Stjepan

Sveti Stjepan (drugi dan Božića, 26.12.)

Drugi dan Božića je u velikom dijelu katoličkih zemalja praznik. Pitanje je jeli to radi Božića ili radi svetog Stjepana, prvomučenika. Vjerujemo da bi veliki dio vjernika, koji redovito idu na svetu misu rekao da je to drugi dan Božića. Međutim, odgovor ne treba nigdje tražiti niti ispitivati. Dovoljno je obratiti pozornost na misno ruho koje svećenik nosi toga dana. Misno ruho je crvene boje što je znak da se spominjemo nekog mučenika, koji je prolio krv za svoju vjeru, za Krista.

Upravo je to prvo mučeništvo koje nam donosi Sveto pismo u 7. poglavlju Djela apostolskih. Stjepan je bio izabran da budi poslužitelj u prvoj zajednici vjernika i zbog djelovanja i propovjedanja. Židove je njegov rad razbjesnio i oni ga uhvatiše, izvedoše izvan gradskih zidina i kamenovaše. (Unutar gradskih zidina Jeruzalema se to nije smjelo učiniti). Dok su to radili, haljine im je čuvao mladić koji se zvao Savao. Savao, koji je postao Pavao! Ostvarila se rečenica jednog od ranih kršćanskih pisaca Tertulijana: “Krv mučenika, sjeme je novih kršćana.” Dok su ga kamenovali, Stjepan je molio za njih: “Gospodine ne uzmi im ovo za grijeh”.

Naša jedna stara božićna pjesma u drugoj strofi govori o mučeništvu sv. Stjepana. Koliko je stara pjesma, vjerujem da velik dio onih koji prate riječi pjesme neće čak ni razmjeti sve riječi iz srednjevjekovnoga govora (na pr. ljudem - ljudima, jur - doista; svedbina - svetkovina; krunica - ovdje diminutiv od kruna). A kada se sluša ova pjesma u izvedbi zbora “Lado” ne može se ne zaustaviti i razmatrati ova velika otajstva Isusova rođenja i Stjepanova mučeništva.

Ovoga vrimena čestita ljudem

Radosnog anđela zapiva glas.

Malenom Ditiću pivajmo slatko!

Pivati Ditiću sada je čas.

Diva zače, Diva rodi,

Čedo malo svim porodi.

U sridi Betlema noćašnju noć,

U sridi Betlema noćašnju noć.

Stjepan jur blaženi svakoga zove

Svedbinu štovati današnji dan.

Mrtvački udarac njegove muke

Što bi mu kamenom zlotvora dan.

On umire radi vire

Mladih lita plemenita!

Biše mu krunica stavljena tad,

Biše mu krunica stavljena tad.

Gdje su hasićki Stipe i Stjepani?

Tužnu povijest mlađahnoga Stipe Šinka, koji je izgubio život zbog ljudske nepažnje, opisala sam u “Veličini malenih” pod naslovom “Leptiriću šareniću”. Ali, o Stipi bi se moglo uvijek iznova pisati. Jer, Stipo jest bio anđeo na zemlji. Momak nikada ne postade. Pristalost fizička se ukomponirala s produhovljenošću i ljepotom duha i duše mlađahnoga Stipe.

Kažu da Bog uzima k sebi dobre, najbolje. Možemo li to prihvatiti očima vjere?

Stipo je naslijedio ime svoga strica Stipe Šinka. Sada počiva s njime na hasićkome groblju.

Ako Stjepan znači “okrunjen” (stefanus grč. znači kruna, okrunjen) onda bi tu krunu naš Stipo doista mogao ponijeti.

Naš rođak Stijepo Sarić, sin čiča Peje i strine Stane također se diči ovim imenom. Dobro ga se sjećam. Znam kada se oženio, ali godine neviđanja učine svoje.

Stjepan Vučković

Stjepan Dragičević, Štefek

Stjepan Dragičević (Spečkov sin)

Stjepan Brandić, Stijepo

Stjepan Stanić (Gobelja)

Stjepan Aldumaš

Stjepan Blažanović, Stijepo

Stjepan Blažanović, Braco

Stjepan Blažanović, Ćepura

Stjepan Katić (Ive Vodenjaka otac)

Stjepan Matković (Vlade Matkovića Sudije otac)

Stjepan Petrić, Pepa

Stjepan Čivić

Stipica Šinko Čivić (sestra Stipe Šinka, rođena poslije njegove tragične smrti)

Štefica Mate Sarić, moja nećakinja.....

su imenjaci sv. Stjepana kojih se sjećam.Tko zna još neke neka doda!

