EUHARISTIJA - PRIČEST

Piše: Petar Šušnjara

Euharistija (od grčke riječi eucharistia = čin zahvale) je sakramenat „par excelence“ Katoličke crkve; najviši vrhunac njenog bogoštovlja. Ustanovljena je od samog Gospodina Isusa Krista, prenesena preko apostola i od tada slavljena svaki dan po svećenicima. Ona omogućuje vjernicima da sudjeluju u velikoj tajni Kristova misterija, pričešćujući se na ovoj gozbi u kojoj se blaguje tijelo i krv, duša i tijelo Kristovo pod prilikama kruha i vina. Ovo spada u dogme (Vjerske istine sadržane u Božanskoj objavi) crkvenog nauka, a ovaj sakramenat nas podsjeća na Posljednju Isusovu večeru s učenicima i riječi kojima je ustanovio Euharistiju: „Uzmite i jedite, ovo je tijelo moje“, zatim uzevši kalež: „Uzmite i pijte iz njega svi, ovo je kalež krvi moje, novoga i vječnoga saveza....“

“On za hranu dušam slabim daje nam se sam, i grud naša namah biva Božji sveti hram“.

Sakramentu veličajnom, pojmo u sav glas

Što ga vjernim kao hranu dijeli Isus spas

On za hranu dušam slabim daje nam se sam

I grud naša namah biva Božji tajni hram

Sveto Tijelo i Krv sveta duši nam je lijek

Slatko milje i štit snažan čuvar stalan vijek

Razmišljajući o ustanovljenju euharistije možemo, dakle, konstatirati da je Isus to učinio dok su blagovali. To je važna poruka. Kruh i vino postaju tijelo i krv Kristova i predznak su muke i smrti. Krist naređuje apostolima da to čine poslije njegove smrti. Njemu na spomen. Taj kruh i ta krv su Novi savez koji Bog sklapa sa svojim narodom.

Apostol Pavao nam to potvrđuje u poslanici Korinćanima: "Doista, ja od Gospodina primih što vama predadoh: Gospodin Isus one noći kad bijaše predan uze kruh, zahvalivši razlomi i reče: 'Ovo je tijelo moje - za vas. Ovo činite meni na spomen.' Tako i čašu po večeri govoreći: 'Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi. Ovo činite kad god pijete, meni na spomen.'" (1 Kor 11, 23-25).

Isus raspet na hostiji – kruh postaje u misi Tijelo Isusovo i hostija na kojoj je grozd – vino koje postaje Krv Isusova(Slike s Križnog puta u Posdarju)

Isus je uzeo najsvagdanjiju hranu kao znak kako želi ostati među nama. Kruh i piće: vino. Čin blagovanja kruha i vina.To su vidljivi znakovi. Nakon Isusovih riječi na Posljednjoj večeri, odnosno svećenikovih koje izgovara po Isusovoj zapovijedi za vrijeme mise, taj kruh i vino su vidljivi znakovi nevidljive milosti Božje i postaju Tijelo i Krv Kristova. I to je žrtva koja je bila na Golgoti. Sveti Toma Akvinski to opisuje ovako u himni: „Usta moja...“

„Gospod zbori i kruh biva

svetim tijelom njegovim,

likom vina krv se skriva,

Okom toga ne vidim

ali sama vjera živa

kazuje bezazlenim.

Sv. Toma uči da je Euharistija izvor i cilj svih Sakramenata. Ona je “savršeni i potpuni Sakramenat Gospodinove Muke i utoliko sadrži samoga Krista u njegovoj Muci,” a čovjek je, preko tog Sakramenta, sudionik te Muke. Euharistija po Sv. Tomi sada daje spasenje, a predznačuje zajedništvo s Bogom u slavi. 

