Malta

Piše: Petar Šušnjara

Pripreme za putovanje uvijek trebaju biti temeljite da bi putovanje bilo uspješno. Zbog toga je davno odlučeno tko, što, kako i kada treba napraviti za put na Maltu. Nakon mnogih putovanja na koja smo, kao obitelj ili ja sam sinovima kada majka nije putovala, išli zajedno to i nije bio neki problem. Dogovor se lako postigao. Marko je, kao ekonomist, bio zadužen za karte i smještaj. Frano za informacije o Malti i zanimljivostima koje treba znati i vidjeti. Ja sam pak skupljao po knjigama i na internetu dodatne pojedinosti koje ne donose reklamni materijali.

Već se polako bližilo i vrijeme polaska. Odlučeno je da idemo do Trevisa kolima. Na aerodromu postoji parking gdje se kola mogu ostaviti na nekoliko dana za, ne baš, pretjeranu cijenu. Odlučili smo se za tu varijantu kao povoljnu. Naravno let je bio s niskotarifnom kompanijom, kojih tada u Hrvatskoj nije bilo previše ili pak nisu pokrivale željenu destinaciju. Cijena povratne karte bila je nešto preko 50€, što uistinu nije skupo.

I kad su došli dani pred odlazak, došlo je do neočekivanog problema. Ja sam završio na Hitnoj. Grom iz vedra neba! Naravno, zaključak je jasan. Putovanje otpada za mene neminovno, a dečki će odlučiti što i kako. A stigao je i moj nećak Peko iz Sinja koji je planirao ići s nama. Na Hitnoj u bolnici na Svetom Duhu stvari ipak nisu bile tako tragične kako smo mislili. Nakon razgovora s liječnikom, a vezano uz kupljene karte i rezervirani hotel u St. Julainu na Malti, samo je rekao: „Što više tekućine čak i na silu i sretan put. Vidimo se kad se vratite!“ Razgovor s liječnikom mi je ulio povjerenje pa sam prihvatio put s čvrstom odlukom da ću postati „pijanac bez alkohola“. Bubrezi će dobro raditi.

Kad smo se uputili prema Trevisu već su mi dečki „nabili u ruke“ bocu od 1,5 litre vode vodeći brigu je li ju pijem. Put do Trevisa je protekao vrlo brzo, uz pauzu za pravi talijanski expresso na jednoj od postaja između Trsta i Venecije. A put nam je dobro poznat, jer su nam prijatelji iz Vedelaga još samo nekih 15-20 kilometara dalje od aerodroma. Kod njih smo išli kao obitelj već više od deset puta. Usput se sjetili lijepih trenutaka s dragim Vittoriom Innocente, njegovom obitelji i prijateljima dobrovoljnim davateljima krvi, kojima je on bio na čelu. Vittorio je s njima 12 puta dovozio pomoć u Senj za vrijeme rata. Mene je pozivao kao predstavnika Senja na njhovu godišnju proslavu dana „Dobrovoljnih davatelja krvi“ da posvjedočim kako nam je dostavljena pomoć i da zahvalimo darovateljima. Tek usput da napomenemo da su ovi darovatelji krvi iz Vedelaga bili među najboljima u Italiji. Inače, Vittorio je bio čovjek s osam razreda škole, ali sa srcem i ljubavlju veći od najvećih. Mnogo puta sam rekao da je topao ušao u Kraljevstvo nebesko, jer mu je život bio ispunjen dobrom.

Ugodan let i slijetanje u međunarodnu zračnu luku Luqa. Zapravo kad čovjek vidi natpis „međunarodna“ zračna luka, postane mu pomalo smiješno. A kakva bi mogla biti zračna luka na Malti. Otok Malta površinom od 246 km kvadratnih je manji od naših otoka Cresa, Krka, Brača, Hvara, Paga, Korčule (271,5 km kvadratni, ostali su veći od Korčule) i logično je da ima samo međunarodni aerodrom. Svaki avion bi trebao izići iz prostora otoka da bi ponovno sletio na otok na isti aerodrom.

