Krst

Piše: Petar Šušnjara

Krštenje je sakramenat koji je ustanovio Isus Krist. Sveti Matej, evanđelist je to ovako zapisao.

Isus ustanovljuje krštenje

Jedanaestorica pođoše u Galileju na goru kamo im je naredio Isus. Kad ga ugledaše, padoše ničice preda nj. A neki posumnjaše. Isus im pristupi i prozbori: „Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji. Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovijedio. I evo, ja sam s vama u sve dane - do svršetka svijeta.“ (Mt 28, 16-20)

Sveti Pavao tumači....

Ovim riječima je Isus ustanovio sakramenat krsta i dao naredbu učenicima da krste sve narode u njegovo ime. Sveti Pavao nam to tumači i naglašava: „Zar ne znate da svi koji smo kršteni u Kristu Isusu, u smrt smo njegovu kršteni? Dakle, s Njime smo po krštenju, zajedno ukopani u smrt da bismo, kao što je Krist uskrsnuo od mrtvih Očevom slavom, i mi živjeli u novosti života“. (Rim 6,3-4)

Crkva u Katekizmu Katoličke Crkve o tom piše

Krštenje je temelj naše vjere. Papa Pavao VI. u Apostolskoj konstituciji „Divinae consortium naturae“ (Sudionici božanske naravi) piše ovako: „Sakramentima kršćanske inicijacije, tj. krštenjem, potvrdom i euharistijom, postavljaju se temelji cjelokupnog kršćanskog života. Učešće u božanskoj naravi, što je ljudima darovano milošću Kristovom, podrazumijeva stanovitu analogiju s početkom, rastom i održavanjem naravnog života. Pošto su vjernici krštenjem rođeni na novi život, utvrđeni su u njemu po sakramentu potvrde i primaju u euharistiji kruh vječnoga života. Tako po sakramentima kršćanske inicijacije primaju sve više i više bogatstva božanskog života i napreduju prema savršenstvu ljubavi.“ (Katekizam Katoličke Crkve, str. 325)

Krst (krštenje) je prvi i temeljni sakramenat Crkve po kojem krštenik postaje član zajednice – Crkve. Sam obred počima ovako:

Krstitelj: Roditelji koje ćete ime dati svome djetetu?

Roditelji: I...(ime)

Krstitelj: Što tražite od Crkve Božje za I. (ime)

Roditelji: Krštenje.

Krstitelj: Vi tražite krštenje za svoje dijete. Time se obavezujete da ga odgajate u vjeri...... Jeste li toga svijesni?

Roditelji: Jesmo.

Zadnje pitanje se upućuje i kumovima. I oni ponavljaju iste odgovore.

Nastavlja se s obredom krštenja. Najvažniji, ili još bolje rečeno bitni dio je trostruko polijevanje krsnom vodom uz izgovaranje riječi: Ja te krstim u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

Nakon polijevanja vodom slijedi pomazanje krizmom, a to označuje da krštenik postaje pomazanik s Kristom, Mesijom; zatim prima bijelu haljinu, znak novog dostojanstva i poziv da živi neokaljano po zakonima Krista i Crkve kao novi član. Na Uskrsnoj svijeći, koja je simbol Krista uskrsnulog, upali se i svijeća krštenika, koja se daje roditeljima da shvate da je njihovo dijete dio tog Kristovog svijetla i da mu je to svijetlo putokaz za novi život.

Svi ovi čini imaju svoju važnost i duboko duhovno značenje. Često puta i roditelji i kumovi su zaokupljeni ponašanjem djeteta i automatizmom daju odgovore ne misleći o težini i odgovornosti koju preuzimaju. Roditelji su dali djetetu život, koji, odmah nakon rođenja, počinje put prema svom kraju – smrti. Krštenjem mu omogućuju da, kao član Kristove zajednice, ne završi svoj život u beznađu nego u slavi koju je Krist pripremio svima koji u njega vjeruju, dakle, nakon smrti život vječni poput Onoga koji je za nas umro i uskrsnuo, kako govori sveti Pavao.

Krštenjem ulazimo u Crkvu. Crkva je kao zajednica nositelj poruke.

