Donji Hasić

Mjesna zajednica Donji Hasić pripada općini Bosanski Šamac, Bosna i Hercegovina.
Po popisu stanovništva iz 1991. godine ova mjesna zajednica je imala oko 257 domaćinstava i 1060 stanovnika, tj. 4,1 člana po domaćinstvu. Bilo je preko 300 zaposlenih osoba, što u zemlji što u inozemstvu. Poljoprivreda je bila najbolje razvijena. Mnoga domaćinstva su imala poljoprivredne strojeve, kombajne, traktore i ostale priključne uređaje. Praktično su svi radili i zarađivali vlastiti kruh. Glavni put je bio asvaltiran, a ostali putevi i kanalizacija su dobro održavani. Selo je imalo i jednu četverorazrednu školu zvanu „ljepotica“ iz programa 1000 škola u BiH. Postojalo je i nogometno igralište sa svlačionicom, te seoska čitaonica i 2 male kapele sv. Ante zimskog i ljetnog. Imali smo dobro uređenu telefonsku i električnu mrežu, 4 trafostanice. Selo je imalo tri ugostiteljska objekta te najveći disko klub u cijeloj Bosanskoj Posvini, te arterški bunar.

Dva Hasića i Tišina su imala su 6 objekata za tov piliće. Godišnja proizvodnja je iznosila oko 750 tona mesa. Iz navedenoga o Donjem Hasiću se kratko može kazati da je bilo puno života, selo puno dobrih, vrijednih i mladih ljudi. Selo je i prije rata imalo nekoliko profesora, liječnika, akademskih umjetnika i dosta ljudi s najvišom naobrazbom.

Međutim, u nemilim ratnim događanjima 1992. do 1995., stanovništvo ove mjesne zajednica je u cijelosti protjerano sa svojih ognjišta. Veliki broj mještana je mjesecima bio zatočen u logoru u Bosanskom Šamcu, gdje su bili premlaćivani i mučeni na razne načine. Neki su bili i po osam-devet mjeseci u logoru, a tek onda su razmijenjeni. U logoru iz ove mjesne zajednice je ubijeno šest civila i nikada se još nije saznalo za njihove posmrtne ostatke. Imovina svih mještana ovih mjesnih zajednica je otuđena, devastirana ili uništena (101 kuća je srušena a devastirane su 93). Obradiva zemljišta su zapuštena, šume isječene, poljoprivredni strojevi otuđeni, mini farme i drugi poljoprvredni objekti kao i voćnjaci, pašnjaci, krupna i sitna stoka, sve je rat uništio.

Također je uništena i infrastruktura: prostorije mjesne zajednice, čitaonica je srušena do temelja, te športsko-rekreacioni centar, kao i mjesne kapele. Uništeni su i putovi i mjesna elektroinstalacija i groblje. Grobljanska kapela je devastirana a mnogi spomenici porušeni ili otuđeni.

Nakon 2000. godine stanovnici su se počeli postupno vraćati na svoja ognjišta i sami ili uz pomoć donatora obnavljati svoje kuće i mjesta. Najveći problem predstavlja uništena infrastruktura kao i činjenica da je na ovim područjima mjesecima i godinama boravila vojska. Najprije su minirali, porušili i popalili društvene i sakralne objekte: grobljanska kapela, niža osmogodišnja škola, prostorije mjesne zajednice i matičnog ureda. Također je odavde vršeno ratno djelovanje po okolnim hrvatskim mjestima, što upućuje na činjenicu da je pod ruševinama i na prostorima ovih mjesnih zajednica veliki broj zaostalih minskoeksplozivnih sredstava.

Do sada je obnovljena 41 kuća (31 je obnovila Federacija, 5 Vlada R Hrvatske i osnovnu školu, a 5 kuća Republika srpska).

Kroz dugi niz godina ratnog stradanja ova mjesta su pretvorena u vrlo opasna područja. Također su od ruševina nastale svojevrsne deponije smeća, a domaće stanovništvo je isto tako odlagalo smeće na područja s kojih je svijet bio protjeran. Područje mjesnog igrališta i korito rijeke Žandrak su zatrpani smećem koje je kroz dugi niz godina rata odlagano kako bi se što više onemogućio povratak. Sve to čini dodatnu opasnost za povratnike, kao i neriješena pitanja infrastrukture i samih povratnika. Činjenica je da se povratnicima ne garantira nikakva sigurnost jer područja njihovih sela nisu deminirana, a ni društveno politička i socijalna situacija nije još uvijek riješena. U općinskim strukturama i firmama koje rade još nitko nije uposlen. Stanovništvo živi od bavljenja poljoprivredom i niskih mirovina koje često znaju i zakasniti, te od humanitarne pomoći.

Sigurnost povratka najviše ovisi o obavljanju infrastrukturalnih sadržaja, a najviše bi pomoglo ulaganje u malu privredu, jer se stanovništvo time bavilo i prije rata (poljoprivreda, mini farme, plastenici, zdrava hrana i mali zanati).
Upošljavanje u ovakvim i sličnim programima kao i rješavanje socijalnih pitanja dalo bi poticaj i mlađim obiteljima da se vraćaju na svoja ognjišta.

  • Gornji Hasić Gornji Hasić
  • Hrvatska Tišina Hrvatska Tišina
  • Novo selo Novo selo
  • Tursinovac Tursinovac