U predvečerje sv. Ante

Piše: dr. Ružica Sarić-Šušnjara

Upravo se vratih sa trodnevnice sv. Antunu Padovanskome, čiji će se blagdan svečano proslaviti u ovoj župi poznatoj i pod imenom sv. Duh. Tu je i samostan franjevaca konventualaca. U tom samostanu je služio i mlad umro i naš župljanin fra Anto Baotić.
Razmišljajući o fra Anti moje misli otploviše opet tamo kuda srca uvijek svom jačinom vuče, u moj i vaš Hasić. Trebalo bi sutra biti u Hasiću. Baš sam se izjadala zbog nemogućnosti putovanja,  mojem bratu Josipu danas i Ivici Sarić neki dan telefonski. On svakako ide, a Josip vjerojatno.
Puna sjete ponavljam u sebi pjesmu koju je zbor tako lijepo pjevao. Na narodnu je jednostavna, satkana od osmeraca i sedmeraca. Podsjeća da smo u suznoj dolini, ali i da imamo univerzalnoga sveca, sveca gotovo cijeloga svijeta, kojemu se rado utječu vjernici sviju vjera sv. Antu. Bi mi pri duši lakše jer osjećaj pripadnosti nečemu tako velikom ne ostavlja nikoga ravnodušnim.
I dok ljiljani bijeli uršeni žutozlaćanim resama, zovu ih i vatikanski zbog njihove boje, intenzivno mirišu ispod Sljemena probat ću usnuti razmatrajući stihove ove pjesme želeći svim dragim Hasićanima u Hasiću i izvan njega svetoantunsku radost i zagovor da gdje god bili ne izgubimo sebe i svoje dostojanstvo.
Vaša Ruža Marka Peranova

Iz zemaljske suzne doli

Iz zemaljske suzne doli

Uzdižemo tebi glas:

Sveti Ante, moli za nas

Sada i na smrtni čas!

Nevolja nas teška tišti

Utjehe nam s neba daj!

Oproštenje svim nam išti

I nebeski sjajni raj!

Spasitelja za nas moli

Kog na rukam nevinim

Već na zemlji držao si –

Da nam pokoj dade svim!