Sveti Nikola, biskup

Piše: Petar Šušnjara

Ponuda vodiča, za zadnji dan boravka u Turskoj, bila je izlet u Demre-Miru ili Pamukale. Cijena izleta je približna, no put za Pamukale je duži. Zbog ranije napornog puta, tragovima kršćanstva po Kapadociji („zemlji konja“), odlučili smo se kraću varijantu, ali i zbog Mire. Nije poput Pamukale pod zaštitom UNESCO-a na listi svjetske baštine, ali je u mnogim srcima više od UNESCOVE zaštite i svjetske baštine. Mira je, naime, grad svetog Nikole, omiljelog sveca čiji blagdan ubrzo slavimo, točnije 6. prosinca. Dakle, u mjesecu kad je sve puno vedrine, veselja, isčekivanja. Rekao bih kao da tim danom počinje prava priprema za nadolazeći Božić. Djeca se posebno vesele blagdanu svetog Nikole, jer tada dobivaju poklone od svojih roditelja i bližnjih, zahvaljujući upravo tom svecu.

Mnogi će se