"Postali smo previše sebični i sve želimo samo za sebe"

Intervju s fra Josom Oršolićem, ravnateljem udruge Kruh svetog Ante

Razgovarao: Željko Ivković

Poštovani fra Joso, humanitarno-karitativna organizacija Kruh sv. Ante je ustanova Franjevačke provincije Bosne Srebrene koja za cilj ima brigu o potrebitim. Osim toga ona se bavi širokim dijapazonom projekata. Možete li na početku nešto reći o njima?

- Kruh sv. Ante je dobrotvorna ustanova Franjevačke Provincije Bosne Srebrene. Nastao je iz franjevačkog osjećaja prema bratu čovjeku, iz brige za ljude u potrebama kako duhovnim tako i materijalnim. Baštinik je prijašnje „Bratovštine kruha svetog Ante“ (1896.) i Humanitarnog društva Kruh sv. Ante (1992.). Pod današnjim imenom je registriran u Federalnom ministarstvu pravde 2003. Godine. Važnije djelatnosti su: pučke kuhinje, pomoć povratnicima, raseljenim osobama i drugim siromasima, skrb za djecu: Zlatni cekin i dječji vrtići u Busovači i Bugojnu, izgradnja bolje budućnosti: pomoć studentima, studentski dom, služba medicinske pomoći: kućna njega i centar za fizikalnu terapiju, trauma centar: psihoterapija u zajednici, itd.

Jedan od projekata je i sprječavanje ovisnosti te liječenje od ovisnosti. Koja su Vaša iskustva, je li ovisnost urgentni problem i za bh. društvo u cjelini i čini li se dovoljno kako bi se ta pošast barem udaljila iz školskih klupa i svela na mogući minimum?

- Nažalost, današnje vrijeme i ljudi su zahvaćeni trendom „ovisnosti“. To ne znači da ovisnost nije i prije postojala. Sada je bavljenje ovisnošću postala industrija, bolest modernog društva koje sve pokušava materijalizirati i naplatiti. Tu slabost čovjeka na porok i navezanost mnogi koriste za svoje „više ciljeve“ uništavanja čovjeka i njegovog života. Rješenja ili barem ponude za spreječavanje ovisnosti postoje. To činimo zajedno sa sestrom Magdalenom koja već dugi niz godina vodi udrugu Narko-NE. Tu se mladima pružaju savjeti za zdrav život i kako ne zapasti u začarani krug ovisnosti. A za one koji su u tom paklu, ili su ga već prošli, osnovali smo terpijsku zajednicu „Izvor“ na Plehanu. To je zajednica za rehabiulitaciju i resocijalizaciju muških ovisnika. Sa članovima njihovih obitelji radi se u Sarajevu, Banja Luci i Mostaru. Terapijski program je usklađen s evropskim standardima, te smo punopravna članica Euro TC-a.

Osim pučke kuhinje, stipendiranja studenata borbe protiv ovisnošću pod okriljem Kruha svetog Ante imate i Trauma centar. Možete li nam reći nešto više o tom projektu?

- Zlo koje nam je donio rat, nažalost, još uvijek traje. Kad gledamo kako na sve strane ima ruševina, kako su tek onda ljudi još uvijek ranjeni! Trauma centar ili psihoterapija u zajednici pomaže upravo ljudima koji imaju teške mentalne posljedice. Centar je osnovan 2008. godine gdje pružamo terapeutske i savjetodavne usluge osobama s vlastitim traumatskim iskustvima i svim osobama kojima je potrebna psihološka podrška. Tu je i stručna podrška udrugama veterana na području BiH, te potpora grupama samopomoći. Preko seminara i zbornika radova upoznaje se i senzibilizira javnost o značenju traume, njezinim posljedicama i mogućnostima nadvladavanja. Psihoterapeuti, koji su na specijalizaciji, u našem Trauma centru obavljaju kliničku praksu i pružaju savjetodavne i terapijske usluge za oboljele od PTSP-a, članove njihovih obitelji i druge kojima je potreban ovakav vid pomoći.

Koja je vaša ciljna skupina ljudi kojima želite pomoći i je li ona ograničena samo na određenu populaciju...?

- Ovo je pitanje koje se uvijek ponavlja, ali možda je i najvažnije. Našim radom su zahvaćeni ljudi svih dobi, od najmlađih do najstarijih, pa i oni koje je društvo odbacilo: stare, bolersne i nepokretne osobe, beskućnici, ovisnici... U svojim programima još nemamo samo nerođene, a oni su možda i najvažniji. Bez novog života, novih ljudi ni mi sami, a ni ova zemlja nema budućnosti. Mnogi naši krajevi izumiru. Postali smo previše sebični i sve želimo sasmo za sebe. Izgubio se osjećaj za drugoga i drugačijega, za čovjeka na rubu društva. Zaboravili smo da smo svi Božja djeca, Božja stvorenja i da svi imamo pravo na život, lijep ljudski i pristojan život. Kad to shvatimo neće nam ništa bit teško i svi će biti sretrni i zadovoljni.

