Sveti Alfonso Maria de' Liguori (blagdan 1. kolovoza)
Među naše mještane došlo je i poneko rijetko ime. Tako imamo samo jednog Alfonza. To je Alfonz Mikić, koji nosi ime, barem tako pretpostavljamo, po imenu talijanskoga sveca Alfonsa Marije de Liguori. Postoje i drugi sveci s tim imenom.
Ovaj se spomendan slavi 1. kolovoza. Rodio se koncem 17. st. u Napulju, kao sin velikoga admirala Napuljskoga Kraljevstva.
Nadaren za glazbu, pjesništvo i slikarstvo, morao je, ipak, po očevoj želji, studirati pravo. Bistar i napredan, završava studij sa 17 godina, a doktorira s 19. Naravno, treba znati da je tada ustroj školstva bio drugačiji, ali ipak ovaj podatak iznenađuje.
No, ubrzo ostavlja odvjetničku službu i odlazi na studij teologije. Zaređuje se, osniva novi red s isključivom zadaćom da se posveti najsiromašnijoj pastvi po predgrađima velikih gradova i selima skrbeći za bolesne tijelom i duhom.
Sklon pisanju i siromašnom životu prihvaća biskupsku dužnost samo iz poslušnosti.
I kada se biskupske časti želi odreći zbog bolesti, papa mu poručuje: “Meni je draže da vi i dalje upravljate biskupijom makar to bilo iz kreveta.”
Sv. Alfonz je zaštitnik ispovjednika.
Našem Alfonzu Mikiću želimo puno zdravlja i milosti po zagovoru svetog Alfonza.
Sveti Lovro (blagdan 10. kolovoza)
Sv. Lovro
10. kolovoza crkva slavi i blagdan sv. Lovre, mučenika. Vrlo je cijenjeni svetac. Rođen u Španjolskoj. Bio je đakon u službi pape Siksta II u trećem stoljeću poslije Krista. Jedan je od zaštitnika Rima. Posebno je popularan u Kanadi.
Umro je mučen (pečen) na ražnju. Legenda govori da je rekao mučiteljima: “Ova strana je gotova, okrenite drugu...”.
Mi nismo imali u selu to ime. Naši “preko Bosne” su ga imali, a vjerujem i neka sela naše župe. Ujak moje majke npr. se zvao Lovra.
Sveti Rok (blagdan 16. kolovoza)
Sv. Rok
Jednako je tako i s imenom Rok(o). Također su se tako zvali muškarci u drugim selima, a svetac je zaštitnik sela Prud. Inače, sveti Rok je rođen na jugu Francuske u grofovskoj obitelji. Nakon smrti roditelja, prodao je sve te podijelio siromašnima i bolesnima. Posebnu je brigu iskazivao prema teškim kužnim bolesnicima. Tako je i sam bio zaražen od kuge. Prema legendi jedan dio života proveo u šumi hraneći se šumskim biljem i kruhom koji mu je donosio vjerni pas. Zbog toga se svetog Roka na slikama i kipovima najčešće prikazuje s psom. Slavi se 16. kolovoza i mnogo je župa posvećeno ovom svecu u Hrvatskoj i BiH.
U Hasiću imamo prezime Rokić, što govori o tome da su naši stari imali vjerojatno i to ime.
Ostala je i poznata izreka, o kojoj sam pisala, “Sveti Rok u Prud jok!”.
Nastala je kao rezultat velikog broja gostiju koji su stizali na blagoslov u selo Prud. A kako je bio običaj da nitko, za blagoslov sela, ne ostane bez ručka, pozivalo se znane i neznane koji su priustvovali sv. misi. Kako su Pruđani slavili kao svoje zaštitnike i sv. Marka u proljeće i sv. Antuna opata, zimi (dok su druga sela imala samo po jednog zaštitnika), to je za njih trostruko slavljenje bilo i veliki materijalni izdatak. Otud i ta šaljiva izreka.