Dva Hasićka krvava Uskrsa

U spomen na branitelje Gornjeg i Donjeg Hasića, Hrvatske Tišine i Novog Sela, koji su svoje živote izgubili krajem Drugog svjetskog rata, u krvavim događanjima na Uskrs 1945. godine.

"Ako ne naučimo dobro svoju povijest, mogla bi nam se ponoviti, ako na nju ne podsjećamo, zaboravit ćemo je, ako ju zaboravimo, kao da je nismo ni imali..."

Piše: Željko Brandić

Prošlost hrvatskog naroda općine Šamac iznimno je duga i bogata događajima, ali mnogi od tih događaja, sve do današnjih dana, ostali su obavijeni velom tajni.
Jedan od tih, za sudbinu hrvatskoga naroda bosanskošamačke općine iznimno važnih događaja, zbio se krajem Drugog svjetskog rata, na Uskrs 1945. godine. Krvavi uskršnji događaj o kojemu se desetljećima nije smjelo pričati, kojega nije bilo preporučljivo čak ni spominjati, a još manje ga proučavati ili istraživati.

Mlađi čitatelji zasigurno će se pitati zašto se o tom događaju nije smjelo pričati, zašto ga se nije smjelo proučavati ili istraživati?

Odgovor je, mladi čitatelju, veoma jednostavan:
U desetljećima nakon Drugog svjetskog rata, komunistički režim činio je sve da se četnički zločini počinjeni nad Hrvatima što više prikriju i umanje, što je i razumljivo kada se zna da su na čelu tog represivnog sistema bili uglavnom isti ljudi koji su zločin i počinili.
Prikrivanje i umanjivanje četničkih zločina najefikasnije se sprovodilo metodom „brisanja prošlosti“. Na sve se načine nastojalo iz pamćenja hrvatskog naroda izbrisati prošlost, pa čak i samo sjećanje na nju - a sve zato da bi se jednoga dana, u “nekim boljim vremenima” što lakše i bezbolnije nastavilo tamo gdje se, u jednom trenutku povijesti, stalo.

A ta vremena su, svjedoci smo, gotovo pola stoljeća kasnije i došla.

Zločin koji je nad hrvatskim narodom bosanskošamačke općine izvršen na Uskrs 1992. godine, bio je samo repriza zločina počinjenog na Uskrs 1945. godine!

Hrvatske vojne postrojbe u općini Bosanski Šamac 1941. - 1945. godine

Iako je početkom Drugog svjetskog rata, 1941. godine, u sjedištu općine u gradu Bosanskom Šamcu uspostavljena zvanična vlast NDH, u hrvatskim selima na teritoriju općine sve do kraja 1943. nisu bile ustrojene nikakve hrvatske oružane formacije. U tom periodu hrvatska su sela bila praktički nebranjena i izložena svakodnevnim napadima četničkih postrojbi iz okolnih srpskih sela. Tek krajem 1943. godine u selima Gornji i Donji Hasić i Hrvatska Tišina formirane su prve hrvatske vojne postrojbe sa ciljem zaštite ovih sela od četničkih napadaja.

Formirane hrvatske samozaštitne postrojbe imale su isključivo funkciju obrane hrvatskog puka od četničkih napada. Na uspostavljenoj crti odbrane hrvatski mladići danonoćno su dežurali, motreći na kretanje četničkih postojbi i energično se suprostavljajući njihovim napadima.

Vojni ustroj hrvatskih postrojbi bio je ovakav: uz Stožerne satnije koje su imale 60-80 stalno naoružanih pripadnika, u svakom od ovih sela formirane su i Pripremne bojne koje su činili dobrovoljci koji su živjeli kod svojih kuća, bez uniforme i bez plaće. Obavezni su bili javiti se na stražu ili u akciju tek kada dobiju poziv. Pripadnici Pripremne bojne uglavnom su bili bez oružja, dobivali su ga tek kad kreću u akciju.

Za zapovjednika obrane Gornjeg Hasića imenovan je Ivo Ešegović iz Gornjeg Hasića. Koordinaciju obrambenih aktivnosti na razini sela Gornji Hasić vršili su Đuro Rokić, zadužen za obrambene aktivnosti u dijelu sela zvanom zvanog Urija, Ilija Vučković, zadužen za centralni dio sela i Đuro Mikić, zadužen za obrambene aktivnosti u dijelu sela zvanom Krajčani.

