In memoriam: Mara Sarić rođ. Katić

U raj poveli te anđeli, na dolasku tvome primili te mučenici! I odveli te u sveti grad, nebeski Jeruzalem.

Iz obreda pokopa

Mara SARIĆ rođ. KATIĆ, Donji Hasić 7. kolovoza 1946.g. – Osijek, groblje Donji grad 23. kolovoza 2017. g.

Često puta, šetajući svojim sokakom prije spavanja ili u besanim noćima, sjećala bih se dragih osoba onih starijih, mlađih, mojih vršnjaka i vršnjakinja, a ponekad sam se duže zadržavala na likovima mladih nevjesta udatih za našu braću i rođake. Dolazile su u naš kraj „preko Bosne“ (Balegovca, Dubice, Pruda...), iz Kladara, Tišine, Novoga Sela-Šupljenovaca, Grebnica, te dakako, najviše iz Donjeg i Gornjeg Hasića. Nekima iz roditeljske kuće do kuće u koju su se udale bilo je ugodno prošetati kao na pr. našoj strini Jeli Marčićevici iz Blažanovića kraja, strini Janji Andrić iz Meščića kraja, sestrama „Božićkama“ Ruži i Kati ud. Andrić iz Mikića-Božića sokaka.... a tako isto i našoj strini Mari od Katića kuća do kuće djeda Pere Sarić.

Ta žena mi je često puta dolazila u misli zbog svoje jednostavnosti, učtivosti i neke tajanstvene šutljivosti, ali i stasitosti i lijepog izgleda. Svaka riječ kao da je nekoliko puta prosijana prije nego što je izgovorena. Nikada u nje nije bilo inflacije, viška riječi. Uvijek odmjerena, razborita i reklo bi se, gospodskog držanja.

Sjećam se kada se udala za našega, kako smo ga svi poput njegove rano preminule nećakinje Kaje, zvali čičom, Franju Sarić. A on je pak jako volio tu svoju nećakinju Kaju, koja je ostala bez oca Marka u najranijoj dobi, kojega u cvijetu mladosti ubiše osloboditelji 1945. g.

Mara je s Franjom Sarić, čičom provela više od zlatnih 50 godina. Dakle, 53 godine skladnog života u godinam koje su im donosili i teške udarce poput gubitka sina Perice (ponovljeno ime Franjinog oca našega djeda Pere Sarić). Poginuo je u jeku rata 1995. u 24. godini života.

Patila je Mara i za svojom braćom. Perom kojega zatvoriše u tzv. Hasićkom proljeću ni kriva ni dužna, Marijanom koji mlad poginu u prometnoj nesreći, Matom koji preminu prije par godina. S brojnim svojim sestrama nosila je teški obiteljski križ od trenutka kada je vrlo mlada umrla njena tetka Janja ud. Katić. Marina majka Ruža i tetka Janja bijahu Bazičanke, a obje se udadoše u pleme Katića. Kao dijete sjećam se njezinog sprovoda i prevelike tuge koja je odzvanjala našim Kninevima za mladom majkom, suprugom, sestrom, tetom....

Vijest o smrti strine Mare stiže mi jučer od brata Mate iz Piškorevaca. Javila sam Željku, a on se potrudio kontaktirati brata pokojnice, Peru Katić, koji mi je dao neke informacije. Hvala im!

U međuvremenu sam nazvala i našega „čiču“, izrazila sućut njemu njihovoj djeci Miri, Stanku i Nataliji. Čiča Franjo mi reče da se sva drama života i smrti odvijala kroz četiri mjeseca. Pokušalo se sve, ali bolest je bila jača.

A naša strina Mara strpljiva u životu, strpljiva u bolesti pa i na samrti. Kao da se žurila svojem dragom Perici uz kojeg sada počiva na osječkom groblju Donji grad.

Sjećam se kada je Perica stradao. Moja majka je tada bila kod mene u Senju. Nazvali smo strinu Maru. Majka je toliko plakala da je telefon bio sav mokar. Mogu zamisliti koliko je suza prolila Peričina majka Mara.

Tuga se nadvila nad kuću u Mostarskoj ul. 104 u Osijeku, ali su Franjo i Mara s Božjom pomoći nadišli sve nedaće i nastavili dalje kročiti svojim životnim putem, makar im koljena počesto klecala. Borili su se, a snagu su crpili jedino tamo gdje se snaga crpi – u vjeri.

Neka počiva u miru Onoga koji je Utješitelj njenom suprugu Franji, djeci Miri, Stanku i Nataliji, braći i sestrama i rodbini, a osobito njenoj unučadi, njima sedmero.

A ljudsku i rodbinsku sućut osobito izražava Ruža Marka Peranova sa svojima.

Mara Sarić rođena je u Donjem Hasiću kao najstarija kćer (od sedam sestara) 7. kolovoza 1946.g. Roditelji, otac Marko Katić, majka Ruža Katić rođ. Lukač iz Bazika. Udala se za Franju Sarić iz Gornjeg Hasića. Sedamdesetih godina se vraća iz Njemačke i nastanjuje stalno sa mužem i djecom u kuću koju su izgradili u Osijeku. Imali su tri sina i kćerku Nataliju. Najmlađi sin Perica kao Hrvatski vojnik tragično završava u srpnju1995. svoj mladi život. Perica je sahranjen na groblju Donji grad u Osijeku, gdje je i ona kraj svoga sina 25. kolovoza sahranjena. Umrla je 23. kolovoza. (PK)

Gospodin mi je svjetlost i spasenje: koga da se bojim? Gospodin je štit života moga: pred kime da strepim?