"Isus je došao svakom čovjeku i svakoj naciji"

Intervju s fra Ivom Pavićem

Razgovarao: Miroslav Baotić

Fra Ivo Pavić, doktor teologije, jednostavan je čovjek kojemu je uzor Isus Krist. Kod fra Ive nema kalkuliranja i taktiziranja. On djeluje u sili i snazi Duha Svetoga i ljudima donosi Radosnu vijest Isusa Krista. Narod takav pristup prepoznaje pa je, primjerice, ove godine na blagdan Duhova u njegovu župu u Šurkovcu došlo više od 60 autobusa. Na njegovim duhovnim obnovama događaju se mnoga ozdravljenja, oslobođenja… Mnogi koji su se udaljili od Isusa Krista, preko ovog svećenika su se ponovno vratili u Katoličku crkvu ispunjeni mirom i radošću. Fra Ivo za sebe kaže da radi za Boga i stalno ponavlja da ne ozdravlja i oslobađa on nego Isus čiji je on sluga ponizni.

Veliki broj ljudi poznaje Vas kao svećenika. Što nam možete reći o sebi kao osobi? Imate li neke aktivnosti koje nisu vezane uz Vaše zvanje, pratite li neka sportska događanja, volite li pogledati neki film i sl.? Na web stranici Vaše župe česte su informacije o duhovnim obnovama, kada se Vi odmarate?

- Svećenik sam, franjevac Bosne Srebrene. Prije petnaest godina za svećenika me zaredio u Sarajevu uzoriti kardinal Vinko Puljić. Ja sam obična osoba. Ne hodam okolo sklopljenih ruku. Ne posjedujem nekakve specijalne moći. Nemam puno vremena za neke privatne aktivnosti. Filmove i serije ne gledam. Nastojim naći i vremena da se odmorim u pauzi između rada s ljudima. Nakon duhovnih obnova odmaram se s Isusom.

Prije nepunih godinu dana doktorirali ste na prestižnom papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu. Koja je bila tema Vašega doktorata?

- Tema moje doktorske disertacije bila je “Krštenje u Duhu Svetom u Crkvi s naglaskom na situacije u HR i BiH”. Disertacija je napisana na talijanskom jeziku i ima 450 stranica. U pisanju same disertacije Duh Sveti mi je najviše pomogao. Vjerujem da će biti uskoro objavljena na hrvatskom jeziku.

Od početka vaše službe u Obnovi u Duhu Svetom ili katoličkoj karizmatskoj obnovi na molitvenim susretima koje vodite okuplja se velik broj vjernika. Čega su ljudi toliko žedni, s kojim najčešće problemima dolaze i kakvi se vraćaju nakon susreta?

- Ljudi su danas gladni i žedni Boga i njegove ljubavi. Dolaze s raznim problemima, teretima, bolestima, grijesima, zlodusima… S duhovnih obnova se vraćaju ozdravljeni, rasterećeni, utješeni, kršteni Duhom Svetim.

Poznato je da na Vaše seminare dolaze i osobe drugih vjeroispovijesti. Možete li malo to prokomentirati? Što ih privuče na takve susrete?

- Bogu je važan svaki čovjek. Smatram da ljudi dolaze zbog snage Duha Svetoga koja se očituje na razne načine. Primjerice, kroz slavljenje, ozdravljenja, oslobođenja od đavla, molitve u jezicima… Nitko neće doći tamo gdje je žalost. Isus je došao svakom čovjeku i svakoj naciji. On je Bog koji ozdravlja i daje radost. Uvijek kažem ljudima da je najveće ozdravljenje primiti Isusa u svoje srce. Znam mnoge muslimane koji su dolazili. Kada su svjedočili u svojim obiteljima da su ozdravili, bili su progonjeni. Isto tako znam i one koji su se krstili kada su vidjeli Božja čudesa i ozdravljenja na djelu. Postoje mnogi vjernici islamske vjeroispovijesti koji žele prijeći na kršćanstvo, ali to ne čine iz straha. Muslimani ne znaju da im je Bog Otac poslao spasitelja Isusa.

