Anto

Sv. Anto Padovanski (blagdan 13. lipnja)

Sv. Anto Padovanski, zvani Ljetošnji

Uz Blaženu Djevicu Mariju, sv. Anto je najslavljeniji svetac kršćanskoga katoličkog puka u Bosanskoj Posavini. Inače, nema naroda koji ga svojim slavljem ne veliča, nema gotovo kršćanina koji mu se svojim molitvama i molbom za pomoć nije utekao. I ne samo kršćanina! Svjedoci smo bili u Albaniji nepreglednoga mnoštva i kršćanskoga i muslimanskoga življa koji se, na brdo iznad Laça (Laća), oko 1 i pol sat vožnje od glavnoga grada Tirane, slijevao u proštenište sv. Antuna kojega su, dobrim dijelom, izgradili oci franjevci hercegovačke provincije. Fra Vlatko Soldo i fra Ferdo Boban, kao misionari uredili su veliko svetište, pretvorivši i neke komunističke kipove u kipove svetaca, npr. kip partizana u sv. arkanđela Mihovila.

Dakle, sv. Anto Padovanski ili, kako smo mi Hasićani (i ne samo mi!), govorili, sv. Anto “ljetošnji” (iako ne pada u ljeto nego u proljeće) zasjenio je svoga imenjaka puno starijega sveca sv. Antuna Opata, pustinjaka. Njega smo zvali “zimski”. Toga dana bio je blagoslov u Donjem Hasiću.

U Braziliji, glavnom gradu Brazila, prva župa sa svetištem posvećena je sv. Anti Padovanskome.

I u samome Istambulu najposjećenija je crkva sv. Ante, da ne nabrajamo neka druga mjesta.

U našem narodu gotovo nema mjesta s crkvom, kapelom, kapelicom (pa i ispred pojedinih kuća), bez kipa ili slike sv. Ante. O imenima, doduše, više muškim da i ne govorim. Prezimena Antići, Antičevići, Tunjići (Tunjo, Tunja, Tuna su izvedenice od imena Antun) Tončić, Tonković (Toni, Tone...), Antoljak, Antolić poznata su i vrlo raširena. I naši Antunovići spadaju u tu široku lepezu svetoantunskih prezimena.

U našem kraju tri su “blagoslova” sv. Ante, naš gornjohasićki i dva susjednih župa, Osječak u dubičkoj i u Slavnonskome Šamcu.

Tko je, dakle, taj svetac i zašto je toliko omiljen?

Sv. Anto Padovanski rođen je u plemićkoj obitelji u Lisabonu. Ističemo plemićkoj, jer je kasnije svojom jednostavnošću i primjerom siromaštva pokazao, da svi ljudi, koji su živjeli ili žive bogato, mogu biti lišeni toga bogatsva i osjećati se sretni, jer su to učinili dragovoljno.

Sv. Anto je s 20 godina stupio u red regularnih kanonika, a zatim, želeći misionariti, prešao u franjevački red. Temeljito je proučavao Sv.Pismo misionareći u Maroku. Razbolijeva se, vraća u domovinu posvetivši se propovijedništvu predajući na učilištima u Italiji i Francuskoj.

U Asizu biva izabran za provincijala emilijanske provincije, ali nastavlja i dalje žarko propovijedati. Tada nastaje njegovo djelo ”Nedjeljni govori”.

U Padovi propovijeda i piše knjigu propovijedi. Želio je i umrijeti u Padovi, ali s jednoga putovanja nije do nje stigao. Umire vrlo mlad u 36. godini života. Kasnije je prenesen u Padovu.

Naš narod ga slavi kao sveca poznatoga po čudesima, osobito kao nalazitelja izgubljenih stvari, ali i mnogo više. Vjernici su išli tako daleko u štovanju sv. Ante da se znalo moliti i ovako ”Isuse, moli sv. Antu za pomoć”, kao da je sv. Anto nadmašio Isusa.

Legenda kaže da je, zbog naučiteljskog dara kojim je propovijedao (a Crkva ga je proglasila i naučiteljem Crkve), jezik sv. Antuna ostao sačuvan dugo vremena.

Naš narod štuje sv. Antu ili Antuna, osobito njemu posvećenim utorcima (jer je u utorak umro!) kada mnogi njemu u čast poste i čine druga dobra djela dajući u “Kruh sv. Ante”. Te milodare, nazočila sam tome, daju i muslimani. Čak su neke majke pravoslavke (naša “bab” Soka Đurić je često slala milodare u crkvu sv. Anti po mojoj baki Ruži) i muslimanke nadjevale imena sv. Ante svojoj djeci, jer ih je tijekom trudnoće uslišao u molitvama kada su bile u nevoljama.

Djevojke su se pak utjecale svetom Anti i pjesmom:

“Sveti Anto primi molbe moje,

Daj mi dragog nek’ je ime tvoje”

Molim Boga i svetoga Ante

da moj Mato ne igra se karte”.

Alaj sam te mala bezecovo

U Hasiću baš na Antunovo.

Sveti Anto ti pomozi meni

Da se dragi s drugom ne oženi. ....”

Naravno, dobro je opet pročitati i onu anegdotu u “Malim narodinim umotvorinama” pod naslovom “Dat, dat ne lagat”, koja govori o lažnom zavjetovanju sv. Anti.

Uz srdačnu čestitku svima za naš blagoslov sv. Ante, posebna čestitka onima koji nose njegovo ime. A pokojnika se sjetimo u svojim molitvama. Vjerojatno su neki tijekom godina i preselili Gospodinu, ali nemam sve informacije pa nisam pisala da je netko pokojni gdje nisam sasvim sigurna.

