Umro je Marko Nedić

Piše: dr. Ružica Sarić-Šušnjara

31.3.2008.

U 79. godini života, 28. ožujka 2008., okružen svojim najmilijima, koji su uz njega bili u dugoj bolesti, koju je jobovski strpljivo i Bogu vjerno podnosio, umro je naš župljanin Marko Nedić iz Novog Sela.
Pokopan je 31. 03. na zagrebačkom groblju Miroševac, a sveta misa zadušnica bila je u crkvi Presvetog Trojstva u Prečkom uz koncelebraciju njegovih bratića Nede i Ivice Nedića. Uz njegovu rodbinu sprovodu je bio nazočan i veliki broj župljana naše župe Tišina.
Duboke izraze sućuti upućujemo njegovoj supruzi Kati, djeci Anti, Ruži, Ani i Mandi, brojnim unucima, svima koji su uz njega bili vezani i svoj rodbini.
O njemu, ocu, djedu i čovjeku najbolje govore riječi koje su na sporovodu izgovorile njegove unuke Josipa i Marija.
Josipa:
Dragi naš djede!
Zbog mora Tvoje ljubavi koju si nesebično darivao nama, svojim unucima, svojoj djeci i svim ljudima, smogli smo snage da Ti i u ovom oproštajnom i bolnom trenutku kažemo ono što zaslužuješ, ono što smo Ti bezbroj puta rekli držeći Te za ruku i ono što ćemo još bezbroj puta ponavljati sve dok budemo živjeli.
Svi tugujemo za Tobom jer mi dobro znamo što smo izgubili. I sada dok nas preplavljuje žalost, u našim dušama se rasplamsava jedno svjetlo, jedna nada koja nam govori da se za Tebe otvaraju nebeska vrata i da si stao na pouzdanije tlo nego što je ovo na kojem mi stojimo.
Marija:
Dragi naš djede!
Opraštamo se danas s Tvojim tijelom, ali ne i s Tobom. Jer Ti i dalje jesi. Ti zauvijek jesi s nama i u nama. Dužni smo to vjerovati jer si nas tome Ti naučio prema našoj svetoj vjeri.
Hvala Ti djede za Tvoje toplo krilo, najmekše na svijetu. Hvala ti za Tvoje ruke koje su uvijek bile spremne za zagrljaj i za naše prve korake koje si i Ti brižno usmjeravao i nadzirao.
Hvala ti za Tvoje veliko srce, toliko veliko da smo u njega svi mogli stati, toliko veliko da je u njemu bilo mjesta za svakog čovjeka. Hvala Ti za Tvoje drage poglede, poljupce, šale, Tvoje opomene i upozorenja, za Tvoju brigu i neizmjernu ljubav koja nas danas čini bogatim baštinicima.
Josipa:
Dragi naš djede!
Hvala Ti za svaku Tvoju plemenitu riječ koja nas je hrabrila i podizala kad je trebalo, koja nam je ulijevala nadu i vjeru u svakom životnom trenutku, koja je naše korake uvijek usmjeravala jednom i najvažnijem cilju – ISUSU.
Od Tebe smo naučili koliko je svaka topla ljudska riječ moćna i bitna za dobre međuljudske odnose. Uvijek si prihvaćao sve ljude, i s vrlinama i manama. Vrline si nesebično hvalio, a mane ispravljao, koliko si mogao i koliko su ti to drugi dopuštali. Ali u svemu tome nije bilo mjesta za osuđivanje i zlonamjerno ogovaranje. Upravo time si nam pokazao pravi put prema Bogu i čovjeku.
Dragi djede, hvala Ti i za naše roditelje u koje si usadio snagu, ljubav i ustrajnost jer bez svega toga oni ne bi mogli dovoljno dorasti svemu što je potrebno za naš odgoj i usmjeravanje. Uz tebe, oni su naučili ubirati dobre plodove. Toliko puno si im dao, a zbog svoje skromnosti nisi tražio puno. Bože, hvala ti da smo tako dugo imali svog i takvog djeda.
Marija:
Dragi djede, u našoj boli nema sumnje. Znamo da je Tvoja duša kao bijela ptica bila spremna na let. To su nam govorili Tvoji topli i smireni pogledi.
Bože hvala Ti što si nam dao dovoljno vremena da mu pokažemo koliko nam je značio, koliko ga volimo i koliko se međusobno prihvaćamo.
Bože, Tebi je dobro poznato koliko je naš djed volio sa svojom majkom, koju je izgubio kao desetogodišnji dječak, namatati niti za tkanje platna. O tome nam je rado pričao.
Molimo Te, ponizno i iskreno, da u Tvome Kraljevstvu nastavi tkati novo, neraspadljivo platno ljubavi.
To platno ljubavi, naš je djed tkao cijeli svoj život i za Isusovu i našu Majku Mariju. Stoga se Majci Mariji obraćamo stihovima kao molitvom za radostan ulazak našeg djeda u vječnost:„ Ti pruži mu ruku, povedi u luku
gdje rujne zore i mirno more
u suncu blistaju,
gdje lađe sreće na obale vječne
kod Oca , Sina i Duha pristaju,“
Zajedno:
Počivao u miru Božjem!

Gospodin mi je svjetlost i spasenje: koga da se bojim? Gospodin je štit života moga: pred kime da strepim?