Ekološka bomba za povratnike

Namjere vlasti su jasne. Sve činiti tako da se se što manje ljudi vrati na svoja ognjišta. Umjesto da grade uvjete za povratak onih koje su ne tako davno, još ne zaboravljeno, popljačkali, ognjem i mačem protjerali sa njihovih ognjišta, da u djela provode obećanja - tamo gdje treba ljudi da se vraćaju, napravili su deponiju smeća! Smeće za povratnike.

Piše: Perica Mišić

Baš tako se teoretski i praktično zaokružuje program etničkog čišćenja! U tome su vlasti u Šamcu i te kako vične. I sposobne da u djelo provode zamisli kojih su uvijek slijepe i pokorne sluge bili. Umjesto da grade uvjete za povratak onih koje su ne tako davno, još ne zaboravljeno, popljačkali, ognjem i mačem protjerali sa njihovih ognjišta, da u djela provode obećanja - tamo gdje treba ljudi da se vraćaju, napravili su deponiju smeća! Smeće za povratnike.

Što je previše - previše je! To sada (zlo)čine istim onima dojučerašnjim susjedima, Hrvatima, čijim kuljenovima iz popljačkanih prepunih sušnica, bahati i silni pripadnici Četvrtog odreda & Co., s početka rata nogometa se igrali, a samo par mjeseci kasnije i sami suvi kruh i (opet opljačkanu!) "Hranaprodukt"-ovu marmeladu jeli, curska ruva, vrijedne narodne nošnje i svilene jorgane u blatnjave rovove trpali, da bi na kraju, kada su moćniji među njima, vojvode i probisvjeti, kriminalci svih boja i i svim mastima namazani, zlato, pare, tehniku, stoku, vrijednosti... pokupili, njihove žene, dok su im muževi junačine prebijali zatočenike po šamačkim logorima smrti, gurajući "Meboš"-ove japanere ispred sebe, kokoši, jaja, zidne slike, posteljinu i ručne radove po Hrvatskoj Tišini, Hasiću, Zasavici, Novom Selu... paljetkovale, za pronađene fotografije, albume, osobne dokumente i obiteljske uspomene tisuće Deutschmark potraživale, ucjenjivale... Mislili su kako će uvijek imati. Da im kraja nema. Kako će (tuđeg!) preteći. I sada - tako načelnik Lukić, koji osobno za vrijeme rata nije "ovce čuvao", niti se Bogu za Hrvate i sugrađane molio - oni sami, povratnici, i Republika Hrvatska, platiti moraju da bi se na ruševine, u jad i bijedu, vratili, kakav-takav život otpočeli, bolje reći okončali. Što je previše - previše je!

Davno je još načelnik Lukić na Drugom susretu povratnika u Hasiću ponovio veleposlaniku Vrbošiću i velečasnom Josi Oršoliću obećanje dato prije o asfaltiranju puteva u cijelom Novom Selu. I održao je riječ. Obnovio. Asfaltirao. Ali samo u dijelu selu u kojem žive Srbi! Načelnik je bio i na „arheološkom nalazištu“ Doma kulture u Novom Selu i obećao da će i „opština“ sudjelovati u obnovi toga objekta – naravno, licemjerno kao i uvijek, uz uvjet da hrvatska vlada dadne veći dio novca (jedan dio on, dva dijela hrvatska vlada), isti licemjerni princip kojeg je u televizijskoj emisiji od 31.10.2007. ponovio u "svojim dvorima" prigodom razgovora sa veleposlanikom Hrvatske, u svezi povrata prognanika - donio je odluku da se za svakog povratnika u Tišinu, Hasiće i Novo Selo izdvoji po 2.000 KM - na novac koji dođe iz Hrvatske. Koje licemjerje! Ne tako davno, te iste šamačke vlasti tražile su novac iz inozemstva za svakog nedužnog Hrvata kojeg bi pustili u razmjenu. Da iznese živu glavu. O tome, o onima koji su u ratu trgovali "bijelim robljem" i obogatili se na račun života jadnog hrvatskog naroda, pripremamo uskoro poseban prilog (danas se zna i ko i koliko je deviza za nečiji život kasirao). Kao dugogodišnji financijski stručnjak, Mirko Lukić provodi providnu politiku koju su započeli šefovi ratne Komisije za razmjenu- PLATI kada te progonimo (sa tvoga!) da te pustimo, PLATI kada se vraćaš (na svoje!) da te primimo! Tako efikasan poreski sustav nije još uspjela konstruirati niti jedna od država u Europi!