Pri slijetanju je vrlo zanimljiva slika otoka. Sve se vidi kao na dlanu. Dojam je da je to jedan veliki grad s predgrađima. Ipak, administrativna podjela je drukčija. Malta ima 68 općina od čega su 54 na otoku Malti, a 14 na otoku Gozo. Od ovih općina 11 su gradovi, što ne ovisi o veličini nego o povijesti. Tako je na primjer nekoć glavni grad Mdina, koji je smješten u sredini otoka i na povišenom mjestu, vrlo malo mjesto koje ima (2005.g.) tek 278 stanovnika. Uz Mdinu je sada vezano i njeno nekadašnje predgrađe, sada grad Rabat. Država Malta ima još par otoka od kojih je veći Comino koji ima površinu od 3 km kvadratna s turističkim naseljima, a ostali bi se mogli ubrojiti u hridi. Prema dostupnim informacijama Comino nije posebna administrativna jedinica.

Smještaj, o kojem se brinuo Marko, je bio u St. Julianu. Na putu do hotela primijetismo da smo u zemlji koja je bila dio Comowelta, jer se vozi lijevom stranom ceste. Smješteni smo u jednom od jeftinijih hotela, ali na izuzetno dobroj poziciji. Mogućnost za kupanje je bila u blizini. Plaža s neobrađenim kamenom, ali ugodna za pristup moru i za sunčanje. U blizini je bila i Pizza Hut, tiha ljubav Marka i Frane (a ni ja nisam bio protiv), još iz vremena našeg boravka u Rumunjskoj. Ne manje važno je bilo da je u blizini postaja autobusa za pregled grada, odnosno Malte. Dobili smo, naime, informaciju da se može uzeti karta koja vrijedi dva dana i s njom praktično obići čitavi otok. Program je bio ovakav: vozili su autobusi na kat s tim da je gornji dio otvoren; polazili su s početnih destinacija svakih pola sata; išli su ustaljenom rutom i imali dvadesetak postaja. Na bilo kojoj postaji svatko je mogao izići i ukrcati se na jedan od sljedećih autobusa na postaji po izboru. Bile su sjeverna i južna ruta, odnosno plava i crvena. Kad smo došli na postaju, agentica nas je vidjela pet i odmah pokušala pridobiti svih za svoju ponudu. A ponuda je bila izdašna. Dvodnevna karta 15 € a uz to gratis vožnja brodom po luci La Vallette. Dakle, nešto oko 110 kuna dva dana vožnje po Malti od mjesta do mjesta s vodičem i uz to brodska tura po jednoj od većih i najrazvedenijih luka na Sredozemlju. Malta može i uspješno to radi, no nažalost takvih inicijativa nema na našoj obali, na našim otocima. A imamo i mi lijepih mjesta i pejsaža; imamo i ceste od mjesta do mjesta i moglo bi se kopirati Maltežane i shvatiti da nismo mi izmislili turizam i da treba pogledati preko zida i vidjeti što i kako drugi rade.

Prvi dojam o Malti je vrlo pozitivan. Sve je na svom mjestu. Posloženo kao u vlastitoj kući! Kući koja se voli i o kojoj svaki član vodi brigu. Nije ni čudo da je tako. Ljepota se vidjela i u okićenim mjestima zbog državnog praznika koji je bio za par dana. Vidi se da taj narod, koji je očito mješavina svih koji su došli, a mnogi ostali i postali Maltezi i stvorili maltešku naciju, voli svoj dom, ima svoj ponos, čuva novostvoreni identitet. Uostalom to su pokazali kroz povijest izgrađujući i braneći Maltu i prenoseći taj duh onima koji dolaze iza njih.

Gradovi okićeni pet dana pred nacionalni praznik Dan pobjede 8. rujna

Malta je među najstarijim naseljenim mjestima u Europi. Prema Wikipediji na Maltu su doselili Sikanci sa Sicilije oko 5.200. godine prije Krista. Dva glavna otoka Malta i Gozo imaju sačuvane najstarije spomenike megalitske malteške hramove, koji su pod zaštitom UNESCO-a (megalit = kameni blok). Povijest ih smješta u razdoblje od 4.000 - 2.000 godina prije Krista. Iako to djeluje samo kao „nabacana kamenja jedno na drugo“, treba naglasiti da su kod slaganja tog kamenja itekako mislili na određena događanja u svemiru te su odlučili orijentaciju hrama u Mnajdri sagraditi prema sunčevim zrakama za suncostaja i ravnodnevnica, što je vidljivo prema priloženoj slici.

