Zaslužuju li naši poginuli i ubijeni malo više poštovanja i sjećanja?

Zaslužuju li naši poginuli i ubijeni malo više poštovanja i sjećanja?

Nekima će se postavljeno pitanje, možda, činiti besmislenim, neki će ga ocijeniti iritantnim i provokativnim, neke će možda i potaknuti na razmišljanje, ali ovo je svakako pitanje koje zaslužuje razmatranje, i koje traži odgovor.

Zaista: zaslužuju li naši poginuli i ubijeni malo više poštovanja i sjećanja?

Svoj odgovor na to pitanje morati će pronaći svatko ponaosob.

A činjenica je da se do svih odgovora, pa i onih namijenjenim samim sebi, može doći samo - činjenicama:

- Činjenica je da je u župi Tišina u Drugom svjetskom ratu ubijeno 211 ljudi.

- Činjenica je da je u župi Tišina u ratu 92.-95. ubijeno 45 ljudi

Kad normalan čovjek pogleda ove brojke, može mu se samo smučiti. I dobro bi bilo da nam se svima smuči, ali ne samo od brojki, nego i od naše bešćutnosti, zato što dopuštamo (mnogi od nas) da se zaboravlja, omalovažava, prešućuje. Dobro bi bilo da nam se svima smuči zbog toga što te ogromne žrtve nisu u našoj svijesti dobile mjesto koje po svemu zaslužuju:

- Činjenica je da se u župi Tišina već trinaest godina zaredom održava Put križa u znak sjećanja na sve žrtve Drugog svjetskog i Domovinskog rata.

- Činjenica je da se na Putu križa svake godine u pravilu okupi tek stotinjak ljudi, uglavnom uvijek istih.

Gdje su ostali? Zar ove žrtve ne zaslužuju poštovanje SVIH, a ne samo onih (uvijek istih!) koji iz godine u godinu svojim sudjelovanjem na Putu Križa pokazuju da cijene žrtvu, da nije zaboravljena?

Nije li vrijeme da i osobnim sudjelovanjem na Putu križa malo više pokažemo da ih se sjećamo, da cijenimo njihovu žrtvu i ono što su za nas dali?

I ove godine, u nedjelju, 25. 3. 2018., u znak sjećanja na sve poginule, pobijene u Domovinskom i Drugom svjetskom ratu, održat će se hodočasnički Put križa kroz župu Tišina.

Dođite da zajedno molimo za duše naših ubijenih, da im zapalimo svijeću! Pokažimo da ćemo ih trajno zadržati u sjećanju, da cijenimo ono što su za nas dali. A dali su najviše što su mogli i imali!

Ovi nevino ubijeni ljudi zaslužuju naše poštovanje i njihova žrtva ne smije biti zaboravljena!