Sveti Petar i Pavao (blagdan 29. lipnja)
Životni putevi Petra i Pavla su bili različiti, ali su vodili k istom cilju. Karakteristično pak jest kod obojice, da u nekim trenucima života nisu baš bili na strani Kristovoj. Savao progoneći kršćane, a Petar zatajivši Krista pred sluškinjama u vrijeme njegove Muke. Te svoje pogreške su cijeli život okajavali.
Petar je propovijedao Evanđelje u Maloj Aziji, bio biskup u Antiohiji, a zatim utemeljuje Crkvu u Rimu, koju predvodi 25 godina. Uhićen od Nerona, šiban i osuđen na smrt na križu. Tradicija kaže, da je tražio biti raspet naopako, jer nije dostojan umrijeti kao Krist. Na njegovu grobu je iznikla najpoznatija crkva kršćanskog zapada, veličanstvena bazilika Svetog Petra.
Život kršćanske zajednice u Rimu, a osobito Petrove posljednje godine života, opisao je poljski pisac Sienkievicz u romanu „Quo vadis“ po kojem je snimljen i istoimeni film. Svetog Petra tj. Kefu, iako neukog ribara s Galilejskog jezera, Krist je odredio prvim papom katoličke Crkve rekavši: „Ti si Petar, Stijena, i na toj ću stijeni sagraditi Crkvu svoju“. Često je na slici s ključevima, a mnoge legende govore o njemu kao vrataru raja.
Od Petra potječe i naziv petrovci za biskupijske svećenike za razliku od redovnika dominikanaca, franjevaca, benediktinaca,isusovaca... itd.
Sveti Pavao je bio učeniji od ribara Petra. Rođen je i školovan u Tarzu u Maloj Aziji dijete židovskih roditelja, koji su imali status rimskih građana. Više škole pohađa u Jeuzalemu usavršavajući aramejski i grčki jezik. Pavao odlazi u Damask, gdje kao gorljivi Židov želi suzbiti širenje kršćanstva. No, Bog s njim ima druge planove.
Na putu u Damask Bog mu se objavi i Pavao postaje kršćanin.
Sveto pismo kaže da je on čuvao haljine onih koji su kamenovali sv. Stjepana. Čudesnim obraćenjem Bog ga vodi trnovitim putem. Osuđen je na smrt od Nerona ga je, kao i svetog Petra osudio na smrt. Budući je bio rimski građanin, odrubljena mu je glava mačem. Rimski građani, naime, nisu mogli biti izloženi drugim mučenjima. Bio je trn u oku neprijateljima kršćanstva, jer nije samo govorio već i pisao o Kristu. Propovijedao je svuda i za razliku od ostalih apostola, prvi počeo naviještati Evanđelje poganima, dok su drugi bili, prvo vrijeme, usmjereni samo na propovijedanje Židovima. Zbog toga je dobio naslov apostol naroda. Napisao je veliki broj poslanica raznim crkvenim zajednicima u kojima tumači i razlaže kršćanski nauk.
Tradicija kaže da su Petar i Pavao podnijeli mučeništvo i smrt iste godine pa čak i istog dana.
Sveti Pavao se prikazuje na slikama i kipovima s mačem, jer mu je mačem odrubljena glava, a mač metaforički znači i britkost, žestinu i uvjerljivost. U ovom slučaju Pavlovih propovijedi i poslanica! Sveti Pavao je zaštitinik misionara, teologa i katoličkog tiska. Pavlov nauk sažet je u nauku o Kristovom Uskrsnuću: „Ako Krist nije umro i uskrsnuo, uzaludna je vjera naša. Ali Krist uskrsnu od mrtvih, Prvina uskrslih.“
Kršćanski život prema Pavlu, a na temelju Kristove zapovijedi ljubavi, satkan je u himni ljubavi, koja je bit kršćanskog življenja i bez sumnje nešto najljepše o ljubavi napisano:
„Kad bih ljudske i anđeoske jezike govorio,
a ljubavi ne bih imao,
bio bih mjed što ječi,
ili cimbal što zveči.
Kad bih imao dar proricanja
i znao sve tajne,
i sve znanje;
kad bih imao puninu vjere,
tako da bih brda premještao,
a ljubavi ne bih imao,
bio bih ništa.
Kad bih na hranu siromasima
razdao sve svoje imanje,
kad bih tijelo svoje predao
da se sažeže,
a ljubavi ne bih imao,
ništa mi koristilo ne bi.
Ljubav je strpljiva,
ljubav je dobrostiva;
ljubav ne zavidi,
ne hvasta se,
ne oholi se.
Nije nepristojna, ne traži svoje,
ne razdražuje se,
zaboravlja i prašta zlo;
ne raduje se nepravdi
raduje se istini.
Sve ispričava, sve vjeruje,
svemu se nada, sve podnosi.
Ljubav nigda ne prestaje.
Proroštva? Ona će iščeznuti!
Jezici? Oni će umuknuti!
Znanje? Ono će nestati.
Jer, nesavršeno je naše znanje,
i nesavršeno naše proricanje.
Kada dođe što je savršeno,
iščeznut će što je nesavršeno.
Kad sam bio dijete,
govorio sam kao dijete,
mislio kao dijete,
sudio kao dijete.