Uistinu, jer je Stvoritelj, Bog je i Otac. Jer, On je Stvoritelj svih i svakog, „Bog je Otac svih i svima i po svima i u svima“. Ef, 4, 6.

Ova objava se ne događa bez Oca i Duha Svetoga. Ona se ostvaruje u Crkvi i po Crkvi! Ona je čula, vidjela svojim očima, slušala, dodirnula Riječ života.

Barokna krstionica iz crkve sv. Vida

Krštenjem postajemo članovi zajednice - Crkve

Što bijaše od početka, što smo čuli, što smo vidjeli očima svojim, što razmotrismo i ruke naše opipaše o Riječi Životu – da Život se očitova, i vidjeli smo i svjedočimo i navješćujemo vam Život vječni, koji bijaše kod Oca i očitova se nama – to navješćujemo vama da i vi imate zajedništvo s nama. A naše je zajedništvo s Ocem i Sinom njegovim Isusom Kristom. I to vam pišemo da radost naša bude potpuna“. (1. Iv 1, 1-4.)

On, Otac poslao je svoga Sina da spasi svijet. Sve ljude, ne samo izabrani narod. Ne samo one koji su u Crkvi koju je on ustanovio i povjerio svojim apostolima. On se objavio apostolima da bi oni prenosili njegovu poruku drugima. Nazvao ih je svjetlom, solju. Svjetlo se stavlja na svijećnjak da svijetli svima. Sol se stavlja u hranu da bude ukusna, a ne bljutava. Kristovi sljedbenici moraju biti navjestitelji radosne vijesti, Vijesti spasenja. Vijesti pobjede Krista nad smrću. Krist je umro da bi uskrsnuo i nama pokazao da i nas to čeka. Život se nastavlja poslije smrti. Onima koji vjeruju u njega On je pripravio mjesto na nebesima u slavi Oca Njegovog.

Kad se dijete rodi ne poznaje ni svoje roditelje ni mnoštvo onih koje će susresti u životu. Roditelji su ti koji će ga uputiti kao što su njih uputili njihovi roditelji. Učit će ga prve korake, prve riječi. Učit će ga susretati se s drugima s njima komunicirati, s njima živjeti. Ako žele da postane pravi čovjek nastojat će mu omogućiti da se školuje. Bude li želio više napredovati, mora imati ne samo znanje nego i dobro ponašanje i dobar odnos s drugima. Ne samo s pojedincima nego sa svima.

Isti je postupak u Crkvi. Rođenje za Crkvu je krst! Krštenje. Tim činom se postaje član zajednice. To je temeljni skaramenat. Neponovljiv i neizbrisiv. Uobičajilo se da se djeca krste kad su malena, dok nisu svijesni ni da postoje, a kamoli da su postali članovi Crkve. Oni su tek počeli život i ulaze u zajednicu Kristovih sljedbenika odlukom svojih roditelja. Kao što su njih roditelji naučili svemu što im je potrebno kao ljudima u zajednici ljudi, u društvu, u svagdanjem životu, tako moraju biti svijesni da su pred Bogom odgovorni za svoju djecu kao vjernike i članove Crkve. Moraju im osigurati potrebno znanje, pripremiti ih za sakramente da nastave ono što Krist traži od svojih sljedbenika: biti svjetlo svijeta te stalno živjeti sakramentalni život. Za prvu kršćansku zajednicu u Djelima apostolskim piše: „Braća bijahu postojana u nauku apostolskom, u zajedništvu, lomljenju kruha i molitvama“. (Dj 2, 42)

Prije nego što će uzići na nebo, Isus je rekao svojim učenicima da ne napuštaju Jeruzalem nego čekaju ispunjenje obećanja Očevog: „Ivan je krstio vodom, a vi ćete biti kršteni Duhom Svetim za nekoliko dana“. (Dj, 1, 4 i sl.)

