-
Prije nekih desetak godina a za vrijeme službovanja u dalekoj Braziliji, često su mi u sjećanja navirale mnoge drage osobe. Posebno sam o njima intenzivno razmišljala u njihovih imendana. Mislila sam, kako bi bilo zgodno, koliko toliko, popisati naše mještane i da bi za to bila prikladna rubrika “Imendani”. Ispisala bih sva imena kojih bih se sjetila, a onda poslala na uvid svojoj rodici /rođakinji Ljubici Božić (Stanić), koja živi u Sidney-Australiji. Često bih nazvala i svoju sestru Katu za potvrdu imena ljudi za koje nisam bila sigurna. U “Imendanima” smo se sjetili naših dragih, živih i pokojnih, koji su nosili ime neke svetice ili sveca. Nastojali smo spomenuti i neka narodna imena.
Kako je tekst izašao na stranici hasić.dk bez dijakritičkih znakova, bez uvoda, onako spontano i “na dušak” smatramo da je dobro da, obnovljen i dotjeran, opet podsjeti čitatelje na bivše i sadašnje nositelje naših lijepih hasićkih imena.
Nastojali smo povezati i naša prezimena izvedena iz osobnih imena.
“Ime i prezime”, dakle prvo osobno ime, a i nadimak bili su gotovo stalna, nepromijenljiva i nasljedna.
Uz osobna imena svatko od nas ima i prezime često prema vlastitim imenima (Ević, Sarić, Antunović, Stanić, Mikić, Ambrožić, Blažanović, Dragičević, Petrić....)
Zbog svih migracija kojima smo izvrgnuti posljednja 2 i pol desetljeća (a i prije) “naša prezimena jedno su od najsigurnijh vrela i najvjerodostojnijh putova za istraživanje podrijetla pučanstva nekoga kraja i za povijest seoba” (dr. Petar Šimunović, Hrvatska prezimena, podrijetlo, značenje, rasprostranjenost, Golden marketing, Zgb, 1995.g, str. 11.)
Kao tada kada smo radili na ovome tekstu, tako i sada molimo one koji znaju neko nespomenuto ime dopisati, neka to učine. Nikada nije kasno!
N.B.
Uz imena i prezimena negdje su dodana imena očeva onako kako se kod nas imenovalo npr. Marko Joze Andrić (rjeđe se govorilo Marko Andrić Jozin), nadimci i poneka karakteristika pojedinca meni poznata.