Kad sam postao zreo čovjek,
odbacio sam što je djetinje.
Sad vidimo u ogledalu, nejasno,
a onda ćemo licem u lice.
Sad nesavršeno poznajem,
a onda ću savršeno spoznati
kao što sam spoznat.
Sada ostaje vjera, ufanje i ljubav
- to troje - ali je najveća među njima LJUBAV.
(Poslanica Korinćanima)
Naravno, da naši desetarački narodni stihovi nisu stilski dotjerani kao ovi svetoga Pavla, ali ipak zanimljiva su spominjanja svetaca u našoj posavskoj narodnoj pjesmi. Donosimo neke zanimljive stihove:
Majka Peru karala u selu,
Nemoj sine ostaviti Jelu
Obljubljenu i zaboravljenu.
-
Ajde Pero i odsluži svoje,
Čekat ću te mladosti mi moje.
-
Ne voli me moja svekrvica,
Al' me voli moj dragi Perica.
-
Meni moja govorila nana,
Man' se ćeri Pere gotovana.
-
Drž' se Pavo šargije šarene,
Šargija je oženila mene.
-
Imam nadu o Petrovu danu
Da će doći i odvest me samu.
-
Pavo ljubi curu u obraze
Da joj drugi momci ne dolaze.
-
Kad zapjeva Pako i Ilija
Odjekuje 'asićka Urija.
Spominjemo još jednu pjesmicu koju su djeca rado igrala u dijalogiziranoj formi:
Svet Petar igle kuje,
Njega majka zapitkuje:
- Što će tebi Petre igle?
Hoću majko kupit žire.
- A što će ti Petre žiri?
Hoću majko hranit svinje.
- A što će ti Petre svinje?
Hoću majko od njih salo.
- A što će ti Petre salo?
Hoću majko mazat kola.
- A što će ti Petre kola?
Hoću majko vući kamen.
- A što će ti Petre kamen?
Hoću majko gradit crkvu.
- A što će ti Petre crkva?
Hoću majko reći misu.
Petar kleče, misu reče.
Amen.
-
Živima želimo da žive po zapovijedi ljubavi svoj zemaljski život, a mrtvima dauživaju plodove ljubavi Onoga kojem svi trebamo stići i biti suđeni po toj zapovijedi.
Pako Bjelobrk
Pavan Sarić
Pavo Brandić, Paveša
Pavo Brandić Iviše,Pavica
Pavle Tutnjević Vida, Salauka
Pavo Andrić, Amidža
Pavo Antunović Srebrić
Pavo Bjelobrk
Pavo Blažanović
Pavo Blažanović, Džolo
Pavo Blažanović Kljivcev
Pavo Bratić
Pavo Dragičević Ante
Pavo Dragičević Franje, Pauka, pok.
Pavo Dragičević - Paukin pok.
Pavo Dujaković, pok.
Pavo Ević
Pavo Ević Luke, Pavuša
Pavo Ević Marka
Pavo Jelušić, Pajto
Pavo Kljajić
Pavo Matković, Crni
Pavo Meščić Đurin, Pane
Pavo Mikić, pok.
Pavo Pejić
Pavo Pejić, (Jurica), Druja
Pavo Sarić, Starka
Pavo Tufeković
Pavo Vučković Mate Martina
Pavo Vučković, Bičušin
Pavo Vučković, Cigin otac
Pavo Vučković, Paško, Cigin sin
Peja Tufeković
Pejo Brandić Ive, Pepo
Pejo Bratić
Pejo Dragičević, Slanina
Pejo Ević Antin
Pejo Mate Sarića
Pejo Sarić, pok. iz DonjegHasića
Pejo Sarić, Rupa
Peran Sarić, moj djed
Peran Sarić, Ivanov
Perica Lilić
Perica Lukić
Perica Mikić
Perica Mišić
Perica Sarić Antuna (Šamac)
Perica Sarić Franje pok.
Perica Varzić
Pero Bjelobrk
Pero Blažanović
Pero Blažanović Markice
Pero Brandić, Nikoletinin
Pero Ambre Ambrožića
Pero Kljajić
Pero Marka Ambrožića
Pero Marka Kajina, Vučković
Pero Marka Rođanova, Vučković, Duda
Pero Matišin
Pero Matković (Peridac)
Pero Meščić
Pero Meščić (otac Luke Meščića)
Pero Sarić
Pero Stanić, Ves
Pero Šupuković
Pero Tufeković, Prle
Pero Tufeković Šiljkov
Pero Vučković Antuna
Pero Vučković Stjepan
Pero Katić, Peričak
Pero Peša Antunović
Peša Ević
Petar Meščić Ilije, Pejkan
Petar Petrić pok.
Imenjaci sv. Petra i Pavla
Pavo Vučković, Paško (na slici lijevo)
Pavo Brandić, Paveša (na slici u prvom redu, sa kravatom)
Pavo Blažanović
Pavo Dragičević-Paukin pok. (ubijen u Grebnicama 24.8.1992.)
Pero Katić, Peričak
Perica Mišić (na slici stoji, u sredini, sa raskopčanom košuljom)
Pavo Meščić Đurin, Pane (na slici lijevo)
Pavo Jelušić, Pajto
Pavo Pejić
Perica Lilić Luke
Perica Petrić Franje