I na blagdan Duhova, kad je Duh Sveti sišao nad apostole i ispunio ih milošću, Petar ustade i progovori narodu: „Židovi i svi što boravite u Jeruzalemu, ovo znajte i riječi moje poslušajte: Isusa Nazarećanina, čovjeka kojeg Bog pred vama potvrdi silnim djelima, čudesima i znamenjima koja, kao što znate po njemu učini među vama – njega, predana prema odlučenu naumu i promislu Božjem – po rukama bezakonika razapeste i pogubiste. Ali, Bog ga uskrisi, oslobodivši ga grozote smrti, jer ne bijaše moguće da ona njime ovlada. Toga Isusa uskrisi. Svi smo tome svjedoci.“ (Dj, 2, 14, 22 i sl.)

Rekoše prisutni tada Petru i apostolima: „Što nam je činiti braćo?“

Petar im reče: „Obratite se i svatko od vas neka se krsti u ime Isusa Krista da vam se oproste grijesi i primit ćete dar, Duha Svetoga. Ta za vas je ovo obećanje i za djecu vašu.“ Dj, 2, 36 i sl.)

Krštenje je:

a. Obraćenje – Isusu po vjeri; obraćenje u Isusu na novi život

b. Krštenje u Duhu Svetom, kao dar umrlog i uskrnulog Krista

c. Obavlja se riječima, a simbolika je voda (polijevanje)

d. Krštenjem se priključuje novom narodu koji je počeo s Duhovima – Crkvi

Možda treba reći i nešto što nije ugodno čuti. Roditelji i kumovi često su nezadovoljni kad ih se poziva na pripreme za krštenje. Kad bi se provjeravalo potrebno i željeno znanje, mnoga krštenja djece bi došla u pitanje. Jer, prema mišljenju mnogih teologa i crkvenih dostojanstvenika, upitno je krštenje za one gdje ne postoji garancija vjerskog odgoja, odnosno gdje roditelji i kumovi ne prakticiraju vjeru. Mnogi su mišljenja da Crkva mora dozvoliti krštenje djece, bez obzira na vjerski život njihovih roditelja. To nije točno! Naravno, isto vrijedi i za kumove. Kumovi ako su u braku, trebaju biti crkveno vjenčani. Evo nekih od tih stavova nad kojima se treba zamisliti i priznati da su opravdani:

„Krštenje je znak i slavljenje vjere. Ne može se slaviti, ako roditelji i zajednica nisu sposobni i spremni osigurati vjerski odgoj djece“. (msgr Bullet, biskup Fribourg)

Crkva ne može, dakle, u bilo kakvim uvjetima krstiti djecu. Ona to nikada nije radila. Ona nema pravo to raditi! Bila bi to jedna vrsta nasilja!

„Pošteno je, časno vis-a-vis Krista Spasitelja, Crkve, naroda Božjeg, roditelja i djeteta ne krstiti dijete kojemu obitelj nema vjere i ne živi po vjerskim zakonima i nije povezana s kršćanskom zajednicom.“ (Rey Mermet, teolog)

Neke zanimljivosti vezane uz sakramenat krsta ili krštenja. Riječ krštenje je prijevod latinske riječi baptismus, a u latinski je ušla od grčkog baptizein, što znači „uroniti“ a tako se u početku radilo. Krštavalo se uranjanjem u vodu tri puta. Uz to, u početku se krštavalo samo odrasle pojedinačno, a kad su se počele krštavati čitave obitelji, počelo se krštavati i djecu za koju su roditelji preuzimali odgovornost da će ih odgojiti u vjeri. Krštenje, uranjanjem u vodu, se sačuvalo još i danas u istočnim pravoslavnim crkvama.

Kada se krštavaju odrasli, koje nazivamo katekumeni tj. oni koji se pripremaju za krštenje, oni se redovito krštavaju za vrijeme uskrsnog bdijenja. Zbog toga uskrsno bdijenje ima mnogo tekstova vezanih uz krštenje, između ostalog i blagoslov krsne vode u kojem se spominju mnogi događaji iz Biblije povezani s vodom: čišćenje vodom, prijelaz kroz vodu..., što sve upućuje na krštenje.