U jednom našem tjedniku prije nekoliko godina, novinar Vas je predstavio da ste ČUDOTVORAC IZ TOLISE. Naravno to nikako nije točno jer na svakom molitvenom susretu upućujete vjernika na Isusa, na sakramente…

- Naš Bog je Bog živi koji čini čudesa. Kad nastupam potpuno sam ovisan o njemu. Radim za njega. Moje je da molim, a rezultate tj. ozdravljenja i čudesa prepuštam Bogu. Bez živog Boga sam nemoćan u svom djelovanju.

Trenutno ste župnik u župi Presvetoga Srca Isusova u Šurkovcu kod Prijedora, u BiH. To je malo mjesto kojemu pripadaju dvije filijale: Volar i Kalajevo, sada nakon rata i svih strahota koje je narod pretrpio, ima svega 220 duša. Crkva je bila u ratu minirana, srušena. Čim Vas je poglavar postavio za župnika i kad ste se vratili iz Rima, hrabro i odlučno ste započeli obnovu; i duhovnu ali i materijalnu, nova crkva u kratkom vremenu je već sagrađena…

- Nakon povratka iz Rima zatekao sam loše duhovno i materijalno stanje u župi. Bio sam svjestan da samo Bog može obnoviti ove ljude i ovaj kraj. Odmah smo počeli s duhovnim obnovama. Čim su se ljudi počeli obnavljati uz to je došla i materijalna obnova. Za nepune dvije godine sagradili smo crkvu Bogu na slavu i čast. Naš Bog je silan Bog.

Puno putujete po ujedinjenoj Europi i naviještate Evanđelje. Kakva je vjera u Europi gdje se i Hrvatska nalazi?

- Europu je zahvatio praktični i intelektualni ateizam. Praktični ateizam se raširio tako da u Europi nema nekoliko milijuna pravih kršćana protestanata, pravoslavnih i katolika. Vjeru se većinom shvaća kao doktrinu ili filozofiju a ne kao osoban odnos s osobom Isusa Krista. Ujedinjena Europa je na dobrom putu da postane poganska poput poganskog rimskog carstva koje se raspalo zbog idolopoklonstva i nemorala. Jadnoj Europi treba ozdravljenje, a to je povratak Gospodinu Isusu Kristu i Gospi.

Nedavno ste u jednom kapucinskom samostanu u Italiji održali trodnevnu duhovnu obnovu. Kako npr. Talijani prihvaćaju Obnovu u Duhu Svetom? Jesu li njihovi problemi slični kao i kod naših vjernika?

- Talijani jako dobro prihvaćaju Obnovu u Duhu, osobito kad im se Riječ Božja naviješta u sili i snazi Duha Svetoga. U razgovoru s njima primjećujem da imaju slične probleme kao i ljudi kod nas. S druge strane Talijani su skloni praznovjerju i materijalizmu. Nedostaje im stalan sakramentalan život i vjera u živoga Boga. Žele instant rješenja.

Mnogi vjernici i oni koji prakticiraju vjeru zauzimaju se za pobačaj, eutanaziju, tzv. istospolne brakove, koriste različita kontracepcijska sredstva, itd. Što mislite o tome?

- Ja bih rekao da su to nevjernici a ne vjernici. Pravi vjernik nije onaj koji samo vjeruje da Bog postoji, nego onaj koji ljubi Boga, koji se s njime svakodnevno susreće. Naime, mnogi vjernici kažu da vjeruju u Boga, a to znači da samo znaju da Bog postoji, ali oni ne traže susret s njime. Kad ne molimo, ne praštamo, ne ljubimo Boga, kad se zauzimamo za pobačaje, kad psujemo Boga, kad mrzimo, kad smo praznovjerni, mi spadamo u kategoriju nevjernika. To znači: od nevjernika dolazi svako zlo a ne od vjernika.

Kako na Vašu službu i općenito Obnovu u Duhu Svetome gledaju naši biskupi? Naime, naš uzoriti kardinal Bozanić je, baš kao i papa Benedikt XVI., ovogodišnjim okupljenim diplomantima sa zagrebačkog KBF-a kazao kako su velika nada NOVE EVANGELIZACIJE i da je ona danas prijeko potrebna kako bi se Europa reevangelizirala. No svjedoci smo da puno naših svećenika jako malo zna o tome i zato čine velike otpore, ne podržavaju katoličku obnovu u Duhu Svetom.

