Ana Stanić, rođ. Antunović

rođ. 10. lipnja 1939.g. (Kornica) - † 20. siječnja 2010.g. (Gornji Hrastovac kod Hrvatske Kostajnice)

Piše: dr. Ružica Sarić-Šušnjara

Ana Stanić, Gobeljenca

«Zašumi lišće. Ja ga slušam.

Podilazi me čudna sjeta.

Ja jasno čujem gdje mi šapće

Da sve što cvate i odcvijeta»

D. Cesarić

Poznavajući dobro tanku nit između života i smrti, neumitnost nestajanja materijalnoga a trajnost duhovnoga pjesnik metaforama lišća, cvjetanja i odcvjetavanja, evocira tijek ljudskoga života i njegov završetak.

Još se «tinta nije ni osušila» od jučerašnjeg oproštaja na dubičkome groblju, evo nas opet pred velikom tajnom života, smrti i USKRSNUĆA.

Umrla je naša draga mještanka Ana Stanić rođ. Antunović. Po našem običaju zvali smo je po muževljevu nadimku «Gobeljenica».

Njezin životni put počeo je u rodnoj joj Kornici. Udajom za Stjepana Stanića dolazi u naše selo, brzo se prilagođavajući novoj sredini.

Svi je upamtili kao tihu, mirnu i vrlo vrijednu ženu.

Svojim građenjem zajedništva osobito je lijepo prihvaćena u novoj obitelji, od svojih zaova i djeverova, svekrve i susjeda. Sretan zbog te činjenice njen suprug bi često govorio «Pa vi nju volite više od mene!»

U vremenima kada se na pridošlice ponekad i drugačije gledalo ova izjava je hvale vrijedna i govori o obiteljskom skladu i poštivanjiu pokojnice kao osobe, ali i njenog velikog doprinosa dobrim međuljudskim odnosima.

Kuću je kućila, drugi joj je oteše.

Umrla je željna svoje kuće, svoje Kornice, svojega Hasića, ali obasuta ljubavlju svoje djece.

Osobno se sjećam naše drage pokojnice. Bila je iznimne vanjštine pa smo se curice tada pitale jesu li sve Korničarke tako lijepe.

Nikada neću zaboraviti naš zajednički povratk iz Šamca preko «Donjanskog polja». Pričali smo o svakodnevnici, ali su mi najupečatljiviji savjeti korisnih za život buduće djevojke. Na tome joj velika hvala.

«I dok vani šumni huči slap

dok ljeta mru i pokoljenja...»(D. Domjanić)

dok se u Tenji kod Osijeka predaje majci Zemlji tijelo naše drage Ane Stanić gdje će čekati slavu uskrsnuća,

naša duboka sućut kćerki Ružici i sinu Đuri s njihovim obiteljima, unukama Aneli i Jeleni, njenoj rodnoj obitelji Antunović, te njenim Stanićima od Hrvatske preko Njemačke, Švedske...pa do daleke Australije.

Počivala u miru Božjem!

Vaša Ruža Marka Peranova

(Ana Stanić sahranjena je 21. siječnja 2010.g. na groblju u Tenji kod Osijeka)

Gospodin mi je svjetlost i spasenje: koga da se bojim? Gospodin je štit života moga: pred kime da strepim?