Zapovjednik obrane Donjeg Hasića bio je Dragan Dragičević (otac Stjepana Dragičevića-Štefeka).Koordinaciju obrambenih aktivnosti u Donjem Hasiću vršili su: Jozo Brandić-Jokan, Mato Brandić-Maćeša, Ivo Blažanović, Marko Dragičević, Luka Džebić, Anta Ević, Niko Ević, Niko Katić (zvani djed Nika), i Luka Mišić (brat Mare Mikić).

Za zapovjednika obrambenih postrojbi Hrvatske Tišine imenovan je Tunjica Mamuzić.

Zapovjedno mjesto obrane hrvatskih sela bilo je u Donjem Hasiću, smješteno u kući koja se nalazila na mjestu današnje kuće Ante Dragičevića –Galiba (u ovom ratu do temelja srušene).

Za logističku potporu bio je zadužen Ivo Stanić (stric Pere Stanića-Vesa) iz Gornjeg Hasića, u to vrijeme obnašatelj dužnosti zapovjednika protuzrakoplovne obrane grada Zagreba.

Sama obrana, prilagođeno tadašnjim uvjetima ratovanja, izgrađena je bunkerskim sustavom. Bunkeri su postavljeni na potezu Gornji Hasić - Novo Selo.

Prvi, ujedno i najistureniji bunker nalazio se u Gornjem Hasiću, u dijelu sela zvanom Urija, na meraji zvanoj Urija (Urijica), drugi u Donjem Hasiću na meraji ispred kuće Josipa Blažanovića. Naredni se nalazio u Hrvatskoj Tišini u blizini doma kulture (u zadnjem ratu do temelja srušenog), točnije, preko puta parcele koja se nalazi između doma kulture i kuće Ive Popića-Ivandule, uz rječicu Žendrag. Četvrti bunker nalazio se također u Hrvatskoj Tišini, kod Tomića kuća (na izlazu iz Tišine, prema Novom Selu).

Napad na hrvatska sela 4.1.1945.

Četnički napadi na hrvatska sela u razdoblju 1941.-1945. bili su skoro svakodnevni, a jedan od najsnažnijih izveden je dana 4.1.1945. godine. Sela su napadnuta iz više pravaca, a glavnina udara bila je na Gornji Hasić, iz pravca Kruškovog Polja. Napad na Donji Hasić i Hrvatsku Tišinu izveden je iz pravca srpskih sela Crkvine i Škarića (slučajno ili ne, istom taktikom se poslužilo i u nedavnom ratu, 1992. godine. Povijest se ponavlja!).

Napad je od strane hrvatskih branitelja dočekan spremno i organizirano, u cjelini je razbijen i odbijen, nakon čega su se četnici, uz velike gubitke u ljudstvu, povukli i primirili. Barem na neko vrijeme.

Točnije, sve do Uskrsa 1945. godine.

Krvavi Uskrs 1945. - kad je Hasić bio grobnica

Početkom travnja 1945. partizani se, po prvi put od početka rata, u velikom broju pojavljuju na bosanskošamačkoj općini. Po okolnim srpskim selima započinju masovnu mobilizaciju s namjerom potpunog uništavanja svih hrvatskih sela na području općine, a krajnji cilj bio im je grad Bosanski Šamac.
Kada su uvidjeli da se sam rat sve više bliži kraju i nakon što su postali svjesni da na dotadašnji način neće “riješiti hrvatsko pitanje”, sve veći broj pripadnika četničkih formacija ubrzano se “prestojava” i kokarde zamijenjuju sa zvjezdama petokrakama, sa jasnim ciljem da završetak rata dočekaju na strani ukupnih pobjednika. Na taj su način stvorili preduvjete da u “nekim boljim vremenima” nastave daljnju borbu za “srpsku stvar”.

A ta “bolja” vremena su, svjedoci smo, nekih pola stoljeća kasnije i došla.

