Listopad, mjesec posebnih svetaca

Piše: Petar Šušnjara

Mjesec listopad, posebno je lijep mjesec. Jesensko mu ime pristaje, baš kada pada lišće s bjelogoričnih stabala, obojeno predivnim bojama. Odmor je za oči i užitak za dušu gledati tu ljepotu i diviti se tako lijepom završetku života lista, koji je počeo s malim pupoljkom, polako se otvarao, da bi zazelenio i pružio bogatstvo kisikom okolišu, hlad umornom šetaču ili putniku, pa obojan u žuto, narančasto, crveno- bakrenu boju i konačno, pavši na zemlju, nahranio ju svojim tijelom koje će postati dio humusa potrebnog da sutra narastu novi listovi.

Sveta Terezija od Djeteta Isusa

Listopad je i mjesec koji počima svoje dane obilježavati blagdanima zanimljivih i velikih svetaca. Počinje skromnom, dragom, malom, a velikom svetom Terezijom od Djeteta Isusa.

Djevojka iz Lisieuxa, koja je kao mlada ušla u zajednicu sestara karmelićanki s 15 godina, uz posebnu dozvolu tadašnjeg velikog pape Lava XIII.¹ i živjela jednostavan život molitve i izvršavanja svakodnevnih dužnosti u potpunom predanju Bogu. Shvatila je, da je to put, koji joj je Bog odredio, da bude primjer drugima i pokaže kako se, malim običnim djelima, može ostvariti svetost. Papa Ivan Pavao II proglasio ju je crkvenom naučiteljicom.

A onda dolazi legija anđela – blagdan Anđela čuvara. Anđeli su prisutni u Svetom Pismu kao Božji izaslanici i nositelji određenih poruka. Uz arkanđele, prema vjerovanju, svaki od nas ima svog anđela čuvara.

Zatim asiški “siromašak” sveti Frano, utemeljitelj reda franjevaca. O njemu samo najkraće. Sin je bogate trgovačke obitelji, koji je mladenačke godine proživio u skladu sa svojim statusom. Želio je, poput mladića svoje klase postati slavan, ostvariti viteški status. Prijavio se u vojsku želeći ostvariti karijeru, ali ne uspijeva. Čak biva zatvoren. Počima razmišljati i tražiti smisao svoga postojanja.

Sveti Frano Asiški

Odluči posvetiti svoj život Bogu i bližnjima. Odriče se bogatstva i prihvaća život u siromaštvu, molitvi i čistoći. Ubrzo ga počinje slijediti veliki broj mladića, koji su osjetili da je Franin izbor pravi put. Osniva prvi red: zajednicu redovnika franjevaca; drugi red sestara klarisa (zatvorenih sestara) i treći laički svjetovni red (od kojeg se dio udružio u redovničku zajednicu trećoredaca, kod nas poznatih kao glagoljaša).

Od Franine zamisli razvila su se triogranka prvog reda: mala braća, kapucini i konventualci. Svi žive po pravilima svetog Frane s nekim posebnostima. A svi kršćani, koji nose ime po svetom Frani, trebali bi biti primjer svojim kršćanskim životom drugim ljudima.

Sedmi dan u listopadu je Gospa od Ružarija ili blagdan Kraljice svete krunice. To je dakle Gospin blagdan u kojem se moli puno Zdravo Marija, a razmatraju se otajstva iz Isusova života.

Blagdan Gospe od Ružarija ustanovljen je kao zahvala Bogu za pobjedu u bitki kod Lepanta 1571. Godine. Tada se Sveta Liga suprostavila Osmanlijskom carstvu, koje je prodiralo prema Europi. Svetu Ligu su sačinjavale: Venecija, Genova, Papinska država, Španjolska, Savoja, Malta, a sudjelovalo je i 8 galija iz naših krajeva. Dubrovačka republika, koja je, prema općem mišljenju, imala najbolje opremljenu mornaricu i vrhunsko brodovlje nije sudjelovala u bitki nego je pomagala Svetu Ligu samo logistički sa 28 brodova.

Gospa daje krunicu sv. Dominiku

Bila je to jedna od najkrvavijih pomorskih bitaka. Sa svake strane bilo je preko 200 brodova i više od 80.000 posade i vojske. Kako su svi ti brodovi imali pogon samo na vesla, najveći dio je bio veslača i s jedne i druge strane. Svrha rata je bila obraniti Europu od prodora turskog carstva, što znači i islama, jer bi Turci osvajanjem Europe nametnuli islam kao religiju.

