Preminuo je Jozo Vučković (Bičušin) Lešo iz Gornjeg Hasića

Pogreb će biti u srijedu 13. 12. 2017. na groblju u Gornjem Hasiću.

„Dogorjela je moja svijeća.

Okrenuo sam lice

Prema bijelom zidu.

I trajno zaspao“, reče naš pjesnik iz Hasića Stjepan Blažanović.

Da, trajno je zaspao naš Hasićanin Jozo Vučković, zvani Lešo.

Dijelio je sudbinu svojih sumještana u ratu i miru. Radio je puno, trudio se sa svojom suprugom Marom rođ. Tufeković stvoriti u životu nešto, životu koji mu je pržao malo.

Sjećam ga se kao čovjeka koji je rado pomagao drugima. I meni.

Kao malu curicu majka me poslala kući strine Luje Ambrožić. Učila me kako doći do njene kuće. Od raskršća sam trebala računati : žutu kuću djed Pave Sarića, malo veću opet žutu kuću Bab' Mande Pavenice („Ciginu“),, pa „ciglane“ Mike Vučkovića „Krcinu“, „Bičušinu“... i tako redom.

To je bio moj prvi izlet iz Sarića sokaka, pa me uhvatio strah hoću li pogoditi zadani cilj. Pokraj kuće „Bičušine“ naišao je netko sa zaparežnim kolima velikom brzinom i svu me polio blatnjavaom vodom. Počela sam plakati. Pokojni Jozo je izletio sav ljut vičući na kočijaša.

„Kako se moreš na maksumu tako istresat...!“ Još mu je ponešto rekao, ali taj to nije čuo.

Uveo me u kuću i rekao svoj sestri Plavki da me obriše pa da će me on odvesti do strine Luje. Tako je i bilo.

Ova zgoda prvo je što mi je došlo na um kada sam čula da je naš Jozo umro.

Sjetih se vrijednih ruku Joze i njegove Mare. Prije više od jedne decenije prolazih cestom za Kostajnicu. Netko je prodavao lubenice. Stali smo kupiti ih. Po plaćanju smo se Jozo i ja prepoznali, a on brzo doda lubenicu i dinju. „To je od mene, od srca!“

I ovo sjećanje dragi Jozo je sjećanje od srca, sjećanje na dobrog, vrijednog i kako ovaj čas reče moj brat Mato, „gardijan“ koji me je nazvao, veselog i šaljivog čovjeka, Hasićanina Jozu Vučkovića.

Neka mu je vječni pokoj, a njegovim najdražima Božja pomoć u tuzi, te iskrena i ljudska sućut!

Ruža Sarić-Šušnjara

Gospodin mi je svjetlost i spasenje: koga da se bojim? Gospodin je štit života moga: pred kime da strepim?