U nevjerici, kao i mnogi, primio sam vijest o smrti našeg dragog sumještanina, roda, susjeda i prijatelja Ante Brandića Gaše.
Zime kao da nema, proljeće nekako uranilo, a tako prerano dogorjela je jedna svijeća, uz uzglavlje dragog Gaše.
Kako odagnati tugu i žalost zbog rastanaka s ljudima koji su dio našeg odrastanja, ovozemnog putovanja, koji su, zapravo, sastavnica našeg bića? Riječi nekako ne naviru, tuga obuzima srce, pa samo vapim da duša dragog nam Gaše, susjeda, prijatelja i nadasve velikog čovjeka nađe mir u naručju Gospodinovu, a tijelo spokoj u rodnom mu Hasiću, gdje će biti pokopan u subotu 3.2.2018 u 13.00 sati.
Sjećanja naviru, s okusom sjete, gledajući fotografije naših prijašnjih susreta… Jedna je posebna, snimljena 13. kolovoza ljeta Gospodnjeg 2016., kada smo se, moja obitelj i ja, susreli s njim na turniru u Hasiću. S tolikom je ljubavlju gledao svog unuka, igrao se s njime, pazio na svaki korak...
Gašo s unukom na turniru u Hasiću, kolovoza 2016. godine
Razgovori s Gašom nikada nisu bili suhoparni razgovori. Tako je bilo i tog vrelog kolovoškog dana 2016. Sa svakim od nas je porazgovarao s puno poštovanja, simpatije, ljubavi, zanimalo ga je gdje smo, kako smo, kako su ostali iz obitelji…
Tog dana rastali smo se s nadom u nove susrete.
Ove godine, eto, morat ćemo bez našeg Gaše…
Da bismo mogli dalje, Božju volju valja prihvatiti. Nama ostaje živjeti bez njega i u molitvama ga spominjati…
Ne usudim se razmišljati o bolu njegovih najbližih, neka im Bog udijeli snagu za dalje, sa sjećanjima i zahvalnošću da je njihov suprug, otac, djed, brat… bio dobar i plemenit čovjek… a takvi ne umiru dok je života u bilo komu od nas, koji smo počašćeni neprolaznim susretima s njim…
Počivaj u miru Božjem, dragi naš Gašo!