Lijepo se ovdje sjetiti i naše „najmanje bazilike“ crkve Svetog Križa u Ninu za koju je, na početku svog istraživanja, jedan povjesničar i arheolog rekao da je crkva građena neukom rukom domaćih zidara. Međutim, stručna istraživanja su dokazala da je ta crkva imala savršenu logiku liturgijskih događanja u toj crkvi. Pokojni akademski slikar, umjetnik i plodan pisac, Mladen Pejaković „... otkrio je i egzaktno dokazao da ova i mnoge slične starohrvatske crkvice iz doba hrvatskih narodnih vladara nisu djelo neznanja, nespretnosti i nehaja. Njihove uočljive nepravilnosti posljedica su svjesne odluke graditelja i mudrih pravila. Ove crkve jesu bile bogomolje, ali su istodobno bile i mjerači vremena, odnosno sunčani satovi, i pokazivale su narodu koliko je sati“. U knjizi „Broj iz svjetlosti“ je pokazao na koju točku u crkvi pada svjetlost na blagdan svetog Križa ujutro kad sunce iziđe; gdje u podne, a gdje u ostale liturgijske časove molitve. Isto je učinio s važnim blagdanima u godini kao i danima suncostaja i ravnodnevnica. Koliko bogatstva, ljepote i genijalnosti imamo, a stalno mislimo da je u tuđem toru bolje! Jer svoje ne poznajemo!

Zanimljivo je da su Maltom kroz povijest upravljali mnogi od Grka, Feničana, Kartažana, Rimljana. Za vrijeme upravljanja Rimljana Malta je dio provincije Sicilije s posebnim autonomnim pravima. Kasnije postaje municipij to jest grad s posebnim ovlastima (Ovdje se misli na Maltu, a ne samo na glavni grad).

Megalitski hramovi (držač bloka je visok 197 cm)

Tlocrt jednog od hramova

Sve se ovo događalo u stoljećima prije Kristova rođenja, a i prvim stoljećima po Kristovom rođenju. Zanimljiv je i događaj koji se zbio u prvom stoljeću naše ere tj. po Kristovom rođenju i smrti. Na Maltu je prema, tradiciji 68. godine, stigao sveti Pavao tako da i danas postoji jedna uvala koja se zove po njemu, jer je navodno tu pristao njegov brod. O njegovom dolasku na otok Melitu govore i Djela Apostolska: „A kad bi četrnaesta noć, i mi, o ponoći plovismo po Adriji, pomisliše mornari, da se primiču nekakvoj zemlji. Kad smo dospjeli na sigurno, doznali smo da se otok zove Malta. Njegovi su žitelji bili neobično ljubazni prema nama. Bilo je hladno i kišilo je pa su zapalili vatru i okupili nas oko nje da se ugrijemo. A kad Pavao skupi svežanj granja i naloži na oganj, izađe zmija od vrućine i ujede ga za ruku. I kad vidješe barbari zmiju, gdje visi o ruci njegovoj, počeše govoriti jedan drugome: "Jamačno je ovaj čovjek krvnik, kojega izbavljena od mora pravda ne ostavi da živi." A on otrese zmiju u oganj, i ne bi mu ništa zlo. A oni očekivahu da će oteći i umah se srušiti mrtav. Pošto su dugo čekali i vidjeli da mu se ništa neobično nije dogodilo, promijeniše mišljenje te stadoše govoriti da je bog.“  (Dj. 27, 27 i 28, 1-6)

Zanimljivo je da su se u našim krajevima vodile rasprave je li to bila Malta ili Mljet, jer su se u povijesti, jedan i drugi otok, zvali Melita. Prema navodima nekih naših bibličara riječ je o Mljetu, a ne o Malti. Dokazni argument je da na Malti nije bilo zmija otrovnica, dok ih je na Mljetu bilo toliko da su na Mljet donijeli mungose, kako bi istrijebili zmije.

Sveti Pavao sa zmijom oko ruke

A drugi argumet je da se u Djelima apostolskim u glavi 27, redak 27 spominje Adria ili Jadran. To ime nam je poznato. U Djelima se govori da nakon četrnaest dana (lutanja po Jadranu, ne Mediteranu!) učini im se da se približiše kopnu. I baciše sidro.... Zanimljivo!

Pavao osta na Malti tri mjeseca, a nakon toga se zaputi prema Rimu. Vezano uz sv. Pavla i njegov boravak na Malti su zanimljive Pavlove katakombe.