Koliko potrebitih izravno pomažete hranom, a koliko kroz razne projekte?

- Brojke jesu neki pokazatelj, ali ne onaj pravi. No, moglo bi se ovako reći: svakodnevno nam u tri pučke kuhinje dolazi preko tisuću ljudi. Jednom broju njih, hrana se nosi u stan, nepokretnima. Naša su vrata svima otovrena i radimo po principu da nitko ne smije otići od nas a da mu ne pomognemo – ukoliko smo u mogućnosti. Svakodnevno na stotine osoba traže da im se pomogne: siromašni, beskućnici, naši studenti u domu, itd. Ovaj broj od preko tisuću ljudi i još nekoliko stotina treba pomnožiti s 365 dana i onda bi se mogao dobiti nekakav približan rezultat rada Kruha sv. Ante u brojkama. A Kruh sv. Ante je prisutan i na svim župama koje vode fratri Bosne Srebrene u BiH, Hrvatskoj i inozemstvu.

U Domu stanuje 110 studenata i studentica iz regiona i BiH, a u akademskoj 2012/2013. godini stipendiramo 43 studenta i studentice iz BiH.

Fra Joso Oršolić, ravnatelj udruge Kruh svetog Ante

Fra Joso Oršolić, ravnatelj udruge Kruh svetog Ante

Danas, kada svjetska ekonomska kriza ulazi u petu ili šestu godinu, sve je više onih koji si ne mogu priuštiti ni ono najosnovnije, hranu za jedan dan. Koliko se to ogleda u broju korisnika pučke kuhinje Kruha sv. Ante?

- Iako se zovemo Kruh sv. Ante, to ne znači da nam je jedina zadaća nahraniti gladnoga. Na žalost, danas je sve više gladnih zbog slabog funkcioniranja države, ali možda više zbog krize koja nam se servira ili još zbog sve manjeg osjećaja za potrebe drugoga. Kada bismo bili spremniji dijeliti svoja dobra, puno bismo više imali i svijet bi bio mnogo zadovoljniji. Mi to svakodnevno činimo u našim pučkim kuhinjama na Dobrinji, Grbavici-Kovačićima i Varešu. Zbog velikog broja osoba koje su zainteresirane za dobijanje toplog obroka, moguće je da će biti potrebna još neka kuhinja u drugim mjestima, iako bih najviše volio da svi ljudi naše zemlje imaju dovoljno hrane. Mi još ne znamo što je prava glad. Mnogo više smo opsjednuti strahom od gladi. Naime, kad bi znali kako npr. Žive djeca u Ruadni koja tjedno pojedu nešto tek dva tri puta, onda bi vidjeli koliko nam je dobro jer imamo svaki dan bar neko jelo.

Danas kada čovjek koji vidi samo svoje potrebe veoma je teško naći donatore. Imate li problema naći financijska sredstva za sve potrebite u pučkoj kuhinji kao i razne projekte? Recite nam zapravo kako sve uspijete financirati?

- Istina, sve je više onih koji traže našu pomoć, a sve je manje donatora. Jedni su se umorili od darivanja, drugi su svoje darove usmjerili tamo gdje je mnogo teže, a treći nam govore kako je već krajnje vrijeme da se sami počmemo brinuti za sebe. Naime, naš rad ne može bez dobročinitelja i onih koji su na neki način dužni da nam pomažu ili zajedno s nama izvode započete projekte. No, kako sve pomalo šteka u našoj zemlji tako se u zadnje vrijeme događa da ona pomoć koja je bila redovita za rad pučkih kuhinja od strane države pomalo zatajuje. Nadam se da neće potpuno zatajiti i donatori i državne institucije. Ako se to dogodi morat ćemo tražiti druga rješenja za održanje projekata.

U modernom svijetu volonteri su bitna karika svakog društva, ali i humanitarnih organizacija. Recite nam koliko imate stalno zaposlenih, a koliko volontera i je li vam problem pronaći dovoljan broj osoba spremnih za volontiranje na određenom projektu?

