Luka

Sveti Luka, evanđelist (blagdan 18. 10.)

Siguran podatak o sv. Luki je da je autor je jednog od četiri Evanđelja i Djela apostolskih. Godinu rođenja ne znamo, a pretpostavlja se da je umro u Grčkoj oko 74. godine poslije Krista. Vjerojatno je porijeklom iz jugoistočne Turske.

Znao je grčki jezik.

Čini se da je pratio svetog Pavla u Jeruzalem u proljeće 58. godine te kasnije u Rim. Ostavio je, ili možda od nekoga preuzeo, vrlo vrijedan dnevnik «Acta Apostolorum». Predaja kaže da je on slikao prve ikone, osobito one BDM (Carigradska Bogorodica) no, za to nema dokaza.

18. listopada slavi ga i Istočna i Zapadna Crkva. Zaštitnik je umjetnika, slikara, a zanimljivo, i neoženjenih muškaraca. Evanđelist Luka je vjerojatno bio liječnik pa ga liječnici i danas slave kao svoga zaštitnika. Neki njegovo ime s hebrejskog prevode kao Svjetlovid. Unatoč tomu, sveta Lucija se više slavi kao zaštitnica očiju i nositeljica svjetla, što je vezano uz njeno mučenje (izvađene su joj oči), a ime dolazi od latinskog izraza lux, što znači svjetlo.

Sveti Luka se u nas povezivao, između ostalog, s vašerom u Šamcu i to pod nazivom Lučino*. Taj dan su se naši mještani nalazili u općinskom središtu, više manje, poslovno da promijene koju riječ o ljetini, o cijenama, o kupnji i prodaji ili jednostavno popiju čašicu posavske šljivovice i pitaju jedni druge za zdravlje. Djevojke i mladići su išli na vašer nešto kasnije. Ako je veza bila ozbiljnija, momak bi djevojci kupio neki prigodni dar na primjer licitarsko srce, što je ova s ponosom i javno pokazivala. Djeca su s velikom radošću i zanimanjem očekivala dolazak svojih roditelja s vašera. Znalo se, bit će kakav takav darak: oblizalo-lizalica, šećerlama (duži bombon na crveno-bijele „pruge“), neki medičarski proizvod (lutkica, konjić, ovisno o spolu djeteta ili „đendar“ od istoga tijesta). Netko je dobio pištaljku ili zviždaljku, drugi opet drvenog leptirića s drškom te s njim trčalo našim sokacima. Što su djeca brže trčala, leptirići bi jače udarali krilom u krilo i zveketali.

Na Lučino žene nisu radile „u rukama “ tj. šile ili prele. Njive su taj dan počivale. Nije to bio «veliki svetac», ali je bio dan neobičniji od drugih u nizu. Da je uz Lučino bilo i drugih manjih veselica po našim kućama svjedoči popis onih koji su taj dan slavili svoj imendan.

Svim živim Lukama sretno, a pokojnima posebno poštovanje.

Luka Bjelobrk

Luka Blažanović, Beba

Luka Božić Ante

Luka Dragičević, Lutić

Luka Dragičević Marijana

Luka Ević, Grdan pok.

Luka Ević, Kas pok.

Luka Ević, Pupa pok.

Luketa Ević pok.

Luka Kljajić pok.

Luka Lilić

Luka Lukić

Luka Matuzović

Luka Meščić Pere

Luka Mikić Perice

Luka Mikić, Baga

Luka Mikić Mate

Luka Mišić, Brale pok.

Luka Pejić Rokić

Luka Pejić Matin

Luka Petrić Ive

Luka Petrić, Nanin

Luka Sarić, Lukača

Luka Sarić Miroslava (Osijek)

Luka Stanić Ive

Luka Stanić Joze

Luka Šinko, Ćelin

Luka Vučković, Džoke

Luka Vučković, Kemba

Luka Vučković, Lukan

Luka Vučković Ambrin

Poginuli u II. svjetskom ratu

Luka Božić Ilije

Luka Mikić Blaža

Luka Miš Marka

Luka Dragičević Mije

Luka Ević Marka

Luka Vučković Ive

Poginuli 1992.

