Potvrda – Krizma

Piše: Petar Šušnjara

Potvrda je sakramenat o kojem zapravo malo znamo. O njemu se rijetko i govori osim, kada dođe mjesec svibanj i kad se bliži blagdan Duhova, jer je to, uobičajeno vrijeme dijeljenja sakramenta. Ipak, ima različitih pristupa, ovisno o sredini u kojoj ljudi žive. Negdje se još uvijek postupa kao nekad i ubrzo nakon pričesti se organizira krizma. To je jedan od problema koji je vezan uz krizmu. Nekada se na Prvu pričest išlo u drugom razredu osnovne škole, a godinu ili eventualno dvije kasnije je bila Potvrda. S vremenom se počelo pomicati što kasnije potvrdu (u nekim zemljama i pričest), kako bi krizmanici, koliko je moguće, shvatili što znači taj sakramenat. Danas se u mnogim župama prije krizme organizira susret krizmanika, roditelja i kumova s biskupom i ukazuje se na vrijednost krizme kao sakramenta.

Možda je malo prekritičan sud da je upravo taj sakramenat mjerilo našeg kršćanstva. Koliko u nekim činima gledamo duhovnu koliko svjetovnu dimenziju? Nažalost, danas smo, od temeljnih duhovnih stvari, usmjereni na onaj dio koji nema nikakve poveznice sa svetim. A sakramenti imaju svetu dimenziju i kroz njih pokazujemo svoje kršćanstvo, svoju vjeru, svoju pripadnost Crkvi kao zajednici. Za ovaj sakramenat nije bitno koliko će biti svečano odijelo ili haljina krizmanika. Nevažno je kako će se odvijati proslava nakon sakramentalnog čina. Kumovi, koji trebaju biti krizmani i crkveno vjenčani (ukoliko su oženjeni), važno je da ozbiljno shvate svoju dužnost kumova iliti svjedoka. Naravno, to vrijedi posebno za roditelje.

Sveti Toma Akvinski govoreći o sakramentu potvrde pokušava ga približiti i protumačiti ovako: „Ako je krštenje „rađanje“, potvrda je „učvršćenje“. Uz to Toma nadodaje da je Euharistija „hrana“ duha. Ako smo krštenjem postali djeca Božja, a jesmo, onda kako lijepo reče ovaj veliki svetac i teolog, potvrda je odrastanje u vjeri, koju „hranimo“ euharistijom.

Tražeći u Svetom Pismu tekst koji bi nam pokazao pravo shvaćanje krizme, čini mi se da je to tekst iz Lukinog evanđelja gdje opisuje Isusov odlazak s Marijom i Josipom u Jeruzalem. „Po običaju blagdanskom uziđoše u Jeruzalem (usp. Lk 2,41-43)“. U biti, bila je riječ o tome da je dvanaestogodišnji Isus ulazio u vjersku punoljetnost te su ga roditelji poveli u Jeruzalem da ga rabini ispitaju u znanju o vjeri te mu potvrde vjersku punoljetnost. I dok su se pismoznanci divili njegovim odgovorima, Marija i Josip su shvatili da nije s njima i vratili su se tražiti ga, jer su već bili na putu prema Nazaretu. Kad su ga našli Marija mu je rekla: „Sinko, posvuda smo te tražili...“ A on je odgovorio, kako bi trebali odgovoriti i današnji krizmanici: „Zašto ste me tražili? Zar ne znate da trebam biti u kući Oca svojega?“ Za sve poznanike je on tada bio mali Josipov i Marijin. Ponašao se kao i ostala djeca. No, kako je s dvanaest godina postao vjerski punoljetan, ja bih ovdje rekao kao krizmanik kad primi sakramenat potvrde, on je svjedočio svoju vjeru i tumačio svetopisamske tekstove, koje je sigurno čuo od roditelja. Sveti Luka zaključuje ovu epizodu iz Isusova života riječima. „I siđe s njima, dođe u Nazaret i bijaše im poslušan“. 

