Nemojmo pljuvati sami po sebi!

Svojim riječima svatko o sebi najbolje govori što je i tko je i kakav je.

"Poštovani uredniče drage nam stranice! Već duže vrijeme pratim uređivačku politiku stranica koje vodite. Nažalost, moram konstatirati da previše prostora i mjesta dajete Crkvi. Zbog čega i zašto, pitam se? Pitaju se i mnogi drugi ali nemaju j...* da vam to kažu. Hasić je bio ponos Posavine, nekad. Kad P.** i takvi klošari stekoše izmišljene mirovine. A drugi šaptom nestadoše. Gradite crkve a nema tko u njih da ide, osim ono malo bijede što nemaju kud. To treba reći. Neće nam parok vratiti ljude na ognjišta. Nisu nikad. Hasićani koji drže do sebe, moja malenkost, neće vam pod šajkaču, zapamtite. Bolje bi bilo i onih 250 kuća u Hasiću porušiti da ne bi došlo u srpske ruke za jeftin novac. Pozdrav iz F/Z."

* vulgarnost, stoga tri točke iza početnog slova – intervencija urednika

** naveden je puni nadimak osobe, skraćeno od urednika

Često, skoro svakodnevno, primam poruke ljudi u kojima ima vrlo mudrih prijedloga, misli, raščlamba ljudi koji izgaraju za svojim domovima i ne mogu se pomiriti s postojećim stanjem svojega sela i zavičaja.

A ponekad dobijem i poruku kao što je ova.

Pošiljatelj je poruku poslao preko stranice, s napomenom da ne želi njezinu objavu.

Ipak je objavljujem. Mišljenja sam da ima pravo javnosti, ako ni zbog čega drugoga onda zato što je upućena meni kao uredniku (dakle osobi koja ima, uvjetno rečeno, nekakav javni status), a ne kao privatnoj osobi sa imenom i prezimenom.

Objavljujem je i iz razloga što njezin sadržaj pokazuje i koliko daleko su pojedini među nama otišli od samih sebe, svojih korijena, od svega onoga što ih čini onim što jesu. Ili što bi trebali biti.

Objavljujem je i iz razloga što njezin sadržaj nedvojbeno pokazuje koliko smo (naravno ne svi, ali pojedinci među nama svakako!) neupućeni, ("neznani", kako bi to lijepo rekli naši stariji), „pametni“ („toliko pametni, pripametni, pa nas ta pamet ponekad i zavede“) i dezorjentirani („bez otpravca“ – kako bi to opet rekli naši stariji).

Na kraju, objavljujem je i iz razloga jer je zaista došlo vrijeme da se huškačima i blatiteljima svega što je lijepo i pozitivno poruči ono što traže da im se kaže. A to je:

Gospodo, vi koji se ne želite vratiti tamo gdje pripadate, nemojte se ni vraćati! Može se i bez vas! Jedino vas uljudno zamoljavamo, nemojte pljuvati po onima koji se hoće i žele vratiti, a pogotovo ne po onima koji su se već vratili! Nemojte pljuvati po nečemu što je nekomu sveto, jer ćete na kraju i sami biti popljuvani!

A ako baš želite pljuvati, stanite pred ogledalo!

Ovo je ujedno i urednikova poruka svima kojima smetaju sadržaji koje donosi ovaj portal. Ako nekome ne odgovaraju, neka ni ne dolazi na stranice. Neka ide na one koje mu odgovaraju. A ove stranice će opstati i preživjeti i bez takvih posjetitelja, kritičara svega i svačega koji ne vide dalje od svoga nosa, u stvarnosti kukavica koji nemaju hrabrosti stati pred ogledalo i pogledati se u oči. Ljude koji se nikada neće posramiti zbog izgovorene riječi, kolikogod pogrešna ona bila!

U poruci se prozivaju i druge osobe, konkretno „parok“ koji gradi crkvu u koju nema tko da ide.

Obveza mi je bila proslijediti poruku prozvanom „paroku“ – našem župniku fra Josi. Pa ako želi, neka odgovori.

Fra Joso je, naravno, reagirao, ali odgovor nije mogao poslati. Naime, autor poruke naveo je nevažeću e-mail adresu i time je iscrpljena mogućnost da mu se odgovori osobno i s diskrecijom koju je tražio.