Združeni četničko-partizanski napad započeo je u utorak, 10. travnja 1945. godine u 16 sati popodne, s jedne strane iz pravca Donje Slatine i Kruškovog Polja, a s druge iz pravca Crkvine i Škarića. Nepregledna masa partizana i pridruženih im četnika silovito je krenula na slabo naoružane branitelje u Hasiću.

Najjači udar bio je na najistureniju točku obrane: bunker na Uriji u Gornjem Hasiću.
U selu je nastao opći metež. Većina Hasićana, uglavnom civili, napušta selo. Neki se zadržavaju u Šamcu, a većina ih je spas potražila preko Save, u Kruševici i okolici.
Neposredno prije početka napada, zapovjedništvo Stožerne satnije sklanja se na sigurno mjesto. U bunkeru je ostalo 50-ak muškaraca, sa jednim mitraljezom i dvadesetak pušaka. Mnogi od njih po prvi su put u rukama imali oružje; budući da se radilo o težacima, poljoprivrednicima, ljudima naučenim na ralo i motiku, većina ih njime nije ni umjela rukovati.Nasuprot sebi, za protivnike su imali dobro naoružane i brojčano višestruko nadmoćnije protivnike.

Pred tolikom silom, otpor slabo naoružanih branitelja ubrzo je svladan.

Bunker na Uriji zauzet je nakon što je dječak - partizan kroz puščani otvor (tzv. puškarnicu) u njega ubacio bombu . Maloljetni dječak-partizan koji je u bunker ubacio smrt je rodom iz Kruškovog Polja i u tom je selu živio i poslije rata – bio je svjedokom i ovog drugog, završnog “obračuna”, izvedenog 1992. godine.

U bunkeru na Uriji izgorjelo je 50-ak branitelja Hasića, a nekolicina njih je, nakon što su nasilno razvalili vrata bunkera, uspjela izaći iz tog pakla. Meraja na Uriji bila je prekrivena tijelima masakriranih i iznakaženih branitelja, a tlo natopljeno njihovom krvlju.

Branitelji Hasića ubijeni u bunkeru na Uriji:

- Bjelobrk (Marijana) Ivić

- Bjelobrk Jako

- Bjelobrk (Joze) Pavo

- Petrić (Đure) Anto

- Petrić (Ante) Andrija

- Petrić (Marka) Mato

- Petrić (Ante) Ivo

- Petrić (Ante) Mato (domobran)

- Petric (Mate) Jozo

- Petrić (Joze) Ivica

- Pejić (Ante) Ivo

- Pejić (Ante) Marijan

- Pejić Kaja

- Tufeković (Ivana) Marko (Marku Tufekoviću su, bombom ubačenom u bunker, otkinute obje noge. O njegovim patnjama spjevana je i pjesma koju je u poslijeratnom periodu, kriomice, pjevao Pavo Bjelobrk-Pako)

- Vučković Andrija (otac Ive Vučkovića- Krce)

- Vučković Ilija

- Vučković Anto

- Vučković Ivo (Ilija, Anto i Ivo bili su braća, ujedno i rođena braća pok. Ambrozije Vučkovića-Ambre)

- Vučković Ilija (zvani “Tarana”)

Napomena: popis poginulih napravljen je prema sjećanjima i nije konačan. Ovdje su navedena samo imena onih za koje su kazivatelji u potpunosti sigurni da su bili na mjestu događanja i da su poginuli u borbama oko bunkera. Broj poginulih je zasigurno mnogo veći, a prema sjećanjima kazivatelja, u bunkeru je stradalo najmanje pedeset osoba.
Imena svih 211 žrtava (Tišina 58, Novo Selo 22, GornjiHasić 87, Donji Hasić 44) iz 1945. godine nalaze se u popisu ispod ovoga teksta.

