In memoriam Ani Bjelobrk rođ. Sarić

(1936.- 2011.)

Piše: dr. Ružica Sarić-Šušnjara

U nadi susreta u boljem životu, Tebi pokoj vječni, a Tvojoj djeci Kati i Mati, Tvojem vjernom suprugu tetku Peri, najdublju sućut izražava Vaša Ruža Marka Peranova, s Tvojim „čičom” Markom i svom ostalom njegovom djecom.

“Sve što osta od tebe
to miso je moja na tebe...

A ta miso često misli
Da ona nije sve
I da ti zacijelo živiš
Još negjde izvan nje.”

Vesna Krmpotić, Očev grob, Zlatna knjiga hrvatskoga pjesništva od početka do danas, MH, Zgb. 1971., str.711.)

Mnoge majke, supruge, sestre i rodbinu svaki rat je zavijao u crno. Tako je i naš Sarića kraj i prvi i drugi svjetski rat osakatio maksimalno.
Završetkom 1945.g. ostade mnogo siročadi u našemu kraju: Kaja Sarić, Mato Andrić, Ana, Ruža, Manda, Mara i Anto Ević....Među njima bila je i Ana Sarić Mate i Matije Sarić.
Ana je ostala siroče u svojoj 9. godini. Tridesetogodišnjega oca Matu likvidirali su partizani l945. g., po završetku ratnih operacija. Mjesto pogibije negdje oko Doboja, ali se ne zna za njegov grob. Sva nastojanja njegova strica, to jest našega djeda Perana, da išta sazna o njegovim posljednjim trenutcima i zemnim ostacima ostala su jalova.
Mato Sarić također je bio siroče, jer mu je i otac Joso, od zadobivenih rana u 1. svjetskom ratu umro u nekoj od peštanskih bolnica. Ne zna mu se za grob, baš kao ni starijem bratu Ivanu koji je, nekako u isto vrijeme kad i mlađi brat, umro u vojnoj bolnici u Mađarskoj. Kažu da su barem dostojno, tamo negdje pokopani, ali je vrlo teško pronaći to „ tamo negdje” mjesto.
O djeci oba brata starao se jedini preostali brat, kako je tada nalagalo ljudsko i bratsko pravo, a ne neka vlast ili neki nametnuti zakon. Taj najmlađi brat bio je dječarac kada su braća otišla u rat pa je teret brige o starijima i siročadi pao na njegova još nejaka pleća.
Zato su svoga strica, „čiču Perana” izuzetno poštivali i cijenili njegovi bratići i bratićke, među kojima je bio i Anin otac Mato i njena tetka Ruža.
Kada je Mato stasao za ženidbu oženio se Matijom Stanić sestrom Jure i Bartola Stanića.
Na žalost nisu bili dugo u braku. Zločinačka ruka oduzela je Matiji supruga i Ani oca.
Matina bijela prizemnica je bila na mjestu gdje je kasnije moj otac napravio našu kuću.To je onaj, zalaganjem našega brata Josipa, raščićeni „plac”, uz obnovljenu kuću u kojoj sada, poslije smrti tetke Janje, živi njezin sin Vlado. Naime, pokojni djed Peran je zamijenio to Matino kućište s mužem tetke Ane, Perom Bjelobrk. Ani je pripadala ta kuća s vrtom kao jedinom Matinom djetetu. Djed je Peri i Ani dao Gornje polje bliže Peri za obradu, a Pero i Ana djedu kućni „plac”.
Ana je poslije očeve pogibije ostala živjeti s majkom Matijom, ali su i dalje bile pod djedovom pashom. On im je pomagao u svim „muškim” poslovima. Zajedno su obrađivali zemlju, rješavao za njih što je trebalo „u čaršiji” i „ispred ljudi”.
Ana je bila vrlo marljiva djevojčica. Družila se s mojom, tri godine mlađom, tetkom Mandom. Zato je baka često puta znala reći teti ”Vidiš kako je Ana vrijedna, ugledaj se u nju!” Moja pokojna majka se s izuzetnim osjećajima razumijevanja i dijeljenja iste sudbine odnosila prema Ani. I moja majka je ostala siroče, a još joj se i pokojni otac jednako zvao -Mato. Zato, kada su nadijevali ime mojemu bratu, majka je objašnjavala da se zove i po njenom ocu i po čiči Mati.