- Niti od jednog biskupa u Hrvatskoj i BiH nemam zabranu djelovanja. Svakako, najvažnije mi je da moj biskup Franjo Komarica, čijoj biskupiji pripadam, nije protiv onoga čime se danas bavim. Pretpostavljam da jedan dio hrvatskih biskupa i svećenika teško prihvaća neke nove stvari ili pojave u Crkvi jer o tome nisu učili tijekom svoje teološke izobrazbe, a s druge strane mislim da je racionalizam koji je došao iz Njemačke utjecao na mnoge biskupe i svećenike da se opiru toj struji milosti. Oni koji ne prihvaćaju obnovu u Duhu žive još u razdoblju prije II. vatikanskog sabora. Budući da sam aktivno uključen u Obnovi u Duhu mogu kazati da je Obnova u Duhu odgovor na navalu New agea, lažnih religija i svega onoga negativnoga što donosi globalizacija, a ujedno je ona ispit savjesti svima nama.

U našem časopisu (u Naciji) obrađujemo teme koje se tiču New Agea. U službi ozdravljanja i oslobađanja susretali ste se s osobama koje su imali iskustva i kontakte s New Ageom. Recite nam nešto o tome?

- New Age je pokret “Novog doba” nastao koncem dvadesetog stoljeća. Nema svog utemeljitelja. Iz svih religija uzima nešto i stvara jednu novu religioznost po vlastitom ukusu i željama. Po učenju New Agea svi su ljudi dobri i teže prema onome što je dobro. Oni uče da nema razlike između Boga i nas, niti između dobra i zla. New Age naučava da čovjek sam sebe može spasiti pomoću kozmičkih sila i da mu ne treba objava i otkupljenje. On negira Kristovu smrt na križu i uskrsnuće. Po njihovu učenju Isus nije bio povijesna osoba već samo ideja. New Age je “duhovnost” koja ne poznaje niti Boga niti milost. To je mješavina okultizma, ezoterije, mitova i magije. Poznati filmovi i knjige: Harry Potter, Da Vincijev kod i drugi, u pozadini imaju učenje New Age. Za New Age nema grijeha niti potrebe kajanja za grijehe. Potpuno se kosi s kršćanskim učenjem. Čak su i mnoge svećeničke i redovničke zajednice pod njihovim utjecajem, a osobito one koje se protive karizmatskom pokretu.

Spada li joga u područje New Agea? Znamo da je na Zapadu jako raširena. Smiju li se kršćani baviti jogom?

- Joga je danas jako popularna. Dolazi iz hinduizma. Zapravo, to je srce hinduizma. Nema joge bez hinduizma niti hinduizma bez joge. Kad hindus prakticira jogu on ne misli na fitnes, zdravlje, i dobru liniju, on misli na spasenje. A spasenje dolazi kroz osobu samu, kroz vježbanje joge. Učitelji joge na zapadu tvrde da vježbanje joge nema nikakve veze s religijom, da je to samo vježba opuštanja. Ali to je velika laž. Joga je povezana s religijom i za nas kršćane je neprihvatljivo bilo kakvo bavljenje jogom. Joga otvara put utjecaju sotone na ljudski duh, a krajnji cilj je opsjednuće osobe, njeno dovođenje pod vlast zloduha. Čak neki pokreti joge prizivaju zle duhove. Dakle, baviti se jogom znači prakticirati hinduizam i pasti pod njegov utjecaj.

Utjecaj glazbe na odgoj mladih i na njihovo ponašanje? Kako mladima objasniti utjecaj sotonizma kroz glazbu, jer većina njih uživa u nekom ritmu, a ne razumiju riječi pjesme?