Ja ću ovdje, biti slobodna, dodati, meni jedno predrago, ime našega petogodišnjeg unuka, koji se po očevom mu stricu, fra Stipi zove Stipe.

Kruna i Krunoslava, koji slave imendan na sv. Stjepana ne znam da imamo. Znam samo da se sin Luje Baće Evića, udate u Slavoniju, zove Kruno.

U mojem djetinjstvu ljudi su rado spominjali dobroga župnika fra Krunu.

Nisu u Hasiću zabilježena ni prezimena Stijepići, Stjepandići, Stjepanovići, Stipići...

Ima ih u Kornici, i “preko Bosne”. Pa i šire.

No, i spominjanje ovog broja nositelja imena Stjepan dovoljno je da pokaže našu pripadnost i tradiciju.

Ime je, za oba spola, rašireno je u kršćanskome svijetu s različitim izvedenicama od naših: Štef, Štefica, Štefanija, Štefa, Stevo, Stjepanka....do talijanskog Stefano, portuglaskih i brazilskih Estevao....

Svim Stjepanima čestitamo imendan uz puno zdravlja i svjedočenja svoje vjere poput sv. Stjepana.

A nađoše se i u pučkoj pjesmi opjevani Stjepani. Evo par pjesama.

Neću majko poći za Stjepana,

On je dobar, ne valja mu nana.

Neću majko poći za Stjepana,

Pit’ i pušit’ velika mu mana.

Udaje se naša mlada Stana

Za ‘asićkog bekriju Stjepana.

Neću seko poći za Ivana,

Već za onog lijepog Stjepana.

Neću se ja udat za Stjepana,

U njeg’ nije kuća molovona.

Stipo, Stipo jablane zeleni,

Što nam brzo ti tako uveni.

Imenjaci svetog Stjepana

Stjepan Blažanović, Stijepo (u sredini)

Stjepan Katić (Ive Vodenjaka otac, na slici s rukama na ledjima)

Stjepan Blažanović, Ćepura

Stjepan Matković

Stjepan Stanić, Gobelja

Stjepan Blažanović, Braco

Stjepan Petrić, Pepa

Josip (19. ožujka)

Đuro (23. travnja)

Marko (25. travnja)

Filip i Jakov (3. svibnja)

Anto (13. lipnja)

Ivo (24. lipnja)

Pero i Pavo (29. lipnja)

Ljubica (10. srpnja)

Ilija (20. srpnja)

Manda (22. srpnja)

Ana (26. srpnja)

Marta (29. srpnja)

ALFONZ, ROK(O), LOVRO (Alfonz 1., Rok 10., Lovro 16. kolovoza)

Klara (11. kolovoza)

Jelena, Jela, Jelica (18. kolovoza)

Ruža, Ružica (23. kolovoza)

Bartol, Baro (24. kolovoza)

Mato (21. rujna)

Mijo, Gabrijel (29. rujna)

Anđa, Anđelko (2. listopada)

Franjo (4. listopada)

Luka (18. listopada)

Šimo i Tadija (28. listopada)

Dragan, Dragica, Drago (4. 11.)

Mirko (5. 11.)

Martin, Martina (11.11.)

Stanislav, Stanko, Stana (13. 11.)

Cecilija (22.11.)

Kata, Katica, Kaja, Katarina (25. 11.)

Andrija (30.11.)

Nikola, Niko (6.12.)

Ambra, Ambrozije (7.12.)

Lucija, Luca, Luja (13.12.)

Tomo, Toma (21.12.)

Stjepan (26.12.)

Ivan, Ivica, Ivka, Ivanka, Ivana (27.12.)

Mladen (28.12.)

Fabijan (20.1.)

Janja (21.1.)

Mara, Marija, Marina, Marica (2.2.)

Blaž (3.2.)

Vera, Veronika (4.2.)

Jaga (5.2.)