Hrvatska tišina u Bosanskoj Posavini

Bosanskom Posavinom već više od dva desetljeća vlada tišina. Lijepo bi bilo kada bi to bila samo pjesnička figura, a ne bolna realnost... Ni Hrvatska Tišina nije iznimka. I ona je, opustošena, zašutjela. Na svoja ognjišta vratili su se najhrabriji, uglavnom najstariji, njih oko 5% koji znaju da je tu uvijek bilo života i da će ga biti.

Kako je oživjela Hrvatska Tišina?

Piše: fra Joso Oršolić

Hrvatska Tišina je župa pokraj Bosanskog Šamca. Nastala je kao kapelanija 1848, a župom je postala 1858. godine, dijelom od župe Garevac, a dijelom od župe Tolisa. Pretpostavlja se da je među prvim propovjednicima na ovom području djelovao fra Jakov Markijski. Cijelo područje je dobilo ime Tišina prema glasovitom “čudu” koje je učinio: stišao je žabe koje su ga ometale u molitvi. U nedavnom ratu njegovim su se primjerom poveli i neprijatelji čovjeka pa su “stišali”, protjerali ljude kako Hrvate i Bošnjake, tako i same svoje Srbe.

U svoje logore su otjerali preko 500 mještana, među njima i tadašnjega župnika fra Jozu Puškarića. Župna crkva je potpuno devastirana, a toranj miniran. Ipak, oko 2000. godine župa je ponovno oživjela sa svojih pet sela: Donji Hasić, Gornji Hasić, Hrvatska Tišina, Novo Selo i Tursinovac, iako se od predratnih više od 5.000 župljana vratilo tek između 350 i 400 osoba. Dugo vremena (djelomično i dandanas) živjeli su u mraku: bez električne energije, među ruševinama, bez ikakvih ljudskih prava, pa i vlastite imovine.

Povrat svojih opljačkanih i devastiranih kuća morali su tražiti po nekim zabačenim uredima u Modriči koja je udaljena 20-ak kilometara od Bosanskog Šamca, umjesto u svojoj općini gdje su zemljišne knjige, katastar, gdje su cijeli život plaćali porez, električnu energiju i ostale obveze. Sve to kao i prečesta drskost ili “Danas ne radimo!”, “Pauza!” itd., otežavalo je i otežava povratak na vlastito ognjište. Ni dandanas protjerane ljude iz Posavine nitko iz vlasti ni jednom riječju nije pozvao da se vrate svojim kućama. Naprotiv, povratak se još uvijek otežava na sve moguće načine: još nije uređena infrastruktura (elektromreža, putevi...), još nisu uklonjene ruševine kojih u župi ima više od 1.000!

Obnova sakralnih objekata

Ipak, s ovo malo staraca, baka i djedova, život se vratio. Svojim staračkim i slabim rukama iskrčili su na tisuće dunuma zemlje i obnovili nekoliko stotina kuća. Oni su vratili život, pa čak i pjesmu Hrvatskoj Tišini. Redovito dolaze na svete mise, ne samo nedjeljom i blagdanima, nego i svaki dan. Ubrzo nakon njih, već 2003. godine, u župu se vratio i župnik fra Joso Oršolić. Prije njega je fra Pero Baotić pastoralno skrbio za vjernike, ali je dolazio iz samostana Tolisa. Ipak, župnik je u Tišini uredio prostor vjeronaučne dvorane gdje je održavao sv. mise te je na župnu kuću stavio novi krov. Svete mise je održavao i u Gornjem Hasiću gdje je područna crkva, čudom sv. Ante, ostala nesrušena.

Obnova crkve 2003. godine

Obnova crkve 2003. godine

Dolaskom u Tišinu i u suradnji s vjernicima te okolnim Općinama i donatorima, fra Joso je započeo intenzivnu obnovu župe. Najprije je obnovljena i useljena župna kuća, već do Božića 2003. godine. U isto vrijeme započelo se s raščišćavanjem ruševina župne crk ve i tornja. Paralelno se obnavljala područna crk va Sv. Ante u Gornjem Hasiću koju je 7. kolovoza 2005. blagoslovio pomoćni biskup vrhbosanski dr. Pero Sudar. Crkva je opremljena novim klupama i oltarom kao i vitrajima Puta križa koje su darovali mještani. Istovremeno se započelo s obnovom područne crk ve u Novom Selu koja je bila potpuno srušena. Na inicijativu braće Ambre i Đure Nedića te malobrojnih povratnika započelo se s ponovnom izgradnjom crkve, na istim temeljima i s istim oblikom. Crkva je u samo dvije godine ponovno izgrađena te je blagoslovljena 4. kolovoza 2007. godine. Blagoslov je obavio, prema odobrenju kardinala Vinka Puljića, fra Pavo Dominković, definitor Bosne Srebrene.

Župna crkva se intenzivno gradi i obnavlja u vremenu od 2003. do svoje posvete na svetkovinu Preobraženja Gospodinova, 6. kolovoza 2011. godine.

Župna crkva

Župna crkva

Nakon raščišćavanja i odobrenja planova sanacije i uređenja, s radovima se započelo u jesen 2005. godine. Osnovne, grube radove je izvela domaća tvrtkaTurjak iz Domaljevca, a vanjsko i unutarnje uređenje tvrtka M&D iz Ugljare. Crkva je dobila novo pročelje, a na deset prozora s lijeve i desne strane i dvije rozete postavljeni su vitraji Vlatka Blažanovića. Oni predstavljaju: Majčinstvo BDM, sv. Petra i Pavla, sv. Franju i sv. Antu (na pročelju), važnije događaje iz Isusova života (desna strana crkve) te Isusova čudesa (lijeva strana crk ve). Crkvu je 6. kolovoza 2011. godine, na svetkovinu Preobraženja Gospodinova, posvetio kardinal Vinko Puljić. Kum crkve je Ivo Kopić sa svojom suprugom Angelom iz Novog Sela.

