 29 konja. Imali su i oko 100 muznih krava i mnoštvo sitne stoke (svinja i sitne peradi).
60 % stanovništva se bavilo poljoprivredom – povrtlarstvo i korparstvo a ostalih 40 % bilo je uposleno u privredi (Bosanski Šamac) i zapadnim zemljama. Bilo je to prekrasno selo koje je posebno napredovalo u predranih petnaestak godina. Takvo je mišljenje o Novom selu vladalo i u drugim selima.

U nemilim ratnim događanjima 1992. - 1995., stanovništvo ove mjesne zajednice je u cijelosti protjerano sa svojih ognjišta.
Selo je u potpunosti srušeno, od 229 kuća ostalo je samo pet koje nisu u potpunosti srušene ili devastirane. Srušena je i zapaljena filijalna crkva na groblju, dom kulture kao i asfaltna cesta kroz cijelo selo koju su mještani prije rata sami napravili.Zapušteno je oko 10 kilometara odvodnih kanala, isječeno preko 20 hektara šume koja se i danas siječe. Kuće su porušene i devastirane a imovina mještana je u potpunosti otuđena.
Veliki broj mještana je mjesecima bio zatočen u logoru u Bosanskom Šamcu, gdje su bili premlaćivani i mučeni na razne načine. Neki su bili i po osam-devet mjeseci u logoru, a tek onda su razmijenjeni. Mnogi su izgubili i vlastite živote u logoru i nikada se još nije saznalo za njihove posmrtne ostatke.

Nakon 2000. godine stanovnici su se počeli postupno vraćati na svoja ognjišta i sami ili uz pomoć donatora obnavljati svoje kuće i mjesto.
Sada u Novom selu imamo 53 povratnika, uglavnom starije osobe, niti jedno dijete. Oni žive u 22 domaćinstva. Obnovljene su 34 kuće, dvije kuće su prodane, a filijalna crkva je u fazi obnove. Donatori za obnovu su bili: UNHCR, IRC, Federalno ministarstvo i Kruh sv. Ante. Povremeno i Caritas pošalje pomoć.

Najveći problem predstavlja uništena infrastruktura kao i činjenica da je na ovim područjima mjesecima i godina boravila vojska. Najprije su minirali, porušili i popalili društvene i sakralne objekte: filijalna crkva, omladinski dom, prostorije mjesne zajednice i matičnog ureda. Također je odavde vršeno ratno djelovanje po okolnim hrvatskim mjestima, što upućuje na činjenicu da je pod ruševinama i na prostorima ovih mjesnih zajednica veliki broj zaostalih minskoeksplozivnih sredstava.

Kroz dugi niz godina ratnog stradanja ovo mjesto je pretvoreno u vrlo opasno područje. Također su od ruševina nastale svojevrsne deponije smeća, a domaće stanovništvo je isto tako odlagalo smeće na područja s kojih je svijet bio protjeran. Sve to čini dodatnu opasnost za povratnike, kao i neriješena pitanja infrastrukture i samih povratnika. Činjenica je da se povratnicima ne garantira nikakva sigurnost jer područja njihovih sela nisu deminirana, a ni društveno politička i socijalna situacija još uvijek nije riješena.
Najveći dio mještana živi raseljen po Hrvatskoj (Kostajnica 50%) i zapadnim zemljama. Povratnici se bave poljoprivrednom a od mehanizacije nemaju skoro ništa. Sigurnost povratka najviše ovisi o obavljanju infrastrukturalnih sadržaja, a najviše bi pomoglo ulaganje u malu privredu, jer se stanovništvo time bavilo i prije rata (poljoprivreda, mini farme, plastenici, zdrava hrana i mali zanati).

Trebalo bi uraditi 3 kilometra asfalta, te odvodne kanale koji su potpuno zapušteni. Obnova infrastrukture, uklanjanje zaostalih minskoeksplozivnih sredstava, te raščišćavanje ruševina i obnova sela vratila bi nadu u povratak i oživljavanje ovog lijepog mjesta.

  • Gornji Hasić Gornji Hasić
  • Donji Hasić Donji Hasić
  • Hrvatska Tišina Hrvatska Tišina
  • Tursinovac Tursinovac