Povijesni slijed promjena gospodara Malte se nastavio. Poslije Rimljana 395. godine dolazi Bizant, zatim Vandali, pa Goti i ponovno Bizant. Arapi zauzimaju Maltu u drugoj polovici devetog i tamo ostaju sve do pred kraj 11. stoljeća. Redaju se nakon toga Normani pa Sicilija i konačno dolazi zlatno doba kada je zavladao red ivanovaca koji se, od tada, nazivaju Malteškim vitezovima. Bilo je to 1530. g. pod zapovijedništvom velikog majstora La Vallette koji je, nakon nekoliko godina, utemeljio novi glavni grad Vallettu. Kroz stoljeća, koja su slijedila, branili su se od raznih napadača među kojima su najopasniji bili Turci. Pri kraju 18. stoljeća Napoleon osvaja Maltu no, ubrzo mu je oduzeše Britanci i učiniše sebi bazu u Sredozemlju. Britanci upravljaju Maltom sve do 1964. g. kada Malta postaje nezavisna, a deset godina kasnije i republika u sastavu Comoweltha. Od 2004. g. je članica EU.

Mnoštvo osvajača koje je osvajalo Maltu ostavilo je i neke pozitivne stvari, a Maltežani su uzimali ono što im je bilo zanimljivo. Kako su bili izolirani svaka im je nova spoznaja bila korisna. Prvi doseljenici, prema nekim pretpostavkama sa Sicilije, počeli su s uzgojem žitarica i stoke. U to vrijeme nastaju i famozne megalitske građevine, koje su još i danas sačuvane u izvornom obliku. U vrlo ranim vremenima su nađeni i ostaci keramičkih proizvoda. Slična sicilijanskoj keramici. Kartažani su im donijeli masline i rogač te izradu tkanina. Svi su pak gradili utvrde. Fatimidi (islamska šiitska kalifatska dinastija koja je upravljala sjevernom Afrikom, Egiptom, Maltom, Sicilijom, Sirijom, Palestinom i Arapskim poluotokom) uvodi sistem navodnjavanja i nove kulture voće i pamuk.

Velika fluktuacija, koja se vjekovima odvijala na Malti, ostavila je svoj trag i u drugom smislu. Jezik koji se danas govori na Malti kao službeni je malteški. Taj je jezik mješavina starosicilijanskog i arapskog. Uz njega je službeni jezik i engleski. U dnevnoj komunikaciji je vrlo prisutan i talijanski koji govori vrlo velik broj stanovnika, a uz njega i francuski, ne veliki ali, niti zanemarujući postotak. Najveći dio populacije je katoličke vjeroispovijesti. Pretpostavlja se da je sjeme posijao sveti Pavao kad je boravio tri mjeseca na Malti prema Djelima Apostolskim. Dolaskom Fatimida za pretpostaviti je da su nametnuli islam domaćem stanovništvu. Za vrijeme njihove vladavine katolici su imali slobodu vjeroispovijesti, ali su za to morali plaćati dodatni porez. Moguće da je zbog toga dolaskom na vlast Fridrika I. početkom 13. stoljeća došlo do izgona muslimana s otoka. Danas je na Malti 98% stanovnika katolika: ima neznatan broj raznih protestantskih vjernika, najvećim dijelom stranaca ili Engleza koji su ostali živjeti na Malti nakon što je stekla nezavisnost. Ima i 3.000 muslimana no, to su najvećim dijelom strani državljani.

Vrlo važan dio malteške povijesti vezan je uz ivanovce ili malteške vitezove. Red je osnovan u Jeruzalemu uz crkvu svetog Ivana. Otud im naziv ivanovci. Početkom 12. stoljeća odobrava ih papa Paskal II. Kada su koncem trinaestog stoljeća protjerani iz Jeruzalema nastanjuju se kratko vrijeme na Cipru odakle odlaze na Rodos gdje upravljaju otokom. Nakon što Sulejman Veličanstveni osvaja Rodos oni odlaze na Maltu gdje će ostati do konca 19. stoljeća kada je Napoleon osvojio Maltu. Njihov boravak na Malti ostavio je duboke tragove posebno u arhitekturi. Kako je povijest Malte ispunjena neželjenim „posjetima“ dolaskom ivanovaca situacija se nije smirila. Vidjevši što se događa s njihovim novim odredištem, odlučiše izgraditi novi grad i utvrditi ga kako bi ga lakše mogli braniti. Odluka je donesena dok je veliki meštar bio J. P. De la Vallette, koji je postavio kamen temeljac novom gradu. Sagrađene su utvrde svih vrsta od bastiona, revelina i zidina oko grada La Vallette, jer su očekivali daljnje napade Turaka i afričkih gusara. Neke od utvrda su bile visoke i stotinjak metara. Poseban objekt sagrađen za velikog meštra, kako se zvao poglavar ivanovaca, koji sada dobiše i naziv malteški red. U toj palači je danas sjedište Malteškog parlamenta i predsjednika Malte.