Preživjeli branitelji Gornjeg Hasića, kasnije svjedoci stravičnog događaja:
- Petrić (Ilije) Marko
- Petrić (Jose) Anto
- Petrić Ðuro
- Pejić Pavo, zvani "Druja"

Pavo Pejić-Druja, svjedok stravičnog dogadjaja Jedan od preživjelih u ovom pokolju bio je Pavo Pejić zvani „Druja“. Kad su mu se partizani približili povjeravajući je li netko još živ, on se primirio. Jedan od partizana je primijetio Pavin nekontrolirani pokret i obratio se ostalima: “ovaj je još živ”. Pavo se umirio. Partizan ga je (prema Pavinom kasnijem svjedočenju) nekoliko puta udario nogom, okretao ga, ali je na kraju ipak odustao zaključivši da je mrtav. Pavo se iz tog pokolja uspio izvući živ, da bi kasnije bio iznimno važnim svjedokom zbivanja.

Nakon krvoprolića u Hasiću na udaru se našla Hrvatska Tišina, točnije bunker smješten pokraj rječice Žendrag. Na tom mjestu ubijeno je najmanje 60 ljudi. Žendrag se crvenio od krvi branitelja, a izmasakrirana tijela pobijenih danima su ležala u vodi jer ih nije imao tko pokopati.

Slijedećeg dana, u srijedu 11. travnja ujutro, poslije nove serije ubijanja, paljenja i pljačkanja kuća, partizani se, zajedno sa preobučenim četnicima, povlače iz Hasića i Tišine, ostavljajući za sobom potpunu pustoš. Sobom su, u pravcu Kruškovog Polja, Crkvine i Škarića, odveli 160 kola hrane. Uz to još i preko 150 grla rogate marve, dvadesetak konja i više od 80 svinja. Nađeni novac, zlatnine i umjetnine završili su (treba li uopće napominjati!?), u džepovima “pobjednika”.

Krvoproliće se nastavlja

Nakon što su 10.4. 1945. zauzele Hasiće i Tišinu, združene partizanske i četničke jedinice sve snage su preusmjerile na grad Bosanski Šamac. 11.4.1945., kada je postalo jasno da ista sudbina koju su doživjeli Hasići i Tišina očekuje i Šamac, izbjeglo stanovništvo spas je potražilo u Prudu.
Borbe za Prud trajale su još tjednima, a njegovim padom uslijedilo je još jedno, ovaj put još veće krvoproliće: mnogi Hasićani, uglavnom civili koji su se dotad sklanjali po podrumima kuća i koji ni na koji način nisu sudjelovali u borbama, su zaklani ili strijeljani bez ikakvog suda ili osude, a najveći “zločin” im je bio taj što su Hrvati.
Glavno stratište za likvidaciju bila je bara Starača u Prudu, gdje je noževima, sjekirama, maljevima i čekićima ubijeno više desetina Hasićana.

Neke od žrtava pruđanskog pokolja su:
- Bjelobrk Anto (oguljen i potom bačen u Staraču)
- Tufeković Tadija
- Tufeković Ivan
- Petrić (Ante) Marko (zaklan na Starači)
- Tufeković (Marka) Pero i Tufeković (Pere) Marko (otac i sin, obojica ubijeni na Starači)
- Vučković (Ambrožić) Pero (Vučković Pero otac je Janje (ud. Ević) i Srećka Vučkovića (kojemu su u poslijeratnom periodu “nepoznati počinitelji” nekoliko puta oštećivali nadgrobni spomenik, posljednji put u ovome zadnjem ratu). Prema svjedočenjima preživjelih, Pero je, neposredno prije upada partizana u podrum u kojem su se nalazili, započeo moliti Krunicu Krunicu Presvetom Srcu Isusovom. Partizani su ga izvukli vani i hladnokrvno strijeljali.)

Napomena: ovaj popis napravljen je prema sjećanjima i nije konačan. Navedena su samo imena onih za koje su kazivatelji u potpunosti sigurni da su bili na mjestu događanja i da su živote izgubili u Prudu. Broj ubijenih je zasigurno mnogo veći. Imena svih 211 žrtava (Tišina 58, Novo Selo 22, Gornji i Donji Hasić 131 žrtva) iz 1945. godine nalaze se u popisu ispod ovoga teksta.

