Nemojmo prodavati budućnost naše djece!

Hasićani, ne prodajite svoje kuće! Nemojte prodavati budućnost naše djece za sitne pare!

Piše: Željko Brandić

Kakve smo naivčine mi Hasićani! Čim nam se ukaže prilika, zgrabimo mamce ko štuke u Žendragu...

Prodajemo svoje kuće. Prodajemo temelje vlastitog postojanja. Svoje korijenje. Prodajemo ih tuđinu. Prodajemo ih krpelju. Krpelju koji pije krv, isisava zadnje kapi iz žila hasićkih, posavskih.

Prodajemo ih neljudskosti, nasrtanju na bližnjega svoga. Prodajemo ih bešćutnosti koja ne zna što je pravda, razumijevanje. Prodajemo ih nečovječnosti koja zna samo za plan zatora. Plan „istrage (istrebljenja)naše ili njihove“...

Prodajemo ih besramnosti koja će za nekoliko godina (mjeseci, dana?) tvrditi "naše je to, naša je to kolevka". Prodajemo ih bestidnosti koja će za nekoliko godina (mjeseci, dana?) tvrditi "vekovima smo na ovom prostoru".

Znamo li što činimo?

Dragi Hasićani, susjedi bivši, a nadajmo se i budući!

Ne prodajite svoje kuće! Nemojte prodavati budućnost naše djeceza sitne pare koje trenutačno trebaju!

Satrapija boluje. Kosti joj škripe od vremena i zala počinjenih nad narodima, a sve u ime nečovještva.

Sagradili su kuću na pijesku. I neće uspjeti.

Neće, jer kuću na stijeni zvanu ljubav prema Hasiću, prema domu u njemu, nije lako srušiti.

I dok god bude te kuće na stijeni, zločinci mogu samo škrgutati zubima.