A umjesto slinavih obećanja, samo 600 metara zračne linije od Hasićkih kuća gradi "hasićko brdo", veliku deponiju smeća. I naravno, prosječen je i novi put - preko privatnih hasićkih njiva.

Kanal Jelas

Kanal Jelas

Deponija je nuređena, neizolirana, neodržavana, smještena na kanalu Jelas, prirodnom potočiću, suhom veći dio godine. Kanal Jelas je poput planinske rječice, uzak i brz, pogotovo s proljeća, za velikih kiša, kada klizne po glinenoj nepropusnoj podlozi i svom silinom poplavi okolne njive. Ljudskom rukom produbljen i proširen, sada prihvata još više vode i brže je sprovede do Žendraga i bare Tišina u Tursinovcu. E baš tu, na tom kanalu, ucrtaše vlastodršci deponiju smeća, valjda da osiguraju da nas se što manje vrati. Smeće redovito ispada sa kamiona i ostaje razbacano uz Jelaski put koji je već uništen savkodnevnim prolascima teretnjaka. Samo nekoliko godina ranije, to isto područje je od strane te iste prevrtljive vlasti bilo proglašeno prirodnim rezervatom!

Kiša će ove jeseni i sljedećeg proljeća sa bujicom, deponiju preko kanala donijeti u Jelas, ali s vremenom i u Tišinu (Mali Pariz) pa i u Srpsku Tišinu i naposljetku u baru Tišina. A vjetar, glodavci i zaraze će nas, pa i grad Šamac, podsjetiti šta smo na poklon dobili tamo gdje smo se kao djeca igrali, brali kupine i divlje jagode. Ma koga to u vlastima zanima, to i žele. Znaju oni dobro provoditi narodnu mudrost "S..., ali ne pred svojim pragom"! Takva, neuređena i neodržavana, sa svim posljedicama koje to donosi, deponija nije daleko niti od Šamca.

Prva deponija na nogometnom igralištu!

Prva deponija na nogometnom igralištu!

Namjere vlasti su jasne. Sve činiti tako da se se što manje ljudi vrati na svoja ognjišta. U vrijeme rata i poslije njega srpske vlasti su deponiju smeća bile smjestile na nogometno igralište u Hasiću. Deponija je na inicijativu i zahtjev Hasićana 18. i 19. kolovoza 2006. uklonjena, odvezeno je sa igrališta preko sedamdeset kamiona smeća. Sada je samo malo pomaknuta i to na mjesto koje dugoročno može izazvati još veću ekološku i zdravstvenu katastrofu. A "ekološki uređena" je tako da je u širokom krugu čak i psi zaobilaze. Tretman i ono malo povratnika u hrvatska sela, njihova elementarna ljudska prava, na nižoj su razini od prava i tretmana kojeg imaju Kurdi u Turskoj.

Šamčani zadovoljni trljaju ruke i hvale se još po glasilima Republike Srpske:

Šamac: ljepši i čistiji

"У Шамцу ријешен проблем одлагања смећа на новој депонији. Депонија у Јеласу, на површини од 4,8 хектара, дугорочно је рјешење за одвоз смећа. Саниране су двије депоније у граду, а биће уклоњене и оне по насељима."

Ono što je za njih "решен проблем", za mještane Hasića, Tišine, Novog Sela, Tursinovca (i to su naselja šamačke općine?) jeste još jedan dokaz njihove istrajnosti u provedbi ratničkih pokliča: „Vas Hrvate ćemo istrijebiti!“. Vuk dlaku mijenja, ali ćud nikada! Jedino vrli nam Šamčani nisu uspjeli napraviti "Srbiju do Tokija". Šamačka "Velika Srbija" dosegla je samo do deponije smeća na hasićkom Jelasu. I tu joj je kraj.