Papa je, kao vjerski poglavar, zatražio pomoć od svih katoličkih država, a narod pozvao na molitvu kako bi se oslobodili turske najezde. Bilo je to vrijeme kada su Turci, na mnogo načina, pokušali prodrijeti u Europu. Pet godina prije Lepanta bila je poznata Sigetska bitka u kojoj je, naš ban i grof Nikola Šubić Zrinjski zaustavio tursku vojsku sa Sulejmanom Veličanstvenim u prodoru prema Beču, kao simbolu moći, u tom trenutku, u Europi.

Papa Pio V, dominikanac, pozvao je katolički svijet Europe da molitvom krunice izmoli zagovor B.D. Marije. U zahvalu Gospi za pobjedu 7. listopada slavimo blagdan Gospe Ružarice.

Krunica – molitva i brojanica, čislo, ružarij

Spomenut ćemo još neke svece koji se slave u ovom mjesecu, a koji su bili posebno dragi i koji su obilježili 20. stoljeće Katoličke Crkve.

To je papa Ivan XXIII. Papa Roncalli, koji je bio izuzetno dragi debeli starčić kad je izabran za papu i koji je, kasnije, sazvao Drugi vatikanski koncil. Koncil za obnovu Crkve. Njegov spomendan je izuzetak u kalendaru. Jer, spomendan se slavi na dan smrti, a kod Ivana XXIII. je na dan kad je započeo Drugi vatikanski koncil, a to je 11. 10. 1962., da se pokaže kako je tu veliku stvar napravio upravo on i kako je to bio velik i važan događaj u povijesti Crkve. Papa to čini ovako: Uvodi krilaticu “aggiornamento”, tj. posadašnjenje Crkve. Svojim biskupima je rekao: “Crkva nije muzej koji treba čuvati, nego vrt koji treba obrađivati… Otresimo prašinu koja se nakupila na prijestolju sv. Petra”. Svim kršćanima je poručio: “Tražimo ono što nas povezuje, a ne ono što nas dijeli”.

Nažalost, nije dočekao kraj koncila. Umro je u lipnju 1963. godine. Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim 2000., a papa Frano svetim 2014. godine. Ostao je svima u sjećanju kao dobroćudan, šaljiv, posebno na svoj račun. Zato su ga zvali „Dobri papa“!

Sveta Terezija Avilska je umrla 15. listopada i to je dan kad slavimo njen blagdan. Terezija Avilska (po gradu Avili gdje je rođena i gdje je osnovala samostan) je jedna od tri crkvene naučiteljice (uz Katarinu Sijensku, dominikanku i Malu Tereziju od Djeteta Isusa). Bila je dijete brojne obitelji, no ubrzo je ostala bez roditelja. Kao rezultat duhovnog života, koji se živio u obitelji, i Terezija je u 20. – toj godini otišla u samostan odlučivši život posvetiti Bogu. Samostan karmelićanki je živio po pravilima koja su odstupala od ideje osnivača koji su osnovali Karmel za vrijeme križarskih ratova na brdu Karmel. Terezija je posvetila svoj život upravo obnavljanju duha Karmela i smatra se zapravo reformatoricom bosonogih karmelićanki, jednog od najstrožih redova u Katoličkoj Crkvi. Dala je novo usmjerenje i duhovnu dimenziju koja se pomalo gubila. Iako nije završila posebne škole pisala je knjige koje imaju jaku teološku i duhovnu dimenziju. Zbog toga je dobila naslov crkvene naučiteljice.

Slijedi sveti Ignacije Antiohijski, biskup, mučenik i crkveni otac (pisci iz 1. i početka 2. stoljeća, koji su bili učenici apostola). Blagdan je 17. listopada.