Krvavi Uskrs 1992. - kad je Hasić ponovno postao grobnica

Iz iste te Crkvine, Kruškovog Polja, Škarića, Slatine… skoro pola stoljeća kasnije četničke formacije napadaju i zauzimaju Hasiće, Tišinu, Novo Selo. Bili su to sinovi i unuci istih onih četnika koji su partizani postali nekoliko mjeseci pred kraj Drugog svjetskog rata, pola stoljeća privilegirano živjeli pod zvijezdom petokrakom, pa je onda opet zamijenili za kokarde i opet počinili zločine nad Hrvatima.

Vremena se mijenjaju, ali ideologije, akteri i, nažalost i žrtve ostali su isti. Nekada bunker na Urici i bara Starača, poslije zadružni magacin u Crkvini… Pjesma Pave Bjelobrka-Pake bila je svjedočenje ali i žalosno predskazanje: “Marko Tufek na koljena kleko, svome ocu ‘vako reko: mili oče živ ostat ne mogu, jer me rani i u lijevu, i u desnu nogu”.

POPIS UBIJENIH U DRUGOM SVJETSKOM RATU

1. Agatić (Marijan) Pero, Hrvatska Tišina
2. Agatić (Marijan) Niko, Hrvatska Tišina
3. Agatić (Marijan) Juro, Hrvatska Tišina
4. Andrić (Jozo) Mato, rođ.1921., Gornji Hasić
5. Antunović (Pero) Mato, rođ. 1923., Gornji Hasić
6. Antunović (Pero) Adam, rođ. 1916., Gornji Hasić
7. Antunović (Ivo) Blaž, rođ.1923., Gornji Hasić
8. Antunović (Mato) Ilija, rođ. 1901., Gornji Hasić
9. Baotić Ilija, Novo Selo
10. Baotić Franjo, rođ.1918., Novo Selo
11. Bartolović (Niko) Marijan, Hrvatska Tišina
12. Bartolović (Niko) Ivo, Hrvatska Tišina
13. Bartolović (Marko) Jozo, Hrvatska Tišina
14. Bartolović (Andrija) Marko, Hrvatska Tišina
15. Bjelobrk (Mato) Anto, rođ. 1900., Gornji Hasić
16. Bjelobrk (Mato) Mato, rođ. 1921., Gornji Hasić
17. Bjelobrk (Mato) Jako, rođ. 1923., Gornji Hasić
18. Bjelobrk (Marijan) Ivo, rođ. 1920., Gornji Hasić
19. Bjelobrk (Jozo) Pavo, rođ. 1923., Gornji Hasić
20. Blaškić (Pejo) Ivo, Hrvatska Tišina
21. Blažanović (Joka) Jozo, Donji Hasić
22. Blažanović (Blaž) Pejo, rođ. 1923., Donji Hasić
23. Blažanović (Blaž) Anto, Donji Hasić
24. Blažanović (Blaž) Jozo, Donji Hasić
25. Blažanović (Ilija) Anto, Donji Hasić
26. Blažanović Marko, Donji Hasić
27. Božanović Jozo, rođ. 1936., Novo Selo
28. Božanović Petar, rođ. 1919., Novo Selo
29. Božanović Ivo, rođ. 1917., Novo Selo
30. Bozanović Mijo, rođ. 1925., Novo Selo
31.Božanović Šimo, rođ. 1915., Novo Selo
32.Božić (Mato) Ilija, rođ. 1919., Gornji Hasić
33. Božić (Ilija) Luka, rođ. 1924., Gornji Hasić
34. Brandić (Ivo) Stjepan, Donji Hasić
35. Brandić (Anto) Ivšun, Donji Hasić
36. Brandić (Marko) Mato, Donji Hasić
37. Brandić (Marko) Ivo, Donji Hasić
38. Brandić (Luka) Anto, rođ. 1923., Donji Hasić
39. Brandić (Luka) Pero, rođ. 1910., Donji Hasić
40. Brandić (sin Mande) Anto, Donji Hasić
41. Brandić (Mijo) Jozo, rođ. 1923., Donji Hasić
