Vjerovanje i sakramenti

Vjerujem u jednoga Boga, Oca svemogućega, stvoritelja neba i zemlje, svega vidljivoga i nevidljivoga.

I u jednoga Gospodina Isusa Krista, jedinorođenoga Sina Božjega. Rođenog od Oca prije svih vjekova. Boga od Boga, svjetlo od svjetla, pravoga Boga od pravoga Boga. Rođena, ne stvorena, istobitna s Ocem, po kome je sve stvoreno. Koji je, radi nas ljudi i radi našega spasenja, sišao s nebesa. I utjelovio se po Duhu Svetom od Marije Djevice: i postao čovjekom. Raspet također za nas: pod Poncijem Pilatom mučen i pokopan. I uskrsnuo treći dan, po Svetom Pismu. I uzašao na nebo: sjedi s desne Ocu. I opet će doći u slavi suditi žive i mrtve, i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.

I u Duha Svetoga, Gospodina i životvorca; koji izlazi od Oca i Sina. Koji se s Ocem i Sinom skupa časti i zajedno slavi; koji je govorio po prorocima.

I u jednu svetu katoličku i apostolsku Crkvu. Ispovijedam jedno krštenje za oproštenje grijeha. I iščekujem uskrsnuće mrtvih. I život budućega vijeka. Amen.

Piše: Petar Šušnjara

Apostolsko vjerovanje ne spominje sakramente. Ipak, sakramenti su predmet našeg vjerovanja. Oni su dio dogmatskog nauka Crkve. Prakticiranje sakramenata čini kršćane, čini Crkvu. Kršćanstvo bez sakramenata bi bilo kao neko naučno i dobrotvorno društvo. Zašto sakramenti nisu ušli u vjerovanje? Jednostavno zato, jer sakramenti nisu znanje. Oni su praksa. Oni su djelo, djelovanje. Prije primanja sakramenta krštenja kumovi i roditelji ispovijedaju Vjerovanje, međutim postajemo članovi Crkve, ne nakon izrečenog Vjerovanja, nego nakon čina krštenja. Katekumeni (odrasli pripravnici za krštenje) koji se dugo pripremaju za skramenat krštenja, koji znaju i shvaćaju, koji su naučili mnoge stvari iz Vjerovanja, isto tako tek nakon krštenja postaju članovi Crkvene zajednice. Sakramenti nisu znanje nego život. Mnogi znaju mnogo o vjeri, o dogmama, općenito o crkvenom nauku, ali to ne znači da su kršćani.

Nažalost, mnogi kršćani žive samo tradicionalni i socijalni vid svog kršćanstva, jer nisu nakon krštenja i u vrijeme odrastanja proučili svoju vjeru kako bi pravo shvatili vrijednost i bogatstvo čina koje obavaljaju. Zbog toga bi bilo nužno da posvete dio svog vremena dubljoj spoznaji svoje vjere, Radosne vijesti koja nam pokazuje dubinu Božje ljubavi. Mnogi krštenici čak izbjegavaju dati otvoren odgovor da su kršteni. Zbog obzira pred drugim ljudima za koje ne znaju tko su ni što su po svom vjerskom opredjeljenju. Je li razlog tomu što su odrasli u drugom sistemu, iako je prošlo mnogo vremena otkako smo se rastali s unitarnim mišljenjem? Neki jer smatraju pod utjecajem medija, da je biti vjernik znak primitivizma, odnosno zaostalosti. Drugima je problem slabo ili loše poznavanje crkvenog nauka. Mnoštvo razloga se navodi, mnogi razlozi mogu uzrokovati ovakvo stanje, a pravog, stvarnog i ozbiljnog razloga nema osim nemara u najvećem broju slučajeva.

Veliki broj vjernika prakticira svoju vjeru. Sudjeluje ili je bar prisutan na vjerskim slavljima. Često jedan dio više pažnje posvećuje blagoslovinama (blagoslovi nekih stvari, predmeta, hrane, vode,....) nego bitnom. Kod sakramenata je vrlo važna dobra priprema za svaki od njih kako bismo shvatili veličinu milosti koju nam Bog daje. Svaki sakramenat ima svoj vidljivi dio koji je Krist ustanovio i uz njega je vezana nevidljiva milost koja tom činu daje njegovu božansku dimenziju, znak Božje ljubavi i milosti. Sveti Augustin je rekao za sakramente da su „vidljivi znak nevidljive milosti“. Kod primanja sakramenata na to treba misliti, biti toga svijestan i to prihvaćati kao dar Božji. Kako često mnoge čine obavljamo rutinski, ponekad djeluje i primanje sakramenata kao samo rutinski čin. Možda bi malo više razmišljanja o sakramentalnom životu trebalo posvetiti u ovo korizmeno vrijeme koje je pred nama. To bi bio najbolji način obnove naše vjere i najbolja priprava za blagdane našeg Otkupljenja. Dane Kristove Muke, Smrti i Uskrsnuća.

SAKRAMENTI

Krštenje: osnovni sakramenat: bitno:

polijevanje vodom i izgovaranje riječi:

Ja te krstim u ime Oca i Sina i Duha Svetoga

Potvrda: pomazanje krizmanim uljem na čelu i polaganjem ruku i riječima:

Primi pečat dara Duha Svetoga.

Euharistija: Obnova Posljednje večere i riječi koje je Isus izgovorio:

Ovo je moje tijelo koje se za vas daje,

ovo činite meni na spomen; i

Ova je čaša novi savez u mojoj krvi

koja se za vas prolijeva.

Blagovanje Kristova tijela i krvi pod prilikama kruha i vina, zove se pričest.

Pomirenje: - pomirenje s Bogom

i pomirenje s braćom:

kajanje, ispovijed, odrješenje:

Bog, milosrdni Otac, pomirio je sa

sobom svijet smrću i uskrsnućem

svoga Sina, i izlio je Duha Svetoga

za otpuštenje grijeha...

I ja te odrješujem od grijeha tvojih

u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen,

zadovoljština (pokora).

Bolesničko pomazanje: polaganje ruku

i pomazanje svetim uljem na čelu i rukama;

Svećenik moli: Ovim svetim pomazanjem

i svojim preblagim milosrđem neka te

Gospodin milošću Duha Svetoga pomogne;

neka te slobodna od grijeha spasi i milostivo pridigne

Sveti red: svećenički red podjeljuje biskup

polaganjem ruku i izgovaranjem

posvetne molitve: Daj, molimo te Svemogući

Oče ovim službenicima dostojanstvo prezbitera...

Bili valjani suradnici naše službe da riječi

evanđelja dopru do na kraj zemlje...

Gospodin Isus Krist kojega je Otac pomazao

Duhom Svetim i snagom, čuvao te da

posvećuješ kršćanski puk i Bogu prinosiš žrtvu....

Ženidba: sakramenat koji zapravo

zajedno podjeljuju mladenci

izgovarajući riječi vjernosti pred

kumovima i predstavnikom Crkve:

Ja (ime) uzimam tebe (ime) za svoju

ženu/muža i obećavam ti vjernost u dobru i zlu,

u zdravlju i bolesti. Ljubit ću te i poštovati

u sve dane života svoga. Zatim predaju

prstenje jedno drugom govoreći: (Ime)

primi ovaj prsten u znak moje ljubavi i

vjernosti. U ime Oca i Sina i Duha Svetoga.