Sveti Ignacije rođen je oko 35. godine u Siriji. Umro je u Rimu mučeničkom smrću za vrijeme Trajanova progonstva kršćana 117. godine. Bio je učenik svetog Ivana apostola i evanđeliste, a treći biskup u Antiohiji u kojoj je prvi biskup bio sveti Petar. Nakon što je uhvaćen progonitelji kršćanstva su ga sproveli u Rim. Na putu progonstva pisao je poslanice raznim crkvenim zajednicama s kojima se susretao za vrijeme putovanja. Cijenjen po jasnoći svog nauka o Kristu, o crkvi kao zajednici za koju prvi upotrebljava izraz katolička (što znači sveopća) crkva. Kad su ga vjernici nagovarali da pokuša izbjeći smrt i da ostane s njima odgovorio im je: "Bolje mi je da umrem idući prema Isusu Kristu, nego da zavladam svim krajevima svijeta. Tražim njega, koji je umro za me, želim njega, koji je uskrsnuo za me... Dozvolite da budem nasljedovatelj muke moga Boga!" (Rimljanima 5-6). U svojim poslanicama piše kršćanima da se klone grijeha, da žive u ljubavi i čuvaju jedinstvo i zajedništvo Crkve. “Ondje gdje je biskup, neka bude i zajednica, kao što je Katolička Crkva ondje gdje je Isus Krist”, napisao je u jednoj od poslanica. I ovdje se vidi jasan nauk svetog Ignacije. Poziv na jedinstvo Crkve povezuje dvije bitne karakteristike zajednice: autoritet i darove Duha Svetoga.

Dan kasnije slavimo blagdan evanđeliste svetog Luke. On je pisac trećeg sinoptičkog Evanđelja i Djela apostolskih. Luka nije bio Židov kao ostala trojica (Matej, Marko i Ivan). Zbog toga je njegovo Evanđelje zanimljivo. Osim toga, Luka je bio učen čovjek, neki govore liječnik, a kako nije bio Židov nego poganin, nije bio ni učenik Isusov. On je postao pratitelj svetog Pavla, od njega naučio i zapisivao; pratio ga na putovanjima i zapisao sve za Djela Apostolska.

No, vratimo se njegovom Evanđelju. Luka je više od ostalih opisao Isusovo rođenje i djetinjstvo (uz to i Ivana Krstitelja), a zapisao je i nekoliko izuzetnih hvalospjeva koji se upotrebljavaju u liturgiji. Među njima, Marijin „Veliča duša moja Gospodina“, Zaharijin „Blagoslovljen Gospodin Bog Izraelov“, anđeoski „Slava Bogu na visini“, Simeonov „Sad otpuštaš Gospodine slugu svoga u miru“.

Početak Lukina Evanđelja su pjesme radosti i veselja. Isusovo javno djelovanje kod njega je ispunjeno milosrđem, praštanjem, ozdravljanjem. Zanimljivo je da upravo Luka provlači univerzalnost Evanđelja, više nego druga Evanđelja, opisujući susret Isusov sa strancima, pokazujući da je tu, ne radi Židova, nego radi svih naroda. Milosrdni Samaritanac je stranac; jedan od deset gubavaca, koji se došao zahvaliti Isusu, opet je Samaritanac; Isus govori Židovima: „Doći će od istoka i zapada, sa sjevera i juga i sjesti će za stol u kraljevstvu Božjem“ (Lk 13, 29). Konačno opisuje Isusov život kao put u Jeruzalem, mjesto njegove Muke i Uskrsnuća. Zato Luka zapisa za Njega: „Isus je Gospodin“ a to znači za Luku. „On je Kralj slave“.

Sveti Ivan Pavao II

Nekoliko dana kasnije slavimo spomen na svetog papu Ivana Pavla II. Papu Wojtilu, Poljaka, koji je izabran za papu 1978. To je prvi papa koji nije talijanske nacionalnosti nakon skoro 500 godina, a prvi papa Slaven u povijesti Crkve. Umro je 3. travnja 2005. u Vatikanu. Pontifikat od skoro 27 godina! Još za života su ga nazivali Ivan Pavao Veliki! Posebno obljubljen kao papa. Jedan od onih koji su najviše pridonijeli padu komunističkog režima u europskim zemljama. Obišao je svojim pastoralnim posjetima sve kontinente, preko 130 zemalja, a neke i više puta. U Hrvatskoj je bio tri puta (na slici za vrijeme mise na hipodromu u Zagrebu).Kada bi se izračunali kilometri njegovih putovanja, to bi bilo kao da je nekoliko puta obišao kuglu zemaljsku.

