Sveti Šimun i Juda Tadej (blagdan 28. 10.)
Novozavjetni spisi dosta škrto opisuju ova dva apostola. Sveti Šimun je spomenut u Matejevom i Markovom Evanđelju kao Kananejac, a u Lukinom kao revnitelj. Može se pretpostaviti kako je Šimun, ljubeći svoj narod i teško podnoseći rimsku okupaciju, bio pristalica antirimske sekte zeloti. Podnio je mučeništvo presječen pilom (testerom) pa se stoga na slikama prikazuje s pilom i zaštitnik je drvosječa. U Novom zavjetu se spominje i starac Šimun kojem je Isus prikazan u hramu (veza s blagdanom Svijećnice). Ime Šimun tj. Simeon prevedeno s hebrejskoga znači uslišanje.
Sveti Juda Tadej po svoj prilici je ista ličnost s Judom Jakovljevim. Tako ga zove sveti Luka. Sveti Matej i Marko ga nazivaju Tadej, a Ivan dočarava opisno: Juda, ne onaj Iškariotski.
To je onaj Isusov učenik koji mu je postavio pitanje: „Gospodine, kako to da ćeš se objaviti nama, a ne svijetu? A Krist mu je odgovorio: Ako me tko ljubi, držat će moju riječ... Dakle bit svega je ljubav, Kristovog nauka napose.
Sveti Juda Tadej je napisao i jednu poslanicu koja počinje: «Juda, sluga Isusa Krista i brat Jakovljev». Iz toga se zaključuje da mu je brat apostol Jakov. Tadej je nastavio njegovo djelo poslije Jakovljeve smrti oštro se suprostavljajući krivovjerstvu i nemoralu. Stoga je i sam pretrpio mučeništvo, prepiljen kao i sveti Šimun.
Riječ Juda s hebrejskog prevedena može značiti „Bogu hvala“, uvaženi, odvažni, srčani, cijenjeni. Juda je inače četvrti sin biblijskog Jakova. Otud se Izrael zove Judeja, a Židovi Judejci. Ime Juda je, kako spomenusmo, imao i Isusov izdajnik.
U nas se uobičajilo ime Tadija, analogijom prema Matija. Ponegdje se čuje i ime Tadijan, analogijom prema latinskom Fabijan. Štovanje svetog Tadeja nam dolazi iz Austrije i Poljske. Poljaci imaju vrlo mnogo imena Taddeusz. Ni veliki Mickiewicz nije odolio tom imenu davši svom velikom romantičarskom epu naslov «Pan Tadeusz».
Svetom Judi Tadeju vjernici se utječu u bezizlaznim situacijama.
U našoj okolici ima prezimena Šimić, Tadić, a mi smo pak ove svece počastili imenima svojih dragih sumještana:
Šima Dragičević, pok.
Šimica Blažanović
Šimo Blažanović
Šimo Bratić
Šimo Bratić, Breulja, pok.
Šimo Ešegović Ive
Šimo Ešegović Marka
Šimo Matković, pog. u II. svjetskom ratu
Šimo Meščić Pere
Šimo Petrić Joze
Šimo Sarić Mate
Šimo Sarić, pok.
Šimo Vučković
Šimo Vučković Mike, pok.
Šimo Vučković, Obad, pok.
Tadija Matuzović poginuo u II. svjetskom ratu
Tadija Pejić, pok.
Tadija Petrić, pok.
Tadija Tufeković
Tadija Tufeković poginuo u II. svjetskom ratu
Tadija Vučković
Tado Bjelobrk, pok.
Tado Ević
Tado Kljajić
Naravno da je anonimni pjesnik spomenuo i ova imena u svojim dvostisima:
Đe si Šimo bio priko ljeta,
Što si doš'o kad sam zauzeta.
Šimo ore, viče na volove,
'ajde vole sve imanje moje!
Igra kolo i kolu Šimo,
'ajde Šimo da se veselimo.
Dođi Šima dok jabuka ima,
Sad i' nana skida sa ormana.
Šima pjeva sokak odjekuje,
A u meni srce poskakuje.
Dođi Šimo do moje kapije,
Ne daju mi moji iz avlije.
Ajde Šimo da se pomirimo
Svako znade da se mi volimo.
Oj Tadija, diko najmilija,
Ne voli me Tvoja familija.
Žen' se Tado od mene ti prosto,
Do godine ti udovac osto.
Više volim Tadiju, nego lijepog Iliju,
Al' se udat za njeg' neću, Bože umrijet ću.
U Tadije nema ni avlije,
Pa ni kuće sokakom se vuče.
Oj Tadija, Tadija, jel' ti draža Stažija,
Pa eto ti neka je, za te srce ne 'aje.
'Ajde Tado đe si sinoć bio,
Kod mene si mjesto izgubio.
U Tadije zelene avlije,
S dudovima i sa orasima.
Tado Lucu dugo begeniše,
I za njome srce mu uzdiše.
Imenjaci sv. Šimuna i sv. Tadije
Šimo Ešegović (na slici lijevo)
Šimo Bratić (na slici desno, čuči
Tadija Vučković, Tale (na slici u crvenom krugu)