Stoga, kako bi autor gornje poruke ipak mogao pročitati upućeni mu odgovor, svjesno kršim neka pravila i objavljujem njegovo pismo, moju (skraćenu) reakciju na pismo, kao i fra Josin odgovor kojega nije bilo moguće poslati elektronskim putem. Odgovor kojega i ja, kao urednik ovih stranica, supotpisujem – svaku napisanu riječ!).

Naravno, prezime onoga komu je odgovor namijenjen navešću samo pod inicijalom, dakle skraćeno. Ne želim da se zbog ovoga osjeća neugodno, ipak je on moj Hasićanin (koji je, kao i većina nas – priznali mi to ili ne - izgubljen u bijelome svijetu).

Željko Brandić, urednik

ODGOVOR FRA JOSE O.

Cijenjeni gospodine M....!
Konačno sam dočekao neka vremena, za razliku od komunističkih koja nisu ništa priznavala po pitanju Crkve, pa ni našu Klasičnu gimnaziju u Visokom koju sam završio od 1975.-1979. i onda opet dođe neko vrijeme u kojem se javljaju ljudi kao ti koji žele određivati gdje je mjesto crkve, a gdje nije i tko se smije javit a tko ne smije.

- Stranica je otvorena za sve i ružno je da se tako drsko odnosite prema Crkvi. Kakva li je tek Vaša tolerancija prema drugim ljudima?

- Vijesti iz župe šaljem prema vremenu i mogućnostima i uvijek zamolim Željka da objavi, što ne znači da mora i treba. To je njegova slobodna procjena.
Tebi hvala lijepa što si protiv. Znam ja da ima i takvih, ali nemoj pljuvat sam po sebi!

- Hasić i ova naša sela su uvijek bili ponos za ljude koji u njima žive i koji poštuju svoju starinu, cijene svoju baštinu i koji znaju da ni jedno zlo nije dugog vijeka.

- Tako je prošlo tursko vrijeme, komunističko vrijeme a proći će i ovo naše vrijeme ( nazovi ga kako hoćeš)!

- Ove tri crkve u našoj župi bile su sagrađene i prije rata i odredba je naše uprave da se ponovno obnove i jasno kaže kako zlo ne smije i ne može imati zadnju riječ. A gradile bi se i za deset povratnika a ne oko 500 koliko ih je sada. Kroz zadnjih desetak godina kroz ovu crkvu je prošlo i u našu župu došlo preko 100.000 ljudi-vjernika.Mi jesmo možda bijeda u Vašim očima, a sebi smo ljudi koji imaju svoju prošlost, sadašnjost i sigurnu budućnost. Župa Tišina je preživjela više od 150 godina i siguran sam da će preživjeti i ove male, sitne kušnje!

- Žalosno je što misliš da mi ovdje pričamo ćirilicom i više voliš živjeti u tuđoj kući i na tuđoj zemlji, nego li na svojoj baštini kao mnogi slični tebi. Neka Vam je sretno!

- Fratri nisu nikoga protjerali iz Bosne i nemaju pravo nikoga vraćat, ali su dužni živjeti sa svojim narodom i čuvat ono što im je povjereno.

- Ti koji kažeš da bi bolje bilo porušiti, već si svoje srušio i zbog takvih i sličnih slabića i kukavica ova župa najviše i stradava!

- Ovi su ljudi jednom protjerani 1992., pa drugi puta poslije rata i sad ti misliš kako i one koji su se vratili ponovno treba protjerati! Svaka ti čast!

Pretpostavljam da si zaradio mnogo novaca, pa bi bilo najbolje da pokupuješ sve naše kuće za sitne novce (one koje su prodane) i one koje se prodaju! Pa uvijek je bilo kukavica i izdajica, ima ih i sada!
Oprosti, molim te, što sam ovako odužio. nemam ništa protiv tvojeg mišljenja. Svojim riječima svatko o sebi najbolje govori što je i tko je i kakav je. Samo te molim, ako nemaš o nečemu što lijepo reći, nemoj ni ružno, radi vlastitog dobra! Znaš, čovjek negativnim stavovima gubi smisao života i lako obeshrabri one koji tek dolaze na svijet!

To nije za ljude!

Joso Oršolić