Kao nitko do tada otvorio je Crkvu prema drugim vjerama i religijama. Posjetio je prvi kao papa džamiju i sinagogu. Susreo se s poglavarom Rumunjske pravoslavne crkve Teoctistom (bili smo prisustni i mi kao obitelj) i s carigradskim patrijarhom Bartolomejom u dva navrata. Otvorio je vrata Crkve svima i širio ekumenizam. Želio je doći i u Moskvu i u Beograd. Nažalost, nije bio prihvaćen njegov prijedlog. No, on je pokazao i širinu i veličinu i da je Duh Božji u njemu! Kad se pronio glas da umire, na Trgu svetog Petra skupilo se veliko mnoštvo, a kad su čuli da je umro počeli su skandirati: „Santo subito!“ to jest: “Odmah svetac”, odnosno da ga se što prije proglasi svetim. Crkva inače nikoga nije proglasila svetim dok nije prošlo od smrti barem 50 godina. Ivan Pavao je velika iznimka (kao i Majka Tereza iz Kalkute). Već 2011.godine papa Benedikt ga je proglasio blaženim, a 2014. papa Frano svetim zajedno s dobrim papom Ivanom XXIII. Njegov spomendan je također izuzetak kao i Ivana XXIII. i nije na dan njegove smrti nego na dan kada je slavio prvu misu kao papa, a to je 22. listopada.

Papa Ivan Pavao II. nije nikada negativno govorio o drugim religijama. Jednom je prilikom govoreći o islamu rekao da od njih imamo i mi što naučiti: „Slika sljedbenika Alahova koji pada na koljena i predaje se molitvi, bez obzira na vrijeme i mjesto, ostaje model za vjernike istinskoga Boga, posebno za one kršćane koji ne posjećuju svoje divne katedrale i mole se malo ili nikako.“

Sveti Ivan Kapistran, talijanski franjevac koji je branio Europu od turske najezde i zaštitnik grada Iloka

23. listopada je blagdan svetog Ivana Kapistrana, talijanskog franjevca, koji se rodio u pokrajini Abruzzo u malom mjestu Capestrano. Današnjim rječnikom bismo rekli da je bio vojni kapelan, odnosno svećenik koji se brinuo za duhovni život vojnika, koji su, u to vrijeme, bili vrlo aktivni jer je prijetio prodor Turaka u Europu. Turci su, naime, par godina prije osvojili Carigrad, što je značilo pad Istočnog rimskog carstva ili Bizanta, a povijesničari to smatraju prijelomnicom, odnosno svršetkom srednjeg vijeka i početkom novog vijeka. Istini za volju treba napomenuti da neki početak novog vijeka vezuju uz otkriće Amerike 1492. godine.

Osvajanjem Carigrada Turcima je bio otvoren put prema Europi i upravo će tursko prodiranje u Europu obilježiti sljedeće godine i stoljeća. Europa je imala sreću da je, na putu prema Srednjoj Europi, turska sila lomila zube na Balkanu, posebno u Hrvatskoj koju nikada u cijelosti nije pokorila. Nijedan naš obalni grad nije bio pod turskom vlašću, a ni Zagreb kao tada glavni grad. A u prvim počecima, u vrijeme sv. Ivana Kapistrana, Turci su počeli s nasrtajima prema Europi. Papa tada šalje, u posebnu misiju, Ivana Kapistranskog da ohrabri i održi moral kod vojnika. Čak i Ivan Kapistran uzima mač u ruke i zajedno s Ivanom Hunjadijem, regentom Transilvanije, brani Beograd od turskog osvajanja. Bila je to velika pobjeda, koja je donijela mir za sljedećih 70 godina, a neki pisci navode da je papa Kalist III. naredio od tada da se u podne s crkava oglase zvona i moli za pobjedu nad Turcima.

Kapistran je bio učen redovnik, koji je napisao više teoloških spisa, propovijedao kao papin izaslanik po mnogim europskim učilištima i glavnim gradovima da bi konačno, nakon bitke za obranu Beograda, završio u samostanu u Iloku gdje i umro 1456. godine.