Krštenje Isusovo

Blagoslov krsne vode

Bože, ti nevidljivom moći otajstvenim znakovima tvoriš čudesna djela. Ti si stvor vode mnogovrsno pripravljao da označi blagodat krštenja. Bože, tvoj je Duh već u počecima svijeta lebdio nad vodama, da bi već tada voda dobila moć posvećivanja. Bože, ti si samim izlijevanjem potopa označio sliku novog rođenja, da se otajstvom jednog te istog počela i opačine dokrajče i rode kreposti. Bože, ti si Abrahamove sinove kroz Crveno more po suhom proveo, da onaj narod, oslobođen Faraonova ropstva, predoznači narod krštenika. Bože, tvoj je Sin, po Ivanu kršten u vodama Jordana, bio pomazan Duhom Svetim. A dok je na križu visio, iz boka mu je s krvlju i voda navrla; a poslije uskrnuća On zapovijedi učenicima: „Idite učite sve narode, krstite ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.“ Svrni svoj pogled Gospodine, na Crkvu svoju i otvori joj krsno vrelo.

Nek ova voda od Duha Svetoga dobije milost tvoga Jedinorođenca da čovjeka, na tvoju sliku sazdana, krsno otajstvo opere od svake kaljave stareži, te on iz vode i Duha Svetoga uskrsne na novo djetinjstvo.

Molimo te Gospodine, neka po tvome Sinu siđe na ovaj studenac sila Duha Svetoga, da svi koji su po krstu zajedno s Kristom ukopani u smrt, s njime uskrsnu na život.

Po Kristu Gospodinu našemu. Amen

Gospodine Bože naš, blizak budi svome narodu što bdi u ovoj svetoj noći, kad se spominjemo divnog djela našega stvaranja i još divnijeg djela našeg otkupljenja, udostoj se blagosloviti ovu vodu.

Stvorio si je da oranici udijeli plodnost, a našim tjelesima osvježenje i čistoću. Ti vodu učini službenicom milosrđa tvoga: po njoj si svoj narod od ropstva oslobodio i žeđ mu u pustinji utažio. Njome su proroci predoznačili novi savez, što si ga s ljudima htio sklopiti. Napokon, vodom koju je Isus u Jordanu posvetio našu grešnu narav obnovio u kupelji novog rođenja. Bila nam dakle, ova voda spomen našeg krštenja i daj nam da svoju radost podijelimo s braćom što se ove noći krstiše. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen

Krstionice ili baptisteriji

Jedna od zanimljivosti povezana s krštenjem je i izgradnja, naročito u katedralama, posebnih objekata u kojima se obavljalo krštenje. I to je jedan od pokazatelja važnosti ovog sakramenta.

Krstionica je mali zdenac u kojem se obavljalo krštenje, a prema nekim tumačenjima je uzet od Židova, kojeg su oni koristili za obredno pranje. Nalazimo ih već u prvim stoljećima kršćanstva posebno u Bizantu. Kasnije dobiva naziv krstionica i gradi se uz i u katedralama.

Jedna od najpoznatijih i najmonumentalnijih je krstionica u Firenzi iz 11. stoljeća. Velika je toliko da je jedno vrijeme služila kao katedrala. Poznata je po bogatim umjetničkim ukrasima na trima vratima na kojima su motivi iz života Svetog Ivana Krstitelja, zatim motivi iz Novog i Starog zavjeta.

Baptisterij – krstionica u Firenzi

Krstionica Sv. Vida, Narona, 5. stoljeće

Nakon 12. stoljeća počinju se graditi krstionice i u ostalim crkvama, zavisno o mogućnostima i željama graditelja. To su bile krstionice na kamenom ili metalnom stalku.

Tako mi u našoj povijesti imamo nekoliko zanimljivih krstionica. Možda i najstarija je na istočnoj obali Jadrana iz katedrale Svetog Vida, kod Metkovića, gdje je bila, prema nekim navodima, biskupija između Solina i Epidauruma, a o njoj nalazimo zapisano:U jednom od sjevernih aneksa istovremeno s crkvom izgrađena je krstionica. Položaj krstionice sjeverno od crkve uobičajen je u Dalmaciji ali je osmerokutni oblik krsnog zdenca, te ukras bojenom žbukom, koja imitira mramor neuobičajen na tom prostoru. Krsni zdenac imao je stubište sa sjeverne i južne strane, a bio je dubok 1,15 m, te je služio za pokrštavanje uranjanjem. 