Rekli smo da je Isus uzeo kruh i vino kao simbole ovog sakramenta. Uz njih je vezana poruka: Uzmite i jedite... Poruka ove simbolike hrane jest: Da bi čovjek živio nužno mu je potrebna hrana, jer bez hrane nema života. Istu zakonitost, isti odnos primjenjujemo na uspomenu večere Gospodnje: Ako ne blagujemo tu hranu nećemo imati duhovnog života. Sveti Ivan u svom Evanđelju zapisa riječi Isusove: „Zaista, zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi! Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko. Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu. Kao što je mene poslao živi Otac i ja živim po Ocu, tako i onaj koji mene blaguje živjet će po meni. Ovo je kruh koji je s neba sišao, ne kao onaj koji jedoše očevi i pomriješe. Tko jede ovaj kruh, živjet će uvijeke." (Iv, 6, 54-58)

Sveti Pavao ponovno u Poslanici Korinćanima govori o Euharistiji, što je usko vezano s riječima Ivanovog Evanđelja. „Čaša blagoslovna koju blagoslivljemo nije li zajedništvo krvi Kristove? Kruh koji lomimo nije li zajedništvo tijela Kristova? Budući da smo jedan kruh, jedno smo tijelo mi mnogi; ta svi smo dionici jednoga kruha" (10, 16-17). Pavao, kao apostol naroda naglašava Korinćanima, dakle ne Židovima, zajedništvo svih. A u poslanici Galaćanima kaže: Nema više ni Židova ni Grka, nema ni roba ni slobodnjaka, nema ni muškoga ni ženskoga, jer vi ste svi jedno u zajedništvu s Kristom Isusom“. (Gal. 3 28)

Krista primamo svatko osobno, ali istog Krista primaju i svi koji blaguju isti kruh. Kao što se u pričesti Krist sjedinjuje sa mnom, tako se sjedinjuje s mojim bližnjim. Tako smo svi jedno u Kristu. Euharistija bez ljubavi s drugima nije euharistija kakvu nam je Krist predao. Njegova žrtva je žrtva ljubavi za svih: svete i grešne, siromašne i bogate, stare i mlade, jake i nemoćne, zdrave i bolesne... On je došao na svijet jer je ljubio svijet i prihvatio žrtvu na križu iz ljubavi. Tom istom ljubavi je ustanovio i euharistiju da nam bude hrana i da bude zauvijek s nama, svima bez razlike.

Lijepo je to napisao jedan francuski teolog: „Bog može uistinu reći za pričesnike, za zajednicu: 'Ovo je moje tijelo... Ovaj ovdje je moje tijelo... Ovi ovdje zajedno su moje tijelo...“ (Croire; Rey Mermet, Paris, 1977.)

Pričest

Kad govorimo o sakramentu pričesti, najčešće se misli na samo primanje hostije i njeno blagovanje. Danas, kada govorimo o tom sakramentu, govorimo o Euharistiji to jest misi u kojoj je jedan od važnih dijelova pričest. Euharistija – čin zahvale, jest cjelovita misa koja se sastoji, osim uvodnog i završnog, od dva glavna dijela: Službe Riječi i Euharistijske službe.

Pjeva Zbor Gospe Sinjske, odgovara narod

„Ispovidajite se Gospodinu, jer je dobar

Ispovidajte se Gospodinu, Bogu bogova

Ispovidajte se Gospodinu, gospodara

Koji sam učini čudesa velika

Koji stvori nebesa mudro

Koji utvrdi zemlju nad vodama

----Pripjev: Jer je preveliko milosrđe njegovo

(Psalam 136)

U sredini je oltar i na njemu kruh i vino; uz oltar uskrsna svijeća i ambon (mjesto s kojega se čitaju liturgijski tekstovi)

Uvodni obred sačinjavaju:

1. Ulazna pjesma i pozdrav

2. Pokajnički čin i molitva za oproštenje

3. Slava (osim u Došašću, Korizmi i misama za pokojne)

4. Zborna molitva

Služba Riječi

1. Čitanja (I. čitanje češće Stari zavjet, II. čitanje Poslanice apostola

2. Pjesme između čitanja (psalmi)

3. Evanđelje (Matej, Marko, Luka: svaki od njih jedne godine nedjeljama kroz godinu; Ivanovo evanđelje u posebnim prigodama)

4. Propovijed ili homilija

5. Ispovijest vjere (Vjerovanje)

6. Sveopća vjernička molitva

Euharistijska služba:

1. Priprava darova (ili Prikazanje)

2. Euharistijska molitva (najbitniji dio mise, kruh i vino postaju Tijelo i Krv Kristova. Svećenik govori: Tajna vjere; Puk odgovara: Tvoju smrt Gospodine naviještamo, tvoje uskrsnuće slavimo, tvoj slavni dolazak isčekujemo!)

