Posavina

Progovori, posavski čovječe! Progovori riječ tvojih pradjedova, koji su oduvijek znali spriječiti koračanje tuđinovih stopala po njihovoj zemlji! Progovori posavski čovječe, krajnji je tren! Jer, što će mi zrak kad ga ne dijelim s tobom što će mi jutra kad ih ne čekam s tobom...

Piše: Željko Brandić

Posavina. Temelj našeg postojanja. Korijen našeg bivstvovanja. Cvijet kojeg nam praroditelji s ljubavlju posadiše i predadoše na njegu i čuvanje.

Posavina.

Oteta. Ukradena. Predana. Prodana. Napaćena. Izranjavana. Krvlju našom natopljena.Gola i bosa, gladna i žedna. Gladna pravde, žedna istine.

Nježna. Krhka. Stoji i čeka. Čeka da joj netko priđe.

Netko poznat.

I osjeti, osjeti posavska zemlja kad joj netko poznat priđe, kad joj netko drag dođe. I zadrhti, uzbiba se, zaleluja, zatreperi svakom travkom.

I šapće posavska zemlja kad joj netko poznat priđe, kad joj netko drag dođe:

"Podarila sam ti život, sate, dane, mjesece i godine roditeljske pažnje i ljubavi. Bdjela nad tobom, čuvala te kao zjenicu oka, kao svjetlost bez koje život nema smisla.. A sada... ostala sam sama. U mraku, u tišini. Kako si, posavski čovječe, mogao dopustiti? Kako si mogao dopustiti da cvijet, kojeg ti praroditelji s ljubavlju posadiše i kojeg ti predadoše na njegu i čuvanje, uvene?

Zašto pade ispod vlastita ponosa i prodade svoj obraz za tričavi komadić zemlje u tuđini? Zašto, posavski čovječe? Zašto si odustao tako lako?

Gdje su riječi, gdje su krici prosvjeda!?

Progovori, posavski čovječe! Neka iz grla tvog krik poteče! Neka krene riječ što svaku nepravdu izbrisat će, što svaki led otopit će, što svaku vatru zgasit će! Progovori posavski čovječe riječ tvojih pradjedova, koji su oduvijek znali spriječiti koračanje tuđinovih stopala po njihovoj zemlji! Progovori posavski čovječe, krajnji je tren!

Jer, što će mi zrak kad ga ne dijelim s tobom, što će mi jutra kad ih ne čekam s tobom..."

Tako šapće Posavina kad joj netko drag dođe.

***

Nad Posavinom noć. Noć duga 20 godina. Iscurilo je 20 godina, dva su desetljeća pustila gorak izdanak. Posavska prostranstva su sada dio tuđeg plavetnila. Na njima raste neka druga trava, posavskoj zemlji strana. Po njima trče neka druga djeca, jučer rođena, neki drugi ljudi jučer pridošli.

Nad Posavinom noć.

Još nije svanulo.