- Poznato je da osobito hard rock, heavy metal, tehno, disko glazba i narodnjaci (turbo folk – op.a.) oštećuje sluh, mozak i direktno ide u podsvijest. Slušanje takve glazbe onesposobljava mlade za brak i pravu ljubav. Uz to, takva glazba je vrlo opasna. Kad mladi slušaju takvu glazbu, opuste se i tada mogu pasti u trans i na taj način biti inicirani u okultni svijet. Slušanje takve glazbe potiče na bezboštvo, buntovnost, opijanje, bludnost itd. Od mladih stvara obožavatelje sotone, potiče ih na razvijanje seksualnog nagona, provocira neobuzdane i protuzakonite radnje i razvod braka. Mnoge takve grupe se mole sotoni da im pomogne u njihovim nastupima, koncertima. Znam mnoge mlade koji nisu mogli studirati, položiti ispite jer su bili zavedeni takvom glazbom. Uzalud se roditeljima boriti protiv droge, nemorala i drugih nastranosti ako se ne zaustavi sotonizam u glazbi. Mladima koji se oduševljavaju takvom glazbom očito nedostaje svjesno krštenje u Duhu Svetom i osobno poznavanje Isusa Krista.

Na koji način možemo više rasti u vjeri? Koja su sredstava od pomoći? Što trebamo činiti?

- Mislim da duhovne knjige mogu biti od velike pomoći a osobito je dobro čitati životopise svetaca. Prije nego što sam odabrao svećenički stalež pročitao sam mnoge knjige o Sv. Franji, Sv. Anti Padovanskom, Ocu Piju i dr. Kada čovjek čita životopise svetaca onda su oni prisutni u njegovom životu i oni mu pomažu odabrati osobno zvanje. Sv. Ignacije Loyolski se obratio čitajući životopise svetaca. Također, Edith Stein, židovka, kada je pročitala knjigu o životu Sv. Terezije Avilske postala je kršćanka i otišla u strogi samostan. Nadalje, preporučujem čitati Sveto pismo i kontemplirati nad njim. Također je dobro čitati Katekizam Katoličke Crkve. Za duhovni hod prema svetosti nam od velike pomoći može biti duhovno vodstvo. Ono treba vjerniku pomoći da se otvori i primi snagu od Duha Svetoga. Duh Sveti je onaj koji je središte duhovnog vodstva.

Što nam možete reći o počivanju u Duhu? Je li to u Crkvi nešto novo od Gospodina?

- Danas je to opće prihvaćeni fenomen u Obnovi u Duhu, pa gotovo da za sudionike i nije neka novost. Mnogi misle da je to došlo sve od protestanata. Trebalo bi proučavati spise crkvenih otaca koji puno o tome govore. Primjerice, Sv. Ivan Zlatousti (4. st.) taj fenomen naziva “san u Duhu Svetom”. Netko počiva u Duhu stojeći ili sjedeći, a netko padne. Ne radi se o nesvijesti, spavanju, sugestiji ili hipnozi. Osoba koja počiva u Duhu potpuno je svjesna svega. Čuje glasove, pjesme. Kao da Gospodin osobu uspava. Počivajući u Duhu, osoba je intenzivno usmjerena na Gospodina. Osjeti njegovu blizinu. Većina ljudi se osjeća odlično nakon što su počivali u Duhu. Vidio sam mnoge ljude da su ozdravili na fizičkoj, duhovnoj i duševnoj razini.

Što biste na kraju poručili našim čitateljima?

- Živom čovjeku najviše treba živi Isus. Današnji svijet pruža sve, ali samo Isus može dati mir i sreću. Ako nemamo Isusa u srcu, nemamo ništa, onda smo veliki siromasi. Isus Krist je živ i On nam može pružiti ruku i izvući nas iz bilo kojeg groba i ponora. Njegova nas Krv pere i može od nas učiniti nove osobe. Danas u svijetu postoji oko tri milijarde ljudi koji nisu čuli da je Isus Bog i jedini Spasitelj svijeta. Preko nas kršćana bi trebali saznati tu istinu. Zasučimo rukave i na posao!

  • "Postali smo previše sebični i sve želimo samo za sebe" "Postali smo previše sebični i sve želimo samo za sebe"
  • Čovjek koji ima što reći Čovjek koji ima što reći
  • "Kušnjom koja još traje trebamo pokazati jesmo li zlato ili smo piljevina koju će odnijeti vjetar" "Kušnjom koja još traje trebamo pokazati jesmo li zlato ili smo piljevina koju će odnijeti vjetar"
  • "Budućnosti na ovim prostorima itekako će biti!" "Budućnosti na ovim prostorima itekako će biti!"