42. Brandić (Ivić) Ivo, rođ. 1922., Donji Hasić
43. Bratić (Pavo) Tunjo, Gornji Hasić
44. Bratić (Pavo) Pavo, rođ. 1916., Gornji Hasić
45. Bratić Franjo, Gornji Hasić
46. Bratić Marko, Gornji Hasić
47. Bratić (Mato) Ivo, Gornji Hasić
48. Bratić (Ivo) Mato, Gornji Hasić
49. Bratić (Ivo) Pavo, Gornji Hasić
50. Bratić (Ivo) Jozo, Gornji Hasić
51. Cvitkušić (Juro) Ivo, Hrvatska Tišina
52. Cvitkušić (Juro) Marijan, Hrvatska Tišina
53. Cvitkušić (Juro) Jozo, Hrvatska Tišina
54. Cvitkušić (Juro) Tado, Hrvatska Tišina
55. Cvitkušić (Pero) Mato, Hrvatska Tišina
56. Cvitkušić (Jozo) Ilija, Hrvatska Tišina
57. Cvitkušić (Šimo) Anto, Hrvatska Tišina
58. Cvitkušić (Šimo) Ivo, Hrvatska Tišina
59. Cvitkušić (Pero) Ilija, Hrvatska Tišina
60. Ćatić Marko, rođ. 1921., Novo Selo
61. Dragičević (Ivo) Ilija, Donji Hasić
62. Dragičević Bariša, Donji Hasić
63. Dragičević (Mijo) Luka, rođ. 1921., Donji Hasić
64. Dragičević (Mijo) Niko, rođ. 1923., Donji Hasić
65. Džebić (Luka) Tunjo, Donji Hasić
66. Džebić (Luka) Ilija, Donji Hasić
67. Ešegović (Šimo) Ivo, rođ. 1912., Gornji Hasić
68. Ević (Ilija) Mato, rođ. 1923., Donji Hasić
69. Ević (Marko) Niko, rođ. 1910., Donji Hasić
70. Ević (Marko) Luka, rođ. 1912., Donji Hasić
71. Ević (Marko) Ivo, Donji Hasić
72. Ević (Joso) Kaja, Donji Hasić
73. Galić (Pero) Tomo, Hrvatska Tišina
74. Galić (Marijan) Ivo, Hrvatska Tišina
75. Galić (Joso) Anto, Hrvatska Tišina
76. Galić (Pero) Đuro, Hrvatska Tišina
77. Jelečević (Ivo) Anto, Hrvatska Tišina
78. Jelečević (Jozo) Mato, Hrvatska Tišina
79. Jelečević (Ilija) Ivo, Hrvatska Tišina
80. Jelečević (Ilija) Ilija, Hrvatska Tišina
81. Jelečević (Juro) Marko, Hrvatska Tišina
82. Karalić (Ilija) Mato, Hrvatska Tišina
83. Karalić (Ivo) Martin, Hrvatska Tišina
84. Karalić (Ivo) Anto, Hrvatska Tišina
85. Karalić (Luka) Ilija, Hrvatska Tišina
86. Kljajić (Blaž) Bartol, Gornji Hasić
87. Kljajić (Marijan) Ivo, rođ. 1907., Gornji Hasić
88. Kljajić (Marijan) Ilija, rođ. 1915., Gornji Hasić
89. Kljajić (Anto) Bartol, rođ. 1919., Gornji Hasić
90. Kljajić (Anto) Juro, rođ. 1917., Gornji Hasić
91. Lilić (Anto) Pejo, Donji Hasić
92. Lilić (Anto) Đuro, Donji Hasić
93. Marinčić (Marko) Filip, Hrvatska Tišina
94. Marinčić (Jozo) Marijan, Hrvatska Tišina
95. Marinčić (Marko) Mato, Hrvatska Tišina
96. Marinčić (Ivo) Marijan, Hrvatska Tišina
97. Marinčić (Ivo) Blaž, Hrvatska Tišina
98. Marinčić (Niko) Marko, Hrvatska Tišina
99. Mamuzić Tunjica, Hrvatska Tišina
100. Matković (Mika) Marko, rođ. 1908., Donji Hasić
101. Matković (Šimo) Pavo, Donji Hasić
102. Matković (Mato) Jozo, Donji Hasić
103. Matković (Mato) Šimo, Donji Hasić
104. Matuzović (Joso) Blaž, Donji Hasić
