MIJO BRANDIĆ - STARAN (13.10.1946. - 23.10.2015.)

+ MIJO BRANDIĆ - STARAN (13.10.1946. - 23.10.2015.)

Govor fra Stjepana Živkovića na ukopu:

Draga braćo i sestre, suprugo Dragice i djeco Mando i Janjo, zetovi, djeco te mnogobrojna ožalošćena rodbino i prijatelji pokojnog Mije – sve vas od srca pozdravljam u Kristu Gospodinu, Gospodaru svačijeg života i smrti i upućujem bratsku i kršćansku sućut! Teško je govoriti o tajni smrti – nju možemo samo vjerom prihvatiti i za sretnu smrt Bogu se moliti. Teško mi je bilo kada sam prekjučer od gospodina Mije Brandića, mlađega saznao za tužnu vijest da je Gospodin našega dragoga Miju Brandića, kojeg smo svi od milja zvali Staran pa i ja često jer se on nije na to ljutio, uzeo k sebi. Ostala mi je u srcu tuga, bol i praznina, nevjerica – pa zar tako brzo i iznenada – a do jučer je hodao i radio. Ostala je velika praznina i za Crkvu u koju je pokojni Mijo rado dolazio i to uvijek među prvima, bio dugogodišnji prakaratur i član pastoralnog i ekonomskog vijeća.

Znam da je volio Crkvu i sve svećenike, znam da je iznad svega volio svoj rodni Hasić i hrvatski narod ne isključujući niti druge, uvijek mi je bio pri ruci u bilo koje vrijeme ako bih ga zamolio za pomoć ili savjet. Za sve kršćanske i ljudske vrline ja Ti se u ime naše župe u kojoj si srčano radio izražavam jedno toplo i ljudsko HVALA, molit ću za Tebe da Te Bog nagradi u nebu vječnim životom jer si svojom vjerom i odanošću Njemu to sigurno i zaslužio.

Mijo je rođen 13. listopada 1946. godine, u teško poratno vrijeme a kršten sutradan u našoj crkvi. Otac Marko i majka Janja rođ. Karalić dadoše mu ime Mijo, kum je bio Mija Brandić zastupan po Mati Brandiću. Krstio ga je tadašnji župnik fra Vlado Tomić. Kasnije kada je stasao oženio se Dragicom rođ. Varzić i zasnovao obitelj. Brinuo se za obitelj i radio, do rata kao kondukter u autobusu… Znam da mi je pričao kako je progledavao i kroz prste svima koji zbog siromaštva ne mogu platiti kartu… Uz ozbiljnost i strogost u svakom poslu krila se jedna osjetljiva i plemenita duša, sklona i šali i razumijevanju za tuđe potrebe i boli. Nosio je strpljivo svoj životni kriz, starost i bolest – nikada nije kukao niti se žalio, nastojao je uvijek biti pravedan i točan. Ukratko to je bio naš dragi i svima poznati Mijo kojeg smo od milja zvali Staran.

Neka Ti Bog u kojega si duboko vjerovao bude milosrdan i udijeli svoj mir jer pravi mir može jedino On udijeliti i pridružio Te broju svojih svetih i vjernih. Bila Ti laka ova sveta i krvlju natopljena posavska i hrvatska gruda. Pokoj vječni daruj njemu Gospodine!

Fra Stjepan Živković

Gospodin mi je svjetlost i spasenje: koga da se bojim? Gospodin je štit života moga: pred kime da strepim?