Posljednja bosanska kraljica Katarina Kosača

Blažena Katarina Kosača, bosanska je kraljica. Supruga je kralja Stjepana Tomaša Kotromanića s kojim je imala dvoje djece. Bila je kraljica u vremenu kad Turci prodiru u Bosnu kojom vlada patarenska hereza. Čak je i sam kralj bio pataren, a također i otac Katarine Stjepan Vukčić Kosača je bio ugledni pataren. Udajom za kralja Stjepana, Katarina počinje voditi potpuno drugi život. Veoma je bliska ljudima i stvara oko sebe ozračje blagosti, dobrote, kreposnog života. Bila je izrazito obljubljena od puka.

Nažalost, život joj je bio ispunjen patnjama. Muž joj je ubijen pod nejasnim okolnostima. Turci su prodrli u Bosnu. Morala je bježati pred turskom najezdom. Namjerno se odijelila od djece bojeći se da će je Turci zarobiti, a u tom slučaju i djecu. Dogodilo se ono što je najmanje željela. Turci su zarobili njezinu djecu, a ona spasila sklonivši se u Dubrovačku republiku. No, nije ostala dugo u Dubrovniku (na Lopudu), jer je prijetila opasnost da, zbog nje, Turci napadnu Dubrovnik. Otišla je u Rim, k Papi, vjerujući da će uz papinu podršku moći najviše napraviti za svoju djecu i za Bosnu koju je silno voljela. U Rimu je ostala do kraja života u jednom samostanu kao franjevačka trećoredica. Umrla je 25. listopada, a hrvatski narod u BiH, časti kao blaženu, iako nije službeno proglašena blaženom.

Prošlo je više od 500 godina od njene smrti i nestanka kraljevske Bosne, ali uspomena na bosansku kraljicu Katarinu Kosaču Kotromanić je još uvijek živa u Bosni posebno u okolici Kraljeve Sutjeske gdje žene još vezu vezom koji ih je naučila kraljica Katarina i koji se prenosi s koljena na koljeno.

Sveti Šimun i Juda Tadej

Konac mjeseca, točnije 28. dan je rezerviran za dvojicu apostola koji, istina, kod nas nisu naročito popularni. Taj dan je dan sjećanja na dvojicu mučenika Šimuna i Judu Tadeja koji su, poput svetog Ignacija Antiohijskog mučeni za vrijeme Trajanova progona kršćana 107. godine. Obojicu se malo spominje u evanđeljima. Šimuna, evanđelisti Matej i Marko, nazivaju Kananejcem, dok ga Luka naziva Revniteljem. Neki taj naziv povezuju s vjerojatnom njegovom pripadnošću židovskoj stranci zelota koja se oštro suprostavljala Rimljanima i njihovoj vladavini.

Juda Tadej se spominje u Ivanovu evanđelju uz opasku “Juda, ne onaj Iškariotski”, dok ga Luka naziva Juda Jakovljev, a druga dvojica, Matej i Marko, koriste njegovo drugo ime Tadej. Juda Tadej je napisao i jednu poslanicu koja je sastavni dio kanona svetog Pisma u kojoj on sam piše za sebe Juda, brat Jakovljev.

I Šimun i Juda Tadej su zajedno propovijedali evanđelje i prema legendi zajedno podnijeli mučeničku smrt za vrijeme cara Trajana, oko 106. godine. Svetog Šimuna i Svetog Judu Tadeja pustili su u klupko otrovnih zmija. Kako im one nisu naudile, ubili su ih tako da su im prepilili tijela.

Kao vjernici trebali bi svakako posvetiti više pažnje svecima koje je Crkva podigla na čast oltara. Zbog toga je izvršen ovaj izbor poznatijih svjedoka evanđelja da bismo razmišljajući o njima pokušali slijediti ih i na taj način im iskazati štovanje i hvalu Bogu što nam je dao uzore. Mjesec listopad nas polako više okuplja u domove i dobro bi bilo posvetiti malo vremena, bar na ove dane koje smo spomenuli i bolje upoznati ove svece. Vrijedni su naše pažnje i dobar primjer za naš duhovni život.

¹ Papa Lav XIII je poznat posebno po svojoj enciklici “Rerum novarum” koja je i danas temelj socijalnog nauka Crkve. Bio je vizionar kojeg su duboko okupirale dvije stvari protiv kojih se nastojao boriti; neobuzdani kapitalizam i materijalistički ateistički socijalizam i marksizam koji se tad počeo formirati.