105. Matuzović (Joso) Tadija, Donji Hasić
106. Mikić (Blaž) Luka, rođ. 1924., Gornji Hasić
107. Mikić (Mato) Mika, rođ. 1920., Gornji Hasić
108. Mikić (Ivo) Marko, rođ. 1910., Gornji Hasić
109. Mišić (Marko) Luka, Donji Hasić
110. Mišić (Marko) Ivo, rođ. 1925., Donji Hasić
111. Mišić (Marko) Mišo, Donji Hasić
112. Mišić (Marko) Marko, Donji Hasić
113. Mišić (Ilija) Ivo, Donji Hasić
114. Meščić (Anto) Ilija, Donji Hasić
115. Meščić (Ivo) Tomo, Donji Hasić
116. Nedić Mika, rođ. 1925., Novo Selo
117. Nedić Marijan, rođ. 1920., Novo Selo
118. Nedić Marko, rođ. 1922., Novo Selo
119. Pavić Ivo, Donji Hasić
120. Pavić (Luka) Anto, Hrvatska Tišina
121. Pavić (Luka) Ivo, Hrvatska Tišina
122. Pavić (Marko) Pero, Hrvatska Tišina
123. Pavić (Mate) Ivo, Hrvatska Tišina
124. Pavić (Mato) Niko, Hrvatska Tišina
125. Pejić (sin Anice) Marijan, rođ. 1927., Gornji Hasić
126. Pejić (Pavo) Vinko, rođ. 1910., Gornji Hasić
127. Pejić (Ivo) Pejo, rođ. 1918., Gornji Hasić
128. Pejić (Ivo) Juro, rođ. 1921., Gornji Hasić
129. Pejić (Ilija) Jozo, Gornji Hasić
130. Pejić (Tunjo) Marijan, Gornji Hasić
131. Pejić (Tunjo) Marko, Gornji Hasić
132. Petrić (Đuro) Ivo, rođ. 1920., Gornji Hasić
133. Petrić (Đuro) Anto, rođ. 1923., Gornji Hasić
134. Petrić (Jozo) Ivo, rođ. 1921., Gornji Hasić
135. Petrić (Jozo) Mato, Gornji Hasić
136. Petrić (Mato) Jozo, rođ. 1918., Gornji Hasić
137. Petrić (Mato) Marko, Gornji Hasić
138. Petrić (Anto) Marko, Gornji Hasić
139. Petrić (Anto) Ivo, rođ. 1910., Gornji Hasić
140. Petrić (Anto) Mato, rođ. 1920., Gornji Hasić
141. Petrić (Anto) Andrija, rođ. 1908., Gornji Hasić
142. Petrić Anto, rođ. 1900., Gornji Hasić
143. Petrić Jako, Gornji Hasić
144. Petrić (Mato) Anto, rođ. 1905., Gornji Hasić
145. Petrić (Marko) Ivo, rođ. 1928., Gornji Hasić
146. Petrić (Marko) Mato, rođ. 1895., Gornji Hasić
147. Petričević (Mato) Mato, Hrvatska Tišina
148. Petričević (Mato) Ivo, Hrvatska Tišina
149. Petričević (Mato) Franjo, Hrvatska Tišina
150. Petričević (Marko) Ivo, Hrvatska Tišina
151. Petričević (Marko) Mato, Hrvatska Tišina
152. Petričević (Pero) Mato, Hrvatska Tišina
153. Petričević Đuro, rođ. 1910., Novo Selo
154. Petričević Joso, rođ. 1922., Novo Selo
155. Petričević Niko, rođ. 1920., Novo Selo
156. Petričević Božo, rođ. 1925., Novo Selo
157. Rajčević Božo, rođ. 1918., Novo Selo
158. Rajčević (Ivo) Marko, rođ. 1925., Novo Selo
159. Rosić (Anto) Ivo, Hrvatska Tišina
160. Samardžić Ivo, rođ. 1919., Novo Selo
161. Sarić (Pero) Marko, rođ. 1921., Gornji Hasić
162. Sarić (Niko) Perica, rođ. 1928., Gornji Hasić
163. Sarić (Niko) Mato, rođ. 1925., Gornji Hasić
164. Sarić (Marko) Mato, rođ. 1911., Gornji Hasić
165. Sarić (Joso) Mato, Gornji Hasić