Velik je bio njihov doprinos i sakralnom graditeljstvu. Crkva svetog Ivana, inače konkatedrala na Malti, jer je bila katedrala u Mdini, je jedno od najljepših remek djela barokne umjetnosti u Europi. Arhitekt je lokalni Glormu (Jerolim) Cassar, koji je još nekoliko objekata sagradio na Malti. Crkva se sastoji od tri cijeline ili lađe, a bočne lađe su odvojene od centralne bogatim lukovima ukrašenim zidnom ornamentikom, dok je svod u centralnoj lađi sav u fraskama. Jedinstveni pod popločan je mramornim pločama (oko 400) posvećenim vitezovima ivanovcima. Posebno bogatstvo je što su u tom svetištu djela jednog od velikih majstora talijanskog slikarstva Carravagi-a, slikara svjetla i sjene: Ivan Krstitelj, Sveti Jeronim i Pogubljenje sv. Ivana Krstitelja.

Srednja lađa konkatedrale Sv. Ivana

Glavni oltar u konkatedrali Sv. Ivana

Osim konkatedrale u La Valletti se nalazi još nekoliko monumentalnih objekata a sama struktura grada je vrlo ugodna. (Neki turistički vodiči pišu da Valletta ima oko 300 raznih spomenika.) S određenih mjesta na utvrdama izuzetno su lijepi pogledi prema okolnici, bolje reći gradovima. Jer, Malta ima, kako smo rekli, više naselja, a u biti su ta naselja vezana jedno uz drugo pa stranac, koji dolazi prvi put, teško može znati gdje počinje a gdje završava koji grad. Vrlo lijepi su i mali parkovi od kojih je jedan smješten na gornjem platou utvrde Svetog Petra i Pavla s dotjeranim nasadima a povezan je dizalom s donjim parkom. U njima se nalaze i različiti spomenici među kojima i W. Churchillu, pa čak i Gavrochu prema romanu Hugoa „Jadnicima“. Na donjem platou se nalazi baterija topova koja je nekoć služila za obranu La Vallette i Malte od napadače, a danas za pozdrav prijateljima koji dolaze u La Vallettu i Maltu. Iz parkova se mogu vidjeti gradovi Sliema, Xbier, Gzira, Birgu, Senglea i Cospicua (Bormla) koji su s lijeve i desne strane La Vallette i brodogradilište. Na samom vrhu poluotoka, na kojem je smještena La Valletta, je jedna od ljepših tvrđava Fort s. Iermo u kojoj se nalazi ratni muzej. Dok ove utvrde ostavljaju dojam prostranosti i veličine, gradske ulice su uske, kao uostalom i čitav grad koji je ograničen uskim prostorom poluotočića na kojem je smješten. Ipak, to je grad(ić) s tek nekih 6 i malo više tisuća stanovnika. La Valletta, iako tako malena, ima jedno od starijih kazališta u Europi. Trgovi djeluju vrlo dotjerano. U nekim dijelovima su vrlo lijepi balkoni na zgradama, posebno oni otvoreni prema moru, a ponekad slične i iste arhitekture razlikuju se po boji.

Uske ulice

Čudni kupači na Malti

Luka La Vallette je prirodna luka i povezuje Valletu s ostalim urbanim cjelinama na otoku. Inače, spada među veće luke na Mediteranu. U luci je poseban dio za prihvat turističkih brodova (cruisera) koji obilaze razne mediteranske destinacije; drugi dio je marina za prihvat manjih brodova, a postoji i putnički terminal odakle odlaze trajekti koji povezuju Maltu sa Sicilijom. Luka Marsaxlokk, na jugoistoku otoka, je postala vrlo važna mediteranska luka za kontejnerske terete i dosta je značajan čimbenik u gospodarskoj djelatnosti Malte.