Luka Blažanović, Kivi

Luka Blažanović, Lukača

Luka Brandić Mate

Evo i nekoliko pjesama vezanih uz ime Luka uz jesen, jabuke, Lučino, vašer u Bosanskome Šamcu....

Na vašeru, a na Lučinovu

u Šamcu sam curu bezecovo.

Ide jesen, ide sveti Luka

Bi' će puno rumeni' jabuka.

Luka mi se svaku večer javlja,

Pod pendžerom jabuku ostavlja.

U mog dragog, u moga Lukana,

Oči crne kosa brenovana.

Kada Luka zapjeva kroz selo,

Drugo moja, srce mi veselo.

Čija li ću ja snajica biti,

il' Lukića ili (V)učkovića.

Šljive zrele ide sveti Luka,

'ko ne pije bi' će na sto muka.

Momak Luka, rumena jabuka,

Cura Mara srce iz njedara.

Evo mene ime mi je Luka,

Pune su me priče komšiluka.

Luka češčja svoje kose vrane,

Ispod kose namiguje na me.

Imenjaci sv. Luke

Luka Dragičević, Lutić (lijevo) i Luka Mišić, Brale (desno)

Luka Božić

Luka Mikić

Luka Brandić Mate (poginuo 27.5.1992. u Grebnicama)

Luka Blažanović, Beba

Luka Šinko, Ćelin

Luka Blažanović, Lukača (poginuo 24.5.1992. u Grebnicama)

Luka Blažanović, Kivi (ubijen 7.5.1992. u Crkvini)

* Riječ Lučino je zanimljivo i s jezičnog stanovišta. Naime k, g, h, obično ispred samoglasnika «i» daju c, z, s. To je takozvana glasovna promjena sibilarizacija. Naprotiv, u prezimenu Lukić, kojega smo imali, doduše kao došljaka (Luka Lukić, suprug pokojne tete Mande Sarić) nije provedena glasovna promjena. Lukić uz značenje umanjenice mali Luka ima i značenje od milja. Tako je s još nekim hasićkim prezimenima. Na primjer: Bratić, mali brat, braco, baćo; Petrić, mali ili mladi Petar, Mikić, mali Mika.... Lučino jezično možemo povezati s prezimenom Lučić čija je osnova ime Luka.

Josip (19. ožujka)

Đuro (23. travnja)

Marko (25. travnja)

Filip i Jakov (3. svibnja)

Anto (13. lipnja)

Ivo (24. lipnja)

Pero i Pavo (29. lipnja)

Ljubica (10. srpnja)

Ilija (20. srpnja)

Manda (22. srpnja)

Ana (26. srpnja)

Marta (29. srpnja)

ALFONZ, ROK(O), LOVRO (Alfonz 1., Rok 10., Lovro 16. kolovoza)

Klara (11. kolovoza)

Jelena, Jela, Jelica (18. kolovoza)

Ruža, Ružica (23. kolovoza)

Bartol, Baro (24. kolovoza)

Mato (21. rujna)

Mijo, Gabrijel (29. rujna)

Anđa, Anđelko (2. listopada)

Franjo (4. listopada)

Luka (18. listopada)

Šimo i Tadija (28. listopada)

Dragan, Dragica, Drago (4. 11.)

Mirko (5. 11.)

Martin, Martina (11.11.)

Stanislav, Stanko, Stana (13. 11.)

Cecilija (22.11.)

Kata, Katica, Kaja, Katarina (25. 11.)

Andrija (30.11.)

Nikola, Niko (6.12.)

Ambra, Ambrozije (7.12.)

Lucija, Luca, Luja (13.12.)

Tomo, Toma (21.12.)

Stjepan (26.12.)

Ivan, Ivica, Ivka, Ivanka, Ivana (27.12.)

Mladen (28.12.)

Fabijan (20.1.)

Janja (21.1.)

Mara, Marija, Marina, Marica (2.2.)

Blaž (3.2.)

Vera, Veronika (4.2.)

Jaga (5.2.)