Ogledalo obraza i savjesti

Nepokošena, u travu zarasla dvorišta, i oronule kuće iz čijih zidova raste trava i šiblje. Sramotni su to spomenici naše nespremnosti da zavičaju vratimo ono što smo mu, rođenjem u njemu, dužni vratiti!

Piše: Željko Brandić

Nepokošena dvorišta i prazne, napuštene kuće zarasle u travu i šiblje, ponegdje čak i do visine krova. Tužna je to slika jednog sela koje je nekad vrvjelo životom.

Odgovornost za ovakvu sliku Donjeg Hasića snose neodgovorni pojednici, koji još uvijek nisu svjesni da, htjeli to ili ne, daleko od njihovih očiju i svijeta u kojemu danas žive, i dalje postoji selo u kojemu su nekada živjeli, kuća u kojoj su se rodili, dvorište u kojemu su se kao djeca igrali... i da u njemu i dalje postoji život...

Mnogi se, i 16 godina nakon svršetka rata, nisu ni potrudili doći, obići svoju kuću, pogledati što je sa imovinom koju im u naslijeđe i na čuvanje s povjerenjem ostaviše očevi, djedovi i pradjedovi...

Posljedica tog nemara su nepokošena, u travu zarasla dvorišta, i oronule kuće iz čijih zidova raste trava i šiblje. Sramotni su to spomenici nespremnosti da zavičaju vratimo ono što smo mu, rođenjem u njemu, dužni vratiti.

Svi vi koji dosad niste vodili brigu o vlastitoj imovini, dobro zapamtite ovaj podatak: vaše nepokošeno dvorište i u travu i šiblje zarasla kuća danas je više iznimka nego pravilo. Od ukupnog broja kuća u Donjem Hasiću, dvije ih se trećine kako-tako održava, barem se kose dvorišta. Vaša spada u onu sramotnu trećinu, skupinu kuća o kojima se ne vodi nikakva briga...

Ogledalo je to vašeg obraza i vaše savjesti.

Srećom, sve je više i lijepih prizora! Neki od njih su nedavno obnovljena kuća obitelji Popić kao i uređena dvorišta i kuće Mikića, Blažanovića, Brandića...

Neka to svima bude primjer, poticaj i smjernica!