Euharistijska molitvu završava riječima: Po Kristu, s Kristom i u Kristu, tebi Bogu Ocu Svemogućemu svaka čast i slava. Puk odgovori: Amen

Slijedi molitva: Oče naš... i pripava za pričest.

3. Pričest; prije pričesti molimo, svijesni svojih slabosti: 3 puta: Jaganjče Božji.... smiluj nam se (2x) a treći put:... daruj nam mir.

Neposredno prije pričesti molimo poput rimskog satnika: Gospodine nisam dostojan da uniđeš pod krov moj, nego samo reci riječ i ozdravit će duša moja

Završni obred:

1. Pozdrav

2. Blagoslov

Svaki dio mise je važan i ima svoju posebnu vrijednost. Tako i uvodni dio mise. Kad dolazimo nekom u goste, nastojimo se ljepše obući i držati dostojanstveno, kako bi iskazali poštovanje onomu komu dolazimo. Ako smo slučajno s njim bili u nekim lošijim odnosima, dolazimo skrušeno i pokazujemo znakove žaljenja, čak i molbe da nam oprosti. To ponavljamo u više navrata ako je potrebno. Nakon pomirenja pjevamo radosni pjev: Slava Bogu... Uvod završavamo molitvom zajedno svi okupljeni.

Služba Riječi je prvi važni dio mise. „Riječ“ pišemo velikim slovom. Znači da govorimo o Riječi Božjoj koja je sadržana u tekstovima iz Starog i Novog zavjeta. Ti tekstovi su birani tako da se dopunjuju ili povezuju svojom porukom. Posebno je naglašena njihova povezanost s Evanđeljem. Između tekstova pjevamo psalme ili pjesme, a prije čitanja Evanđelja svi zajedno kličemo Kristu: „Aleluja“. Kako nikad ne možemo reći da dovoljno poznajemo pismo i nauk Crkve, potrebna nam je riječ voditelja misnog slavlja da nam u propovijedi ili homiliji to približi i uvede nas u glavni čin što sabranije i što skrušenije, jer se nalazimo pred izuzetno važnim činom Euharistijskog slavlja.

Euharistijska služba počinje prinošenjem na žrtvenik darova rada ruku čovječjih kruha i vina. Mi u tom činu sudjelujemo doprinosom za zajednicu i za posebne potrebe u našoj sredini i šire. Prikazavši darove na žrtvenik Gospodinu, prije Euharistijske molitve, zaziva nas svećenik da se spremimo dati posebnu hvalu Bogu. Puk sav odgovara da je dostojno i pravedno Bogu Svevišnjemu dati hvalu, a

svećenik to još više naglašava: „Uistinu je dostojno i pravedno tebe hvaliti i slaviti Oče sveti....“ da bi završio, nakon što je naglasio da nebesa hvale svoga Stvoritelja, da i „mi i sva stvorenja pod nebom zanosnim klicanjem slavimo ime tvoje!“ Nakon tog zaziva slijedi poklik naroda ili zanosni pjev: „Svet, svet, svet Gospodin Bog Sabaot....“ i završava s „Hozana u visini“.

Sad nakon ovih hvala počinje najsvečaniji dio: Euharistijska molitva. Ima više euharistijskih molitava. Svima je zajedničko jedno. Počinju s hvalom Bogu i u savršenoj sabranosti i poniznosti pripravljamo se na vrhunac ovog najsvetijeg i najuzvišenijeg čina koji se može zbiti na zemlji, na čin posvećenja. Svećenik izgovara riječi koje je Isus izrekao na Posljednjoj večeri: Uzmite i jedite, ovo je tijelo moje koje će se za vas predati. Isto tako: Ovo je kalež krvi moje, novoga i vječnoga saveza, koja se prolijeva za vas i za sve ljude na otpuštenje grijeha. Ovo činite meni na spomen!