Duhovi

Koncilska liturgijska obnova je ipak osvježila mnogo toga, što istina mi u Hrvatskoj nismo toliko osjetili, jer smo bili izuzetak koji je imao liturgiju na materinjem jeziku, dok je ostali svijet imao na latinskom ili nekom drugom jeziku. Uvođenjem narodnog jezika sadržaj se približio ljudima. Vjernici su mogli shvatiti i razumjeti što im je do tada bilo strano. Tako je sada dijeljenje ili bolje rečeno slavljenje sakramenata postalo bliže narodu. Shvatljivije. Nažalost, sekularizam koji se sve više uvlači od prošlog stoljeća u naše vjerske zajednice postaje problem.

Sakramenat potvrde je Put kojim treba ići i koji treba slijediti. Kao nekada, zbiti redove i uz pomoć Duha Svetoga, svjedočiti Istinu.

Poput Petra koji je na dan Pedesetnice izišao s jedanaestoricom pred narod, ispunjen Duhom Svetim rekao: „Židovi i vi svi što boravite u Jeruzalemu! Ovo primite do znanja i pažljivo poslušajte što ću vam reći! Bog je pred vama potvrdio Isusa Nazarećanina moćnim djelima i čudesnim znacima koje, kako i sami znate, Bog učini po njemu među vama. Njega koji je predan po nepromjenjivoj odluci i predznanju Božjem, i koga ste vi bezbožničkom rukom razapeli i ubili, Bog je uskrisio, oslobodivši ga od lanaca smrti.“

Oni prihvatiše njegovu riječ i krstiše se. Tako se onoga dana pridruži Crkvi oko tri tisuće duša.

Oni su bili postojani u apostolskoj nauci, zajedničkom životu, lomljenju kruha i u molitvama.

Sva pitanja vezana uz sakramenat potvrde daju nam u konačnici pravi odgovor na bit ovog sakramenta: koji je njegov smisao? Što on pridonosi krštenju i tko je djelitelj sakramenta?

To je sakramenat odrastanja u vjeri. Ovaj sakramenat je sakramenat akcije, katoličkog djelovanja. Nekada su krizmanike nazivali vojnici Kristovi, a sakramenat sakramentom snage, odvažnosti i mučeništva.

Potvrda je sakramenat Duha Svetoga. Novi Duhovi! Krštenjem primamo Duha Svetoga, u Potvrdi pak u punini. Ona od krštenika čini potpunog kršćanina. To su dvije etape jednog posvećenja.

Konačno to je sakramenat crkvenog zajedništva. Biskupova prisutnost kao pastira i djelitelja potvrde to nam svjedoči.

Znakovi i riječi vezani uz sakramenat Potvrde

- Polaganje ruku: znak Duha Svetoga koji silazi na onoga koji prima sakramenat. Apostoli su polaganjem ruku vjernicima, koji su već primili krštenje darivali Duha Svetoga

- Krizma: mirisno ulje koje simbolizira našu zadaću širenja po svijetu „mirisa“ i „snage“ Isusove ljubavi (Jer se koristi mirisno ulje zove se i krizma. Ulje je znak obilja, veselja, snage)

- Riječi: „Primi pečat dara Duha Svetoga“. (Na čelu krizmanika biskup krizmom pravi znak križa)

Iz navedenog je jasno koji su učinci sakramenta Potvrde: puni izljev Duha Svetoga, kao što je nekoć bio podijeljen apostolima na dan Pedesetnice. Prema tome:

- Potvrda pridonosi rastu i produbljenju krsne milosti.

- dublje nas ukorjenjuje u božansko posinjenje, po kojem govorimo: "Abba, Oče!" (Rim 8,15);

- čvršće nas sjedinjuje s Kristom;

- umnaža u nama darove Duha Svetoga;

- usavršuje našu vezu s Crkvom;

- priopćuje nam "osobitu snagu Duha Svetoga" - kao "pravi svjedoci Kristovi, riječju i djelom, širimo i branimo vjeru" - "hrabro ispovijedamo ime Kristovo" i nikada se ne stidimo njegova križa: Sjeti se dakle da si primio duhovni znak, Duha mudrosti i razuma, Duha savjeta i jakosti, Duha znanja i pobožnosti, Duha svetoga straha, i čuvaj što si primio. Bog te Otac obilježio svojim znakom, Krist Gospodin te potvrdio i u tvoje srce stavio zalog Duha. Kao i krst, kojemu je dovršenje potvrda se daje samo jednom. Potvrda, naime, utiskuje u dušu neizbrisiv duhovni biljeg, "karakter", koji označuje da je Isus Krist kršćanina obilježio pečatom svoga Duha i zaodjenuo ga snagom odozgo da postane njegovim svjedokom. (Katekizam Katoličke Crkve).

