Hrvatska Tišina

Na području mjesne zajednice Hrvatska Tišina prije rata živjelo je 1090 stanovnika. Svi su živjeli u svojim kućama, selo je imalo 264 kuće. Početkom rata 1992. godine kompletno stanovništvo Hrvatske Tišine je protjerano sa svojih ognjišta. Većina ih je protjerana u pravcu Domaljevca, a zatim se najveći broj rasuo po Hrvatskoj i po cijelom svijetu. Oni koji se nisu uspjeli izvući iz Hrvatske Tišine oni su zarobljeni. Oko 178 žitelja je odvedeno u logore koje su vlasti RS-a otvorile 1992. godine. Naši Tišinjani su ostali i po devet mjeseci u logorima koji su se nalazili u Crkvini, Šamcu i Batkovićima. Većina je nakon višemjesečnog maltretiranja i premlaćivanja razmijenjena, ali ima i onih koji se nikada nisu vratili niti se zna gdje su njihovi posmrtni ostatci.

Statistike govore da je na području mjesne zajednice H. Tišina 70 obiteljskih kuća potpuno srušeno, a treba napomenuti da je u zaseoku Barišići-Ivkići 37 kuća srušeno nakon daytona. Čudno je da nitko od tadašnjih vlasti nije spriječio ovo rušenje. Trenutno je 86 kuća devastiranih, koje nisu osposobljene za stanovanje. Do sada je ipak obnovljeno 39 kuća, od kojih je 8 napravljeno od temelja, jer su bile potpuno srušene. I pored ovih ruševina, pedesetak obitelji, većinom starije dobi odlučilo se na povratak u svoj rodni zavičaj tj. H. Tišinu. Sada trenutno živi oko 90 osoba u mjesnoj zajednici H. Tišina.
Povratak je započeo 2000. godine, točnije 18. 3. kada se vratila prva obitelj Pepić. Oni su odmah imali provokacije. Bačene su im bombe u dvorište i nikada nisu pronađeni počinitelji. Također je u to vrijeme i mjesno groblje devastirano, polupani su spomenici. A kada smo protjerani 1992. po selu je krenula pljačka. Otuđeno je 79 osobnih automobila od naših protjeranih Tišinjana, a pljačkašima su vlasti rekle: „Pokupite sve što je Hrvatsko, jer oni se nikada neće vratiti svojim kućama!“ Žalosno je da su i ljudi s fakultetima pljačkali našu imovinu. Pored sve imovine, auta, stvari u kućama, oduzeti su i traktori kojih je tada u Tišini bilo 22. Interesantno je da naše komšije i dan danas voze hrvatske traktore koje su uredno registrirali na policiji, a ti isti traktori su ratni plijen, oduzeti silom od Hrvata.

Pored svih ovih rušenja i pljačke obiteljskih kuća, također je totalno srušen i Dom kulture koji će tko zna kada biti obnovljen, a možda i nikada. Svlačione N.K. Radnika su također srušene, igralište devastirano a sva oprema otuđena. Oprema KUD i streljačkog društva je isto tako opljačkana.

Prošle godine je ipak obnovljen stadion i svlačione uglavnom sredstvima Federacije i donatora. Za projekt obnove igrališta i svlačiona od općine Šamac nismo dobili niti jednu marku, a na zamolbe su došle samo odbijenice. Također je 11. 07. 2005 godine poslana zamolba općinskim vlastima da ukloni deponiju smeća pored igrališta N.K. Radnik. Bilo je samo obećanja da će se to uraditi, ali nikada nije urađeno, nego smo to vlastitim sredstvima morali očistiti, jer se ta deponija nalazila pokraj samog igrališta i još više strši u ionako srušenom selu.

Ipak treba reći da postoje i kakvi takvi pomaci: obnovljen je arterac, očišćen jedan dio kanala, urađen dio asvalta prema Novom Selu te je u centru sela postavljeno nekoliko svjetiljki. Također je obnovljen župna kuća, pokrivena je župna crkva a stara župna kuća se organizira i uređuje u centar za povratnike „Kuća mira“. Još postoje planovi da se s vremenom u H. Tišini ili župni napravi i dom za stare i nemoćne.

Sve bi bilo mnogo bolje kad bi obnova obiteljskih kuća išla urednije i kvalitetnije, a pogotovu kada bi se obnovila infrastuktura sela: elektro mreža, cesta, dom kulture i prostorije mjesne zajednice, vodovod i kanalizacija. Za sada još o svemu tome možemo samo sanjati, jer kroz ovih desetak godina poslije Daytona mnogo više je uništeno nego što je obnovljeno, a i vrijeme je učinilo svoje. Mnogi su ljudi pronašli mjesto boravka negdje drugdje, pa su skoro i zaboravili na svoju Hrvatsku Tišinu.

  • Gornji Hasić Gornji Hasić
  • Donji Hasić Donji Hasić
  • Novo selo Novo selo
  • Tursinovac Tursinovac