Poklonivši se, svećenik izgovara riječi: Tajna vjere. Da, ovo je, najveća i najsvetija tajna vjere. Ovo je tajna ljubavi Kristove. Da bi nas spasio, utjelovio se i postao čovjekom. Da bi nas spasio, umro je za nas na križu. Da bi ostao stalno s nama odabrao je kruh i u ovom trenutku pod prilikama kruha ostaje s nama za sve dane do konca vremena. Opet Sveti Toma Akvinski i himna Hvali Sion, Spasitelja:

Nauke nam svete glase:

kruh u tijelo pretvara se,

vino u krv Gospodnju.

Ne shvaćamo, ne gledamo,

al' po jakoj vjeri znamo

što van reda biva tu.

U dva lika tu se taje

silne stvari kojima je

tek vanjština razlikom

Ove riječi ne treba tumačiti. Treba ih čitati i o njima razmišljati. Sveti Toma je to tako savršeno rekao da se ne može bolje izreći. Trebamo na kraju s Tomom apostolom reći: „Vjerujem! Gospodin moj i Bog moj!“

Kruh anđeoski gle, čovječjim postaje

slika mu negdašnjih sviju sad nestaje

Čudesna to je stvar: Boga ko Božji dar

zemni blaguje ubogar.

Poslušajmo ovaj redak, poznati „Panis angelicus“ („Kruh anđeoski“), autora Cesara Francka, francuskog skladatelja iz himne svetog Tome Akvinskog „Veselo svetkujmo“

Evo što sveci govore o svetoj misi:

Anđeli okružuju svećenika i pomažu mu kad slavi svetu misu. (Sv. Augustin)

Kad bi mi stvarno razumjeli svetu misu – umrli bi od radosti. (Sv. Ivan Vianney)

Slavlje svete mise je vrijedno kao što je vrijedna Isusova smrt na križu. (Sv. Toma Akvinski)

Misa je najveći i najugodniji čin koji se može prinijeti Bogu kako zbog žrtve koja se prinosi a to je sam Isus Krist, žrtva vrijedna beskrajnog dostojanstva, kao i zbog onog koji je glavni prinositelj a to je isti Krist Gospodin, a prinosi se preko svećeničkih ruku. (Tridentinski koncil)

Slično govori Sveti Ivan Zlatousti: Kad gledaš svećenika da prinosi žrtvu svete mise, ne misli na njega, mislite na ruke Isusa Krista koji to radi nevidljivim načinom.

Tridentinski koncil pak kaže da je sam Otkupitelj, koji se žrtvovao na križu isti onaj koji se prinosi na oltaru po službi svećenika.

Na oltaru se obnavlja žrtva Kristova na križu

Nakon pričesti najbolja je molitva osobni razgovor s Isusom kojeg smo primili. Sve molitve koje je netko drugi sastavio, sastavio je prema svojim osjećajima i željama. Tako je zapravo sa svim molitvama ne samo s onom nakon pričesti.

Ipak, budući je sveti Toma Akvinski napisao sve najljepše tekstove o Euharistiji, prilažemo jednu njegovu molitvu nakon pričesti. Možda ponekad i ona dobro posluži da se saberemo.

Molitva svetog Tome akvinskog poslije pričesti:

“Gospodine sveti Oče, svemogući vječni Bože, zahvaljujem Ti što si mene, svoga grešnog i nedostojnog slugu nahranio dragocjenim Tijelom i Krvlju svoga Sina, Gospodina našega Isusa Krista, ne po mojim zaslugama, nego po svom smilovanju. Molim Te i zaklinjem, da mi ova pričest ne bude razlog za osudu nego spasonosna preporuka za oproštenje. Daj da mi bude učvršćenje vjere i štit dobre volje. Nek istrijebi moje pogreške, iskorijeni požude i putenost, nek mi uveća ljubav, strpljivost, poniznost, poslušnost i sve kreposti. Nek mi bude obrana protiv zasjeda svih neprijatelja, vidljivih i nevidljivih, nek smiri moja duševna i tjelesna uzbuđenja. Daj da po njoj čvrsto prionem uza Te i sretno postignem svoj konačni cilj. Privedi mene grešnika na onu neizrecivu gozbu, gdje si Ti sa svojim Sinom i Duhom Svetim svojima svecima istinito svjetlo, vječna radost, najveća naslada i savršena sreća. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.”

Raspet na hostiji – Posljednja večera i smrt - Euharistija