Gornji Hasić

Mjesna zajednica Gornji Hasić pripada općini Bosanski Šamac, Bosna i Hercegovina. U nemilim ratnim događanjima 1992. - 1995., stanovništvo ove mjesne zajednica je u cijelosti protjerano sa svojih ognjišta. Veliki broj mještana je mjesecima bio zatočen u logoru u Bosanskom Šamcu, gdje su bili premlaćivani i mučeni na razne načine. Neki su bili i po osam-devet mjeseci u logoru, a tek onda su razmijenjeni. U logoru iz ove mjesne zajednice je ubijeno nekoliko civila i nikada se još nije saznalo za njihove posmrtne ostatke. Imovina svih mještana ovih mjesnih zajednica je otuđena, devastirana ili uništena (kuće, obradiva zemljišta, šume, poljoprivredni strojevi, mini farme i drugi poljoprvredni objekti kao i voćnjaci, pašnjaci, krupna i sitna stoka).

Također je uništena i infrastruktura: prostorije mjesne zajednice, čitaonica je srušena do temelja, mjesna dvorana i trgovina, te športsko-rekreacioni centar (igralište). Filijalna crkva je devastirana. Uništeni su i putovi i mjesna elektroinstalacija i groblje. Grobljanska kapela je devastirana, a mnogi spomenici porušeni ili otuđeni.
Od 285 kuće srušeno je i devastirano preko 60 kuća. Otuđena je sva imovina iz svih kuća a nakoliko kuća poslije rata je i prodano.

Nakon 2000. godine stanovnici su se počeli postupno vraćati na svoja ognjišta i sami ili uz pomoć donatora obnavljati svoje kuće i mjesta. Najveći problem predstavlja uništena infrastruktura kao i činjenica da je na ovim područjima mjesecima i godina boravila vojska. Najprije su minirali, porušili i popalili društvene i sakralne objekte: grobljanska kapela, niža osmogodišnja škola, prostorije mjesne zajednice i matičnog ureda. Također je odavde vršeno ratno djelovanje po okolnim hrvatskim mjestima, što upućuje na činjenicu da je pod ruševinama i na prostorima ovih mjesnih zajednica veliki broj zaostalih minskoeksplozivnih sredstava.

Mjesna zajednica Gornji Hasić je prije rata imala 285 domaćinstava i oko 1058 stanovnika. U Gornjem Hasiću je potpuno srušeno oko 80 kuća, a devastirano je preko 130 kuća. Sada se vratilo oko 50 domaćinstava i oko 120 stanovnika.

Kroz dugi niz godina ratnog stradanja ova mjesta su pretvorena u vrlo opasna područja. Također su od ruševina nastale svojevrsne deponije smeća, a domaće srpsko stanovništvo je odlagalo smeće na područja s kojih je svijet bio protjeran. Područje mjesnog igrališta i korito rijeke Žandrak su zatrpani smećem koje je kroz dugi niz godina rata odlagano kako bi se što više onemogućio povratak. Sve to čini dodatnu opasnost za povratnike, kao i neriješena pitanja infrastrukture i samih povratnika. Činjenica je da se povratnicima ne garantira nikakva sigurnost, a ni društveno politička i socijalna situacija nije još uvijek riješena. U općinskim strukturama i firmama koje rade u Bosanskom Šamcu samo je jedna osoba uposlena, te u privatnoj pekari domaćeg povratnika od ove godine rade dva radnika.

Stanovništvo živi od bavljenja poljoprivredom i niskih mirovina koje često znaju i zakasniti, te od humanitarne pomoći.
Sigurnost povratka najviše ovisi o obavljanju infrastrukturalnih sadržaja, a najviše bi pomoglo ulaganje u malu privredu, jer se stanovništvo time bavilo i prije rata (poljoprivreda, mini farme, plastenici, zdrava hrana i mali zanati). Upošljavanje u ovakvim i sličnim programima kao i rješavanje socijalnih pitanja dalo bi poticaj i mlađim obiteljima da se vraćaju na svoja ognjišta.

  • Donji Hasić Donji Hasić
  • Hrvatska Tišina Hrvatska Tišina
  • Novo selo Novo selo
  • Tursinovac Tursinovac