Balkoni u Valletti

Luka Vallette

Trojica za stolom, čekaju četvrtog

Tvrđava St. Ilmo

Vozeći se brodom, za koji smo dobili kartu gratis, nakon što smo kupili dvodnevnu kartu za obilazak Malte, uživali smo u ljepotama koje može pružiti malo koji grad i luka. Zbog svoje povijesti o kojoj smo govorili, la Valletta posebno, a i ostala mjesta (znatno manje) su utvrđena tako da zapravo čovjek dobije dojam da je riječ o jednoj ogromnoj tvrđavi. Ali, ne sagrađenoj da bude samo tvrđava nego i da djeluje lijepo i monumentalno. Gledajući sve to pitam se, otkud toliki kamen na tako malom otoku. Ili možda nema brda na Malti, jer su iz njih povadili kamenje i ugradili u utvrde raznih vrsta, raznih veličina, raznih oblika. Kako danas te utvrde ne služe svojoj svrsi, osim onih koje su bile namijenjene za stanovanje u utvrđenom prostoru, sada se koriste za razne druge namjene, a svakako su i turistima zanimljiva destinacija.

Gradske utvrde koje su štitile grad od napadača

Kako ta naselja nisu udaljena jedno od drugih, međusobno su povezana šetnicama popularno zvanim „lungo mare“ što bi značilo „uz more ili uz obalu“. Moram priznati da je to jedna od stvari koja me je najviše u St. Julianu impresionirala. Predivno. Uz obalu, malo povišeno napravljeno je šetalište za šetače širine nešto preko dva metra. Popločano, a prema cesti metalna ograda dotjerana, izglancana, kao da je rad na njoj završen prije sat vremena. Svakih par metara nalazi se isturena, prema moru usmjerena, klupa s naslonom za odmor i uživanje u lijepim trenucima predvečerja ili u ranim jutarnjim satima. I još dosta dugo... Ako još jednom pođem na Maltu sigurno ću pogledati koliko ima tih šetnica koja životne trenutke čini ljepšim.

Prelijepe šetnice uz more

Rabat, ali ne onaj iz Maroka, nego malteški, nekoć predgrađe (što je i značenje riječi rabat) glavnog grada Mdine gdje je katedrala Malteške crkve, posvećena Svetom Pavlu, danas je zanimljiv grad s više od 11.000 stanovnika. Postao je popularan po katakombama Svetog Pavla i po mjestu gdje se snimalo nekoliko filmova (Igre trona), po čemu je Malta postala traženo odredište za mnoge producente.

Mdina,katedrala svetog Pavla

Pogled na malteški pejsaž

Filmove tek spominjemo, jer oni su prolazni, a katakombe ostaju i mnogi turisti dolaze u Rabat upravo da bi posjetili katakombe. Katakombe su dosta dobro očvane. U njima se može primijetiti gdje su čiji grobovi: dječji, odraslih, obiteljski... Vidljiv je i prostor na kojem su se sastajali za slavljenje euharistije.

Katakombe Svetog Pavla

Jedno od zanimljivih mjesta je Mosta koje se nalazi na sjevernom dijelu Malte. Danas broji oko 11 tisuća stanovnika. Ima crkvu posvećenu Uznesenju Blažene Djevice Marije koja ima četvrtu kupolu na svijetu promjera 37,2 metra. Svakako treba istaknuti da je građena po planu malteškog arhitekta Giorgia Grognet di Vasse. Na tu je kupolu 1942.g., za vrijeme jednog bombardiranja pala bomba od 500 kilograma, probila kupolu, ali nije eksplodirala. Inače u tom trenutku je u crkvi bilo preko 300vjernika. Ljudi to zovu čudo od Moste! Ovomu treba dodati da je još jedna bomba pogodila kupolu no, odbila se od nje i ona nije eksplodirala. Ova crkva, jedna od mnogih na Malti, svojom ljepotom arhitetkure, slikama, kako platnima tako i freskama, te famozne kupole, vrijedna je truda i da joj se posveti dio vremena kad dođete na Maltu.

Unutrašnjost crkve Uznesenja u Mosti

Crkva Uznesenja Bl. Djevice Marije

U dvije riječi: malena Malta. Jedna od najgušće naseljenih država na svijetu (1282 stanovnika po kilometru). U srcu Sredozemlja. Između Italije (Sicilija) i Tunisa. Među najstarijima, jer imamo tragove od 5.200 godine prije Krista. Bogata poviješću. Kroz povijest se mnogo toga natalažilo na Malti. Mali prostor ali bogat i zanimljiv. Mali prostor na kojem i iz kojeg se može mnogo vidjeti i naučiti. Uz to prostor ugodan i za odmor i zabavu pa se nameće želja upoznati mnogo toga na malom prostoru i uz ne pretjerano visoke cijene. Vrijedi truda i bogatstva ponude koju pruža ova zemlja.