Marija s apostolima na dan Pedesetnice

Djelovanje Duha Svetoga u Crkvi je najbolje opisano u Djelima Apostolskim i u njima treba tražiti smjer djelovanja. Nakon Jeruzalema sv. Luka nam opisuje događanja u Samariji. "Kada su apostoli u Jeruzalemu čuli da je Samarija prigrlila riječ Božju, poslaše k njima Petra i Ivana. Oni siđoše i pomoliše se za njih da bi primili Duha Svetoga. Jer još ni na koga od njih ne bijaše sišao; bijahu samo kršteni u ime Gospodina Isusa. Tada polagahu ruke na njih, i oni primahu Duha Svetoga" (Dj 8,14-17).

Zanimljvo je da se na Istoku ovaj sakrament dijeli neposredno po krštenju, nakon čega slijedi sudjelovanje u euharistiji. Takav pristup se tumači jedinstvom triju sakramenata kršćanske inicijacije. U latinskoj Crkvi ovaj se sakrament dijeli kada kršćanin dozrije do dobi razuma, a njegovo je slavlje redovito pridržano biskupu. Smatra se da je najpotpunije slavlje uz slavljenje euharistije, jer se povezuju sva tri sakramenta inicijacije. Krštenje se naime obnavlja obnovom krsnog zavjeta.

Potvrđenik, koji je dostigao dob razuma treba, primajući sakrament, ispovjediti vjeru, biti u stanju milosti, imati nakanu da primi sakrament te biti spreman prihvatiti zadaću Kristova učenika i svjedoka, u crkvenoj zajednici, i u zemaljskim poslovima.

Zaključak

Potvrda je nastavljena Pedesetnica ili Duhovi. Ona je znak da je punina Duha Svetoga dana svemu narodu Božjem. Punina Duha punini Crkve! Upravo ta dvostruka punina čini od potvrde poseban sakramenat. „Izlit ću na svako tijelo mog Duha“, govori Gospodin! To je potvrda.

Djela apostolska pripovijedaju kako su se učenici nakon uzašašća skupili u Jeruzalemu da po nalogu Uskrsloga čekaju dar Duha Svetoga. Isus im je bio rekao: »Primit ćete Snagu - Duha Svetoga. On će sići na vas, i bit ćete mi svjedoci… sve do na kraj zemlje« (Dj 1,8).

Duh Sveti se vidljivo pojavljuje nad Isusom pri krštenju na rijeci Jordanu. Prati Isusa u pustinji u kušnjama i odbija sve kušnje koje mu podmeće đavao. Duh Sveti nakon toga vodi Isusa u Galileju. Ta moć snage i pobjede je moć ljubavi, jer Duh je Bog, a Bog je ljubav. „Isusa iz Nazareta Bog je pomazao Duhom i moći: on je prošao svuda čineći dobro; ozdravljao je sve kojima je đavao ovladao“. (Dj, 10, 38) U njemu je bila moć i sve je ozdravljao! (Lk, 6, 19)
Upravo tu snagu nenadmašne ljubavi Isus će prenijeti svemu narodu: „Primit ćete snagu Duha Svetoga!“ Svi, ne samo Jedanaestorica, bijahu zahvaćeni snagom daha Duha Svetoga. Vatreni jezici su bili nad svakim od njih. Svatko može govoriti riječ Božju. Svatko ima svoje poslanje, svoju karizmu, svoju odgovornost. To je potvrda i djelovanje Duha Svetoga u svakom članu Crkve.

Sedam darova Duha Svetoga

Mudrost

Razum

Savjet

Jakost

Znanje

Pobožnost

Strah Božji