166. Sarić (Jozo) Ivo, rođ. 1925., Gornji Hasić
167. Stanić (Juro) Anto, rođ. 1920., Gornji Hasić
168. Stanić (Mato) Mijo, rođ. 1928., Gornji Hasić
169. Stanić (Mato) Stjepan, rođ. 1916., Gornji Hasić
170. Stanić (Pero) Ivo, rođ. 1900., Gornji Hasić
171. Stanić (Tunjo) Marko, rođ. 1915., Gornji Hasić
172. Stanić (Marko) Jozo, rođ. 1912., Gornji Hasić
173. Stanić (Marko) Milo, rođ. 1915., Gornji Hasić
174. Stanić (Marko) Pejo, rođ. 1917., Gornji Hasić
175. Stanić (Ivan) Anto, rođ. 1919., Gornji Hasić
176. Stanić (Nikola) Mato, Gornji Hasić
177. Stanić (Stjepan) Josip, dijete, Gornji Hasić
178. Stažić (Pejo) Pejo, Donji Hasić
179. Stažić (Pejo) Ivo, Donji Hasić
180. Stažić (Mato) Pero, Hrvatska Tišina
181. Stažić (Juro) Ivo, Hrvatska Tišina
182. Stažić (Marijan) Pero, Hrvatska Tišina
183. Stipić (Ivo) Marko, Hrvatska Tišina
184. Stipić (Pero) Mato, Hrvatska Tišina
185. Šapina Anto, rođ. 1917., Novo Selo
186. Šapina Stipo, Novo Selo
187. Šapina Đuka, Novo Selo
188. Šapina Franjo, Novo Selo
189. Tomić (Marko) Ivo, Hrvatska Tišina
190. Tomić (Niko) Ivo, Hrvatska Tišina
191. Tomić (Ilija) Pero, Hrvatska Tišina
192. Tufeković (Mijo) Ivan, rođ. 1910., Gornji Hasić
193. Tufeković (Ivo) Matko, rođ. 1921., Gornji Hasić
194. Tufeković Tadija, rođ. 1895., Gornji Hasić
195. Tufeković (Marko) Pero, rođ. 1910., Gornji Hasić
196. Tufeković (Marko) Marko, rođ. 1932., Gornji Hasić
197. Vučković (Ivo) Andrija, rođ. 1917., Gornji Hasić
198. Vučković (Mike) Ivo, rođ. 1923., Gornji Hasić
199. Vučković (Ivo) Ilija, rođ. 1925., Gornji Hasić
200. Vučković (Ivo) Luka, rođ. 1921., Gornji Hasić
201. Vučković (Đuro) Mato, rođ. 1929., Gornji Hasić
202. Vučković (Mato) Anto, rođ. 1918., Gornji Hasić
203. Vučković (Mato) Marijan, rođ. 1920., Gornji Hasić
204. Vučković (Marko) Pero, rođ. 1900., Gornji Hasić
205. Vučković (sin Kaje) Anto, rođ. 1910., Gornji Hasić
206. Vučković (Ivo) Ilija, rođ. 1923., Gornji Hasić
207. Vučković (Ivo) Pavo, Gornji Hasić
208. Vučković (Anto) Blaž, rođ. 1925., Gornji Hasić
209. Vučković (Pero) Srećo, rođ. 1923., Gornji Hasić
210. Vučković (Bartol) Đuro, Gornji Hasić
211. Župarić (Jozo) Jakob, Hrvatska Tišina

Hasićani - sudionici Križnog puta (za koje se sigurno zna da su bili u stradalničkoj koloni): Jozo Brandić-Jokan, Marijan Brandić (otac Dragice Brandić), Mato Vučković i Mato Petrić (njih dvojica bili su zajedno, rastali su se u Vinkovcima, više se nisu vidjeli).

Za vrijeme borbi u Hasiću poginule su i dvije žene - partizanke. Jedna, imenom Boja poginula je kod kapelice u Donjem Hasiću, a druga je stradala u Kninskom sokaku. Mjesecima su tijela obadviju partizanki ležala na mjestu pogibije, dok ih partizani nisu pokupili.