- U Kruhu sv. Ante radi oko pedeset djelatnika i još je toliki broj djelatnika u Zlatnom cekinu u Slavonskom Brod. Ovdje treba pridodati i djelatnike po dječjim vrtićima u Bugojnu i Busovači. Mi već više godina uspijevamo podijeliti preko četrdest stipendija studentima. Njihova je obveza pomagati-volontirati naš rad određeni broj sati. U tom svom volontiranju stječu dodatnu naobrazbu i na neki način stvaraju sebi prostor za rad. Mnogi to čine vrlo rado i uspješno, ali ima i onih koji gledaju samo sebe i ne znaju cijeniti mogućnost pomoći i suradnje i na drugim područjima osim onoga što studiraju. Za sada s volonterima ide jako dobro i uistinu smo zadovoljni s njihovim radom i pomoći koju pružaju u našem radu.

Ovih dana smo uz Dan Kruha sv. Ante imali akciju s volonterima pod motom „Srce za Ruandu“. Ovom akcijom želimo pomoći izgradnju škole u Ruandi, župa Kiwumu gdje je naš fra Ivica Perić. On tamo nastavlja izgradnju školskog centra Otac Vjeko. U ovom primjeru rada naših volontera može se uistinu vidjeti kako su vrijedni, požrtvovani i sretni što rade tako nešto i što već kao studenti mogu pomoći svojim radom. Hvala im.

Kakva je vaša suradnja s Caritasom Vrhbosanske nadbiskupije i Caritasom BK BiH te drugim humanitarnim organizacijama u BiH, Hrvatskoj, ali i svijetu?

- Ja sam tek nešto manje od godinu dana ravnatelj Kruha sv. Ante pa nisam siguran kakva je detaljno suradnja postojala prije. Poznato mi je da je suradnja je postojala tijekom realizacije projekta „Pomoć za djecu s posebnim potrebama“ u Centru za fizikalnu terapiju. Socijalne radnice Caritasa i Kruha sv. Ante su u kontaktu kad je riječ o pomaganju pojedinaca i često zajedničkim snagama se pomogne nekoj osobi. Susrećemo se sa djelatnicima i ravnateljima na sjednicama i razgovaramo o projektima koje vodimo. Svakako da nam je želja što više projekata raditi zajedno, pomagati jedni drugima. Nažalost, svi smo se pomalo zatvorili u svoje institucije i uglavnom rješavamo zadaće koje su pred nama. Suradnja s drugim humanitarnim organizacijama u BiH, Hrvatskoj i svijetu na svoj način funkcionira, ali je nažalost sve slabija.

Ako se netko želi odlučiti pomoći Kruh sv. Ante kako je najbolji i najbrži put da to učini?

- Naš rad ne bi bio moguć bez Božje pomoći i dobrih ljudi. Zato nam na prvom mjestu dobro dođe molitva i zahvalnost Bogu svakoga čovjeka pa i onih koji su u potrebi ili očekuju našu pomoć. Jer, možeš ti čovjeku ne znam što pružiti i učiniti, ali ako je nezahvalan i ne zna i sam da treba pomagati drugima, onda od svega nema ništa. Nadalje, novčana sredstva se mogu uplaćivati na naše žiro račune koji su objavljeni na stranici, a imamo i skladište gdje primamo hranu, odjeću i dijelove namještaja kao i polovne strojeve koji nekome više nisu potrebni pa ih želi preko nas nekome pokloniti. U svakom slučaju mi smo samo jedna ispružena ruka bratu čovjeku u njegovim potrebama. Svjesni smo da je to samo kap dobrote u ovom vremenu, ali se povodimo onim lijepim motom kako je ipak bolje upaliti i barem jednu malu svijeću, nego li proklinjati tamu. Ako smo nahranili, odjenuli ili pomogli barem jednom čovjeku već smo na neki način ispunili svoju zadaću, a svakodnevno to činimo za tisuće. Isus je rekao „Dajte im vi jesti“. Bog hranu i dobra umnožava, a mi samo dijelimo.

U ime svih djelatnika i korisnika „Kruha sv. Ante“, iskreno zahvaljujem dobročiniteljima i svim ljudima koji nastoje ljubavlju i dobrotom boriti se protiv gladi i svakog dugog zla.

Mir i dobro i lijepa hvala svima!

  • "Isus je došao svakom čovjeku i svakoj naciji" "Isus je došao svakom čovjeku i svakoj naciji"
  • Čovjek koji ima što reći Čovjek koji ima što reći
  • "Kušnjom koja još traje trebamo pokazati jesmo li zlato ili smo piljevina koju će odnijeti vjetar" "Kušnjom koja još traje trebamo pokazati jesmo li zlato ili smo piljevina koju će odnijeti vjetar"
  • "Budućnosti na ovim prostorima itekako će biti!" "Budućnosti na ovim prostorima itekako će biti!"