In memoriam: Janja Pavić r. Barišić

(6.11.1931.-2.4.2008.)

Piše: fra Joso Oršolić

Nakon kraće bolesti, teške operacije koja je bila pred Božić 2007. godine, Janja Pavić r. Barišić, majka našeg svećenika fra Ive Pavića preminula je u 77 godini života. Sa svojim suprugom, već pokojnim Nikolom Pavić vratila se u rodnu Hrvatsku Tišinu. I tek što su malo počeli živeti na svojem ognjištu, ranjeni posljedicama rata i nedaćama života, došli su do svojih životnih ciljeva: susret s Gospodinom. Nikola je preminuo prije dvije godine, a Janja nas je ostavila upravo na godišnjicu preminuća pape Ivana Pavla II, 2. travnja 2008. godine. Na sahrani se sabralo tridesetak svećenika, desetak časnih sestara i nekoliko tisuća vjernika, kako bi se oprostili od svećeničke majke, mučenice Hrvatske Tišine, trećoredice i žene koja je znala cijeniti život.
Sahranu i pokop je predvodio fra Zdravko Dadić, definito i predstavnik Provincije Bosne Srebrene. U ime samostana od pokojnice se oprostio gvardijan fra Marijan Živković, a u ime kardinala i Vrhbosanske nadbiskupije dekan vlč. Bartol Lukić. Slovo oproštaja za našu Janja izrekao je župnik fra Joso Oršolić ovim riječima:

Draga naša Janjo, draga naša Janjice!
U ovom tužnom trenutku, dok se opraštamo od tebe, i dok izražavam sućut tvojoj djeci: Mati, Stjepanu koji je u Australiji, fra Ivi, Danki, kćerima: Kati i Luci, braći i sestrama: Kaji, Mari, Anti, Niki i Peri te snajama i unučadma, kao i ostaloj rodbini i prijateljima, želim reći slijedeće:
Naša Janjica (Janja Pavić r. Barišić), rođena je 6. studenoga 1931. zakonito je dijete Ive Barišića i Mande r. Karalić koji su po stručnoj spremi bili seljaci. Istoga dana kad se rodila na krštenje je odnijela kuma Ana Tomić r. Božanović, a krstio ju je fra Mirko Brandić, tadašnji župnik. Tako piše u Prijepisu Matice župe Tišina na str. 12. pod brojem 114.
Sa svojim suprugom Nikolom rodila je šestoro djece od kojih je jedno darovala i našoj Franjevačkoj zajednici, fra Ivu!
Kao iskrena majka pripadala si svojoj djeci koju si zdušno odgajala, ponajviše sama jer je Nikola dugo vremena bio na privremenom radu u Njemačkoj. U svemu tome najviše ti je pomagala molitva, krunica koju nikada nisi ispuštala iz ruku, kao i molitve iz raznih molitvenika kojih je puna tvoja soba i na kojima se jasno vidi da su svakodnevno korišteni. Olakšanje je u svakodnevnom naporu bila blizina župne crkve, koju si svakodnevno posjećivala, dolazeći na sv. mise i krunicu što sam jasno uvidio po tvojem i Nikinom povratku među prvima u Hrvatsku Tišinu. Utjehu i pomoć koju ti je pružala misa posvjedočila si i kada su ti zbog bolesti htjeli odsjeći nogu. Rekla si: prste možete, al nogu ne dam kako ću ići u crkvu!
Međutim i druge bolesti su s godinama i od teškog života uznapredovale pa si malo prije Božića morala u bolnicu. Operacija je bila jako teška, čak su se neki bojali da nećeš preživjeti, a tebi je bilo najžalije što nećeš za Božić bit kod kuće, tako si mi rekla kad sam ti došao u posjetu u bolnicu za Božićnu ispovijed. Ubrzo nakon toga došla si svojoj kući. Od svih se oko tebe najviše trudila i pomagala ti ćerka Kata koja je znala i po kiši i snijegu na biciklu ići u Domaljevac da ti donese potrebne lijekove.
Na pitanje kako si: tvoj odgovor je uvijek bio, dobro sam, da mi je samo malo ustat da odem na misu. Na glavi je uvijek imala svezanu maramu kao da se sprema na put. U trećem franjevačkom redu Janja je bila od svoje najranije mladosti i uvijek poslije ispovijedi je tražila da poljubi franjevački pas, kao izvor posebnog blagoslova.
I na kraju, dok se opraštamo od naše Janjice mogu samo još reći: naše majke znaju kad treba i kad će umrijeti.
Na svetkovinu Navještenja Gospodnjega, Blagovijest, koju smo slavili u ponedjeljak, poslije sv. mise odnio sam poputbinu i bol. Pomazanje. Odgovor je bio opet: Dobro sam, a jedva je otvarala oči. «Ujače, jesil čuo da je Ivo bio na radiju Đakovo? Zašto li ga nema kući? I baš mi je čudno da nas nije pozdravio!» Nisam znao odgovora, ali sam rekao, ma sigurno će on doći i kući. Fra Ivo je došao tu večer iako je trebao putovati za Rim. U međuvremenu mu je brat Stjepan javio da iz Australije dolazi bratišnja Adrijana i da treba po nju otići na aerodrom u Zagreb. Adrijanu je baka odhranila dok su roditelji radili u Švicarskoj. Pričekala ju je da dođe. Ubrzo nakon njezinog dolaska jučer oko pola šest sati Naša Janjica se preselila Gospodinu, preminula u Gospodu. Na jučerašnji dan je umro i Ivan Pavao II.

Majko hvala ti! Dok neki misle da se ruše stupovi naše župe, ja sa sigurnošću mogu reći: postavljaju se temelji novoga života i nove budućnosti. Oni koji ne vjeruju nek provjere. To Gospodin čini da bude sve novo i ljepše nego što je ikada bilo.

Majko, hvala ti za život koji si strpljivo podnosila i svako dobro i molitvu koju si učinila i izgovorila! Laka ti bila hrvatska zemlja! Počivaj u miru!

Gospodin mi je svjetlost i spasenje: koga da se bojim? Gospodin je štit života moga: pred kime da strepim?