Susret povratnika

I sve bi to bilo mnogo bolje da je vlastima u Bosanskom Šamcu malo više stalo da se ljudi vrate. U zadnjih nekoliko godina pokrenut je Susret povratnika župe Tišina. Cilj susreta je da se razgovara i pregovara kako s domaćim vlastima tako i s ministrima Bosne i Hercegovine o pronalaženju načina i mogućnostima obnove i povratka. Susret je simbolično stavljen u 12:05 sati. Organizira se dvaput godišnje: početkom lipnja i početkom prosinca.

Susret povratnika

Susret povratnika

Do sada je organizirano četrnaest susreta na kojima su sudjelovali: svi ministri za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske i Federacije Bosne i Hercegovine, domaći načelnik općine Bosanski Šamac te načelnici okolnih općina (Orašje, Odžak, Domaljevac-Šamac), župan Posavske županije, visoki predstavnik Valentin Inzko, predsjednik Federacije BiH Živko Budimir, veleposlanici Republike Hrvatske... Svi su oni na svoj način obećavali pomoć i rješenja, ali nekih većih pomaka, nekog masovnijeg povratka, do sada nije bilo.

Tješimo se starom mudrošću da se i malim koracima može mnogo toga postići. Naime, još uvijek vlada velika opstrukcija i nitko nema prave volje da ljudima pomogne. Načelnik općine Šamac do sada se ni jednom riječju nije udostojao ispričati ljudima koji su protjerani i javno ih pozvati na povratak, suživot i izgradnju Hrvatske Tišine. Međutim,preostaje ići od vrata do vrata te tražiti pomoć dobrih ljudi.

Duhovne obnove

S obzirom da je intenzivnija obnova župe počela 2003. godine, a kako su staračke ruke slabe za uklanjanje silnoga zla koje se sručilo na prostore Hrvatske Tišine, župnik je najprije pozvao ljude na molitvu i duhovnu obnovu. Dana 1. listopada 2003. na improvizirani toranj postavljeno je zvono. Sada već pokojni, stari zvonar Tado Bartolović pozvonio je, čime je započela listopadska pobožnost – molitva krunice i sveta misa. Molitva je od prvoga dana bila za obraćenje, mir i obnovu župe.

Pomoć je zaista i došla. U sljedećih desetak godina praktično su obnovljene sve crkve na području župe (župna crkva i dvije područne crkve) te župna kuća. Stari župni kućar iz 1932. godine pretvoren je u centar za povratnike Kuća mira i I.M.I.C., centar za susrete i međureligijski dijalog. U Kući mira nalazi se više od pet tisuća knjiga iz osobne knjižnice fra Marka Oršolića, kao i umjetničke slike s likovnih kolonija koje su održane u Hrvatskoj Tišini. Uz mnogobrojne dobročinitelje velika pomoć je stigla preko akcije Hercegovina Posavini koju je organizirao fra Iko Skoko.

Zahvaljujući susretima i duhovnim obnovama koje je predvodio domaći svećenik fra Ivo Pavić župu je posjetilo preko 250.000 hodočasnika. Čovjek živi u nadi, ona zadnja umire...

Duhovna obnova 31.8.2006.

Duhovna obnova 31.8.2006.

Iako je do sada u Hrvatskoj Tišini rođeno tek dvoje djece koja tu žive sa svojim roditeljima, vjerujemo da će biti bolje. Nažalost, još uvijek ne radi ni jedna škola. Od predratnih više od tisuću
djece, koja su išla u tri škole, danas nema ni jedno dijete školskog uzrasta. Istina, u Novom Selu živi jedna osmočlana obitelj s troje učenika, ali oni idu u školu u Orašje i Grebnice.

Poslije rata u župi je kršteno više od trideset djece, ali gotovo nitko od njih ne živi u selima ove župe. Svake godine umre više od dvadeset osoba. Groblja su na neki način i uređenija i više posjećena nego sama sela. Ipak, može se primijetiti mali pomak i među ljudima, više slobode i osjećaja za baštinu. Ne prodaju se kuće olako, kako se to prije činilo. Oni koji su prodali svoje
otvoreno žale jer su to učinili. Također, otvoreno se razgovara o žrtvama rata te se prave planovi o izgradnji obilježja, a razmišlja se i da se barem jednom godišnje treba prisjetiti žrtava svih ratova.

Put križa

Put križa

Kroz župu se na Cvjetnicu organizira pobožnost Puta križa kao dan sjećanja na žrtve Križnoga puta, rata i poraća. Župa ima nekoliko ministranata, crkveni zbor i folklor. Voditelji su Tunja Makarić i Mario Oršolić, a pjevaju svake nedjelje i u drugim raznim prigodama. Imali su i nekoliko nastupa po okolnim župama. Nakon rata ponovno je oživljen i Treći franjevački red.

Od zadnjih promjena 2012. župom upravlja fra Stjepan Živković, rodom iz Kostrča, župa Tolisa. Zajedno sa suradnicima, ekonomskim i pastoralnim vijećem, te prakaraturima i malobrojnimvjernicima radi na obnovi, povratku i oživljavanju župe Tišina.

Vjerujemo da će žrtva i krv prethodnih mučenika i teškog vremena biti sjeme novoga života na prostorima Bosanske Posavine pa i u samoj Hrvatskoj Tišini.