Anta Ević, pok.

Anteša Brandić - ubijen 1992. u B. Šamcu

Antica Lilić, pok

Antika Ević

Anto Andrić Tunjaka, pok.

Anto Andrić Ilje

Anto Antunović, Bundavica, pok.

Anto Antunović, Mrkonja

Anto Antunović, Tunjo

Anto Bjelobrk

Anto Blažanović Ive

Anto Blažanović, Matoša, pok.

Anto Blažanović, Patak

Anto Blažanović Pave

Anto Blažanović

Anto Blažanović, Bufalo

Anto Blažanović, Didi

Anto Blažanović, Pukovnik

Anto Blažanović, Šerif, pok.

Anto Božić, pok.

Anto Brandić, Gašo

Anto Brandić, Gusak

Anto Bratić, Bracalo

Anto Bratić, Joze

Anto Bratić,

Anto Đ. Tufeković

Anto Dragičević, Đurkanov

Anto Dragičević, Matičin

Anto Dragičević, Antilo

Anto Dragičević, Galib

Anto Dragičević, Paukin

Antonio Dragičević, Toni Vinkov

Anto Dragičević, tetke Cice

Anto Dragičević, Rora

Anto Ević Pave, Jazo

Anto Ević, Pešin

Anto Kljajić Ilije

Anto Kljajić Ive pok.

Anto Kljajić Martina

Anto Kljajić Marijana

Anto Matković

Anto Matković Pave

Anto Matković Mate, Bica

Anto Matuzović, Misilo

Anto Matuzović Mije

Anto Meščić 

Anto Meščić, Antolija, pok.

Anto Meščić, Ćelo

Anto Meščić, Indijanac

Anto Meščić, Puljo

Anto Meščić Tunje

Anto MeščićČikin

Anto Mikić Antuna

Anto Mikić, Čiko

Anto Pejić, Rokić

Anto Petrić

Anto Petrić, Šapan

Anto Petričević (Mirkov otac)

Anto Popić

Anto Sarić, Ive Londže

Anto Sarić, Paco

Anto Sarić Pere, Arkeša

Anto Sarić, Pujdo

Anto Sarić, pok. (Bos. Šamac)

Anto Stanić, Antika

Anto Stanić (Baćin)

Anto Stanić, djed Andrije unuk (Totalo)

Anto Stanić Ivana, ubijen u Drugom svjetskom ratu

Anto Stanić Ive

Anto Stanić Joze

Anto Stanić, Mrmo

Anto Stanić Jure - poginuo u Drugom svjetskom ratu u logoru na Uriji 

Anto Tufeković

Anto Tufeković Ivanov

Anto Vučković, Drslo

Anto Vučković Tome

Anto Vučković Ambrože

Anto Vučković Ilije

Anto Vučković Mate, Patlidžan

Anto Vučković Mikin

Anto Vučković Pere

Anto Vučković, Rus

Anto Vučković Stjepana

Antonija (Tonka) Sarić, Marčićeva

Antonio Sarić (Arkešin unuk)

Antonija Sarić Ivice djed’ Nike

Antonio Stanić, Antikin unuk

Antun Katić, pok.

Antun Kljajić, pok.

Antun Mikić, pok.

Antun Sarić djed’ Nike

Antun Vučković, pok.

Tony Božić Iljkana 

Toni Matković (Tibekov sin)

Toni Matković (sin Maria Matkovića)

Anto Šinko, pok.

Imenjaci sv. Ante

Anto Blažanović, Bufalo

Anto Blažanović, Pukovnik (na slici u sredini)

Anto Brandić Anteša- ubijen 1992. uŠamcu

Anto Dragičević Žale

Anto Ević (na slici lijevo)

Anto Sarić Paco (na slici u sredini)

Anto Pejić

Antonija Tonka Sarić

Anto Brandić Gašo

Anto Meščić Indijanac

Anto Vučković Drslo

Vezano uz ovaj članak:

Josip (19. ožujka)

Đuro (23. travnja)

Marko (25. travnja)

Filip i Jakov (3. svibnja)

Anto (13. lipnja)

Ivo (24. lipnja)

Pero i Pavo (29. lipnja)

Ljubica (10. srpnja)

Ilija (20. srpnja)

Manda (22. srpnja)

Ana (26. srpnja)

Marta (29. srpnja)

ALFONZ, ROK(O), LOVRO (Alfonz 1., Rok 10., Lovro 16. kolovoza)

Klara (11. kolovoza)

Jelena, Jela, Jelica (18. kolovoza)

Ruža, Ružica (23. kolovoza)

Bartol, Baro (24. kolovoza)

Mato (21. rujna)

Mijo, Gabrijel (29. rujna)

Anđa, Anđelko (2. listopada)

Franjo (4. listopada)

Luka (18. listopada)

Šimo i Tadija (28. listopada)

Dragan, Dragica, Drago (4. 11.)

Mirko (5. 11.)

Martin, Martina (11.11.)

Stanislav, Stanko, Stana (13. 11.)

Cecilija (22.11.)

Kata, Katica, Kaja, Katarina (25. 11.)

Andrija (30.11.)

Nikola, Niko (6.12.)

Ambra, Ambrozije (7.12.)

Lucija, Luca, Luja (13.12.)

Tomo, Toma (21.12.)

Stjepan (26.12.)

Ivan, Ivica, Ivka, Ivanka, Ivana (27.12.)

Mladen (28.12.)

Fabijan (20.1.)

Janja (21.1.)

Mara, Marija, Marina, Marica (2.2.)

Blaž (3.2.)

Vera, Veronika (4.2.)

Jaga (5.2.)