In memoriam: Anto Sarić, Pavo Andrić, Joze Andrić

Tužni petak

Piše: dr. Ružica Sarić-Šušnjara

Ostale su molitve najiskrenije
Upitnicima tamjana izvezene
U lik tužnog propetog KRISTA.

Tomislav Milohanić

U petak 21. svibnja, pokopana su dva naša mještanina, inače rođaci; Anto Sarić, zvani Paco u 73. g. života i Pavo Andrić, zvani Čiča u 68. g.
Antu Sarića pokopasmo na karlovačkome groblju Jamadolu, kako je želio, uz njegovu pokojnu suprugu Anu koja tu počiva od rata.

Dobro reče svećenik koji je ispraćao na posljednji počinak našega pokojnika: “Dragi Anto u svojoj mladosti nisi mogao ni zamisliti gdje će ti biti posljednji počinak“. Na žalost rat je učinio svoje, rasijao je svijetom ljude u mjesta za koje nikada ni čuli nisu. I tu, na posljednjem oproštaju nađosmo se odsvakuda: iz Slavonije, Zagreba, Austrije, Banovine, Bosne, a njegov sin Ivica dođe iz daleke Australije.
Srećom i u Karlovcu imamo roda, pa se Ana Crnica, rođ. Meščić, potrudila u organizaciji sprovoda svojega ujaka.

Bilo bi dobro koju riječ više napisati o pokojnikovom životu. Obećao nam je to učiniti čiča Pejo, pokojnikov brat. Red je to i kao zahvala njegovome sinu Ivici koji se toliko trudi utkati dio sebe u ove naše stranice i izvući iz pepela svojim sjećanjima uspomene na Hasić koji nekada bijaše i nikada se takav više vratiti neće. Samo u našim sjećanjima!

Dok s njegovim sinom Ivicom i kćerkom Mandom, bratom Pejom, sestrama Marom i Lucom, unučadi, nećacima i nećakinjama suosjećamo, pokojniku neka Gospodin podari san pravednika.

Čiču djed Joze Andrića pokopaše u Kruševici. Kao najmlađe dijete Anke Sarić i Joze Andrić živio je svoje djetinjstvo i mladost tik uz Čandžićku. Bilo ih je 5 braće: Mato, Lekin otac ubijen od partizana 1945. g.; Ivo, zvani Babo ili Ćatija, Anto, zvani Tunjo, Marko zvani Čulkan te tri sestre Mara, Kata i Ruška.

Kao i mnogi odlazi na pečalbu u Austriju gdje je radio do mirovine i živio do smrti, jer se nije mogao vratiti na svoje porušeno ognjište. Ratnih godina pridružuje mu se u Austriji i supruga Jela rođ. Dragičević. Prije par godina se razbolijeva, trpi jake boli sve do prošloga tjedna kada ga Gospodin poziva u svoje kraljevstvo.

Ako vjerujemo da se Kristovim sljedbenicima život mijenja a ne oduzima onda prihvatimo u vjeri i ovaj odlazak u drugi, bolji život, a pokojnikovim kćerkama Mari i Ani, sinovima Mati i Miri, supruzi Jeli, i svoj ucviljenoj rodbini neka Gospodin otare svaku suzu.

Odkuda Andrići u našem sokaku?

Uz ime Andrija vezana su i neka prezimena: Andrišići, Adraši, Andrijančići, Andrijaševići, Androvići, Andrešići, Andruši, u Dalmaciji Jandrići, Jandreki... te Andrići. Nama su ovi zadnji najzanimljiviji jer su iz našeg sela, točnije iz našeg sokaka Sarići ili Čandžića kraja.

Andrići su inače u Garevcu. U naše selo, početkom prošlog stoljeća, došao je Jozo Andrić, oženivši Anku Sarić. Kako bab' Ankini roditelji nisu imali muškog potomka, djed Jozo je preuzeo sve funkcije nasljednika. Njihova kuća je tada bila zadnja u sokaku, uz samu Čandžićku.

Brojnom djecom (Mara, Kata, Ruška), a osobito muškom, broj Andrića kuća se umnožio kako slijedi:

kuća Mate Andrića (ubijen u II. svjetskom ratu) – Lekin otac

kuća Ante, Tunje Andrića, Iljin otac (Iljo je umro vrlo mlad pa je do rata tu živjela njegova udovica s djecom i pok. Iljinom majkom strinom Katom rođ. Božić)

kuća Marka Andrića, Čulkanova, Dućin i Jozin otac

kuća Pave Andrića, na starom kućištu

kuća Ive Andrća, babe-Ćatije, napravljena izmedu kuća Stanića

Rod Andrića se širio i šire u Hasiću, jer su i sinovi spomenute braće pravili nove kuće.
Sada u Hasiću nema nijedne kuće u kojoj borave Andrići.

Gospodin mi je svjetlost i spasenje: koga da se bojim? Gospodin je štit života moga: pred kime da strepim?