Sjećanje na 10. ožujka 1929., rođendan majke pok. Luje Sarić

Razmišljam ovaj mjesec intenzivnije nego u neko drugo vrijeme o svojoj majci.. Tužna što je nema, sretna što je završila svoj život na način kakav je zaslužila. Ponosna sam što nije poput naših mnogih majki završila u staračkom domu, što je bila cijeli svoj životni vijek okružena svojom djecom. Nažalost, mnoge majke su se napatile da bi podigle svoju djecu; odricale se da bi oni imali, bila poput opjevane majke o kojoj pjevaju Škoro i Spalato:

Još se sićam kad bi mati znala

komad kruva diliti na dva,

mrvu ćaći, drugo meni dala,

njoj večera bila molitva...

Malo imale, a puno davale. Najviše srca i ljubavi! I molitve, koja im je bila hrana i iz koje su crpile snagu.

Počivaj draga majko na dubičkom groblju. Proživjela si težak život, ali ipak okružena svojom djecom ili kod svoje djece.Možda ti nismo uzvratili ljubavlju koliko si ti nama pružila. Nastojimo i trudimo se kako bi slijedili one riječi koje si nam usadila u srce i dušu.

Vjerujem da si dobila mjesto koje je On pripremio onima koji su izvršavali njegove zapovijedi. Budi nam zagovornica i izmoli nam milost da zaslužimo jednog dana i mi doći u Kraljevstvo pripravljeno onima koji ga ljube.

Hvala ti za ljubav, obećajemo da ćemo nastojati slijediti tebe i Onoga kojeg si ti slijedila.

Gospodine Bože, nagradi sve naše majke i očeve vječnom svojom ljubavi. Posebno one koje danas mnogo njihove djece zaboravlja i ne misli koliko su se oni za njih žrtvovali. Zaboravili su i Tvoju 4. zapovijed. Daj im Gospodine milost da shvate poruku Tvoje zapovijedi i ispune svoju dužnost. Amen

Ruža Sarić-Šušnjara

Gospodin mi je svjetlost i spasenje: koga da se bojim? Gospodin je štit života moga: pred kime da strepim?