Kada se Ana zacurila, a njena majka razboljela, brigu za mladu djevojku preuzima njena tetka Ruža udata za Ivana Šinka. Ana živi svoj mladenački život okružena rođacima Nikom, Jozom (Šandorom) Antom, Ivom (Ćelom), Markom (Pencom) i rodicama Lujom i Katom.
Prva snaha u Šinkovoj kući bila je Janja Bjelobrk, sestra poznatog hasićkog pjevača Pave-Pake i Pere Bjelobrk. Pako je već bio u srodstvu s obitelji Šinko oženivši se s Fanikom, kćerkom Ivana Šinka iz prvoga braka. Ona je umrla mlada od bubrežne bolesti ostavivši dvije kćerke Maru i Janjušku. Izgleda da je bolest bubrega pratila ovu obitelj, jer od nje umire i Fanikina sestra Mara (a zvali su je i Maruška i Mariška, mađarskom varijantom, jer Šinkovi svoje korijene vuku iz Mađarske), udata „u Božiće”. Njezin muž, Ilija Božić također je „nestao” u 2. svjetskom ratu, pa po njemu nose imena Iljo Božić sin Đurin, koji sada živi u Australiji tj. Sidneju i pokojni Iljo Andrić. Prvi kao bratić, drugi kao sestrić (Ruža Andrić, Lekina majka i Kata Tunjakenica su bile sestre pokojnoga Ilije). Iza pokojne Maruške nije ostalo poroda, ali Mara Pakina i Marika Nike Šinka vjerojatno nose njezino ime. Na žalost, od iste bolesti umire i mlađi im brat, Anto Šinko, otac Zorana i Ljube.
Sve ovo smo rekli da razumijemo okruženje u kojem se Ana udaje.
Jesu li stariji „napravali” ili nisu ne znam, ali je znakovito da se Janjim i Pakin mlađi brat Pero ženi Anom Sarić.
Pero, radišan čovjek, ubrzo podiže svoje gospodarstvo, preuzima brigu za Aninu majku Matiju i dohranjuje je. Počevši od nule primaju svaki Božji blagoslov osobito svoje dvoje djece Katu i Matu, koji naslijeđuje ime pogubljenoga djeda.
Dio života provode radeći u Njemačkoj, a onda, kao i većina Hasićana izbjeglica, bivaju raspoređeni u jednu kuću u selu Borojevići - Hrvatska Kostajnica. Trude se što prije otići iz tuđega, pa kupuju i sređuju kuću u Petrijevcima.
Petrijevci, danas lijepo uređena općina, udaljina 14 km od Osijeka. Zanimljivo je da se nekada mjesto zvalo Karaševo, a i danas je tamo polje istog imena, kao i rijeka Karašica (od turskoga kara-crn)..
To me ime podsjetilo na naše Hrvate u Rumunjskoj, koji se zovi i Karaševci. Njih 7000 živi preko 600 godina u 7 sela (Karaševo, Vodnik, Lupak, Klokotići, Ravnik, Nermiđ, Jabalče) i čuvaju svoj hrvatski jezik i običaje.
Kadgod smo odlazili tamo po službenoj dužnosti iz našega veleposlanstva u Bukureštu, a kasnije i prijateljski, osjećala sam se da se nalazim u Hasiću svojega djetinjstva u koje je duboko usječen lik naše tetke Ane. Pravo rečeno naši očevi su od dva brata djeca pa smo rodice, ali kako je bila starija od nas zvali smo je tetka.
Draga Ano, htjela sam napisati nešto toplo, jer sam Te tako osjećala, bez obzira na sve godine razdvojenosti. Žao mi je što sam kasno saznala za Tvoju smrt, umrla si prije dva mjeseca. U Tvoj životni put utkala sam ono čega sam se sjetila. Naravno da je puno više vrijednih podataka otišlo s Tobom.Važno je da za Tvoju dobrotu znade Onaj kojemu si vjerovala cijeli svoj život!
U nadi susreta u boljem životu, Tebi pokoj vječni, a Tvojoj djeci Kati i Mati, Tvojem vjernom suprugu tetku Peri, najdublju sućut izražava Vaša Ruža Marka Peranova, s Tvojim „čičom” Markom (s kojim sam baš sada o Tebi telefonski razgovarala) i svom ostalom njegovom djecom.

Gospodin mi je svjetlost i spasenje: koga da se bojim? Gospodin je štit života moga: pred kime da strepim?