Višeslavova krstionica naziv je kamene krstionice na kojoj se spominje hrvatski knez Višeslav, a jedan je od najznačajnijih spomenika hrvatske kulture iz ranog srednjeg vijeka. Pretpostavlja se da je krstionica prvotno bila u Ninu, u baptisteriju. Krstionica je isklesana iz bloka mramora te ima šesterostranični oblik visine 90 cm i promjera otvora 120 cm.

Uz rub krstionice je latinski natpis koji u prijevodu glasi:

„Ovaj izvor naime prima slabe da ih učini prosvijetljenima. Ovdje se peru od svojih zločina, što su ih primili od svog prvog roditelja, da postanu kršćani, spasonosno ispovijedajući vječno Trojstvo. Ovo djelo pobožno učini svećenik Ivan u vrijeme kneza Višeslava i to u čast sv. Ivana Krstitelja, da zagovara njega i njegova štićenika.“

Baptisterij, u šibenskoj katedrali, rad Jurja Dalmatinca

Vrlo lijepa je i krstionica u Šibenskoj katedrali, rad velikog majstora Jurja Dalmatinca, ujedno i graditelja jedinstvene šibenske katedrale sv. Jakova.

....................................................

Ivan Krstitelj krsti Isusa

Nekoliko navoda iz Svetog Pisma koji nam govore na razne načine o krštenju i omogućuju da produbljujemo svoje shvaćanje o tom temeljnom sakramentu.

Riječ krštenje dolazi od grčke riječi „uroniti“.

Biblija navodi više krštenja – uranjanja

- U starom Zavjetu prorok Elizej predlaže Naamanu Sirijcu da zaroni u rijeku Jordan kako bi bio očišćen od gube. (2 Kr. 5, 10-14)

- U Novom Zavjetu Ivan Krstitelj predlaže „krštenje obraćenja za oproštenje grijeha“. To je krštenje vodom u rijeci Jordanu. To se krštenje prihvaća kao priprema za krštenje u Duhu Svetomu (Mk, 1/8)

- Isusovo krštenje po Ivanu Krstitelju je model kršćanskog krštenja. Kako:

- a) Krštava netko drugi

- b) oko njega se okupljaju njegovi učenici. Ono je za zajednicu

- c) Ivan krštava da se ispuni Pismo. Zadnji je čas da se pripreme za doček Mesije. Prorok Ezekijel kaže: „Poškropit ću vas vodom čistom da se očistite. (Ez. 36, 25) Dat ću vam novo srce i novi duh. Ivan zna svoju misiju i on ju izvršava.

- d) Ivanovo krštenje je potpuno obraćenje onih koji ga prihvaćaju. Trebaju priznati grijehe i okrenuti se prema Bogu jednom zauvijek.

- e) svi su pozvani da se pridruže i Židovi i pogani. Isus je među njima, a on je došao otkupiti sve.

Naše krštenje u Crkvi

- Kao Isus, tako je i svaki krštenik prepoznat od Oca: „Ti si moj sin ljubljeni“. On prima Duha Svetoga koji, kao golubica u potopu, naviješta novo stvorenje. (Mt 3,16)

- Sveti Ivan uspoređuje ovo krštenje s novim rođenjem. (Iv, 3-8). Sveti Pavao govori da smo krštenjem uronjeni u smrt Kristovu. Poziva vjerne da umru grijehu s Kristom, da bi s njim mogli sudjelovati u njegovom uskrsnuću. ( (Rim, 6, 2-11)

- Krštenje je prvi sakramenat. Primiti ga znači postati kršćanin, član Crkve. U prvim kršćanskim zajednicama krštavalo se prvenstveno odrasle, ponekad same, (Dj. 8, 36-38), ponekad s njihovim obiteljima, uključujući i prijatelje i djecu. (Dj. 10, 44-48)

- Danas se krštenje obavlja u svako doba života, a najčešće se prakticira u mjesecima nakon rođenja. Krštenje djece nosi poruku da je Bog onaj koji prvi ljubi. Čak i prije nego mu se može odgovoriti, poziva na suživot.

Posvećeno:

Isabeli Rajić,

koja se krsti na dan 13. svibnja 2018.

Neka je prati milost Božja i ljubav roditelja