Kako se odužiti našim herojima?

Nažalost, ni 20 godina od stradanja u Hrvatskoj Tišini, Gornjem ili Donjem Hasiću ne postoji trajno zajedničko spomen obilježje. Od kamena, postojano, koje će zauvijek pokazivati našu zahvalnost njima.

Piše: Dr.sc. Zdenko Ivkić

Veliki broj branitelja je dao svoje živote za obranu naših domova. Njihova hrabrost i žrtvovanje za druge nas stalno iznova propitkuju: a što smo mi spremni učiniti za njih?

Postoji više načina kako im možemo iskazati zahvalnost. Jedni su to učinili povratkom u svoje domove, drugi povremenim dolascima u svoja sela, a najčešći način je prisjećanje branitelja u molitvama, čime dokazujemo da njihova žrtva nije bila uzaludna. Mnogi posjećuju njihove grobove ili mjesta pogibije, na kojima skoro 20 godina nakon rata još gore svijeće upaljene od strane obitelji, prijatelja ili udruga.

No, naši heroji se nisu borili samo za sebe ili svoju obitelj. Svi su se oni zajedničkim snagama borili protiv zla. Stoga su nakon povratka u našim selima podignuti spomen križevi na grobljima, koji su do sada bili mjesta iskazivanja zajedničke počasti.

Ali, nažalost, ni 20 godina od stradanja u Hrvatskoj Tišini, Gornjem ili Donjem Hasiću ne postoji trajno zajedničko spomen obilježje. Od kamena, postojano, koje će zauvijek pokazivati našu zahvalnost njima. Ovakvih spomenika ima u mnogim porušenih selima Bosanske Posavine. U nekima mnoge kuće nisu obnovljene, ali su obilježja izgrađena (npr. Foča, Cer, Plehan, Kornica itd). Time njihovi mještani pokazuju da nisu zaboravili hrabrost svojih branitelja.

Bojim se da žitelji župe Hrvatska Tišina to jesu. Unatoč nekoliko inicijativa, od kojih je nedavno jedna pokrenuta od strane urednika ove stranice, ništa se nije dogodilo. Uvijek se pronalaze brojni razlozi zbog kojih to nije moguće napraviti ili se sve svodi na beskonačnu raspravu. Bolna je spoznaja da se pri tomu zaboravlja najbitnije: mi smo im to dužni izgraditi. Nije presudna ni lokacija obilježja, nije važno ni koja će politička opcija biti zaslužna za podizanje spomenika, bitno je samo da se konačno pokrenemo.

Samo tako ćemo za 20-tak godina moći govoriti svojoj djeci i unucima da spomenik govori o velikoj hrabrosti branitelja, te da ovime njihovi prijatelji i susjedi pokazaju da ih nikada neće zaboraviti. Jesmo li to u stanju napraviti?

Jesmo li sposobni konačno se dogovoriti te učiniti naše heroje ponosnim na nas kao što smo mi ponosni na njih?