Umrla je Ana Mišić

"...još jedna posavska duša,
još jedna posavska majka,
još jedna posavska baka,
još jedna posavska prabaka,
naša mama,
moja mama
našla je svoj vječni mir..."
(PM)

Nije se lako opraštati od nekoga koga voliš, a pogotovo nije lako oprostiti se s roditeljem.

Mnogi od nas već smo to doživjeli i proživjeli. Kroz to teško životno iskustvo, nažalost, upravo prolaze i naši dragi sumještani Ružica, Mladen i Perica Mišić. Opraštaju se od svoje drage majke.

U srijedu, 14. ožujka. 2012., svoje oči sklopila je, i dušu predala Onome od koga ju je i primila, naša draga sumještanka Ana Mišić rođ. Popić.

Strinu Anu, kako sam je zvao iako nismo u rodu, sam viđao često, za svakog posjeta Briješću, mjestu kod Osijeka u kojemu je živjela zajedno sa kćerkom Ružicom. Nikada nisam prošao a da se nismo pozdravili i popričali, i nijedan naš susret nije protekao bez spominjanja njezine djece, Perice i Mladena, o kojima je veoma rado pričala, te prerano preminulog supruga joj Marka.

Strinu Anu znam kao tihu, mirnu i vrlo vrijednu ženu, naučenu nositi se s nedaćama života. Ipak, s jednom životnom nedaćom teško se nosila: gubitkom doma i zavičaja. Bio je to teški križ na njezinim leđima. Ali, nikada se nije predavala. U našim razgovorima uvijek je, tješeći i sebe i mene, ponavljala kako će sve biti dobro, da je svako zlo kratkoga vijeka i da On, Otac naš živi, neće još dugo trpjeti da onom ljepotom, našom Posavinom, upravlja „neka šuša kojoj je mrsko sve što je hrvatsko, ljudsko“.

Žal za izgubljenim zavičajem, za razorenim ognjištem, za suprugom koji je prerano otišao, za djecom razasutom po bijelom svijetu, nosila je, vjerujem, do posljednjeg dana.

Nažalost, strina Ana nije dočekala povratak u svoju Posavinu, u svoj Hasić. Umjesto u zelenilo Posavine, otišla je u daleka nebeska plavetnila. Otišla je k Ocu koji je za nju pripremio jedan od najljepših stanova: onaj s pogledom na zelenu ravnicu, njezinu dragu Posavinu i njezin dragi Hasić. Otišla je na jedno ljepše mjesto odakle će, zajedno sa suprugom Markom, nastaviti pratiti svoju dragu djecu, sinove i kćerku, sve do ponovnog susreta s njima, u Vječnosti.

Neka taj budući susret u Vječnosti bude utjeha sinovima Mladenu i Perici, te kćerki Ružici, kojima u ime obitelji Brandić izražavam najdublju ljudsku i vjerničku sućut.

Željko Brandić

Sahrana Ane Mišić bit će u petak, 16.3.2012., u 15 sati na groblju u Čepinu.

Gospodin mi je svjetlost i spasenje: koga da se bojim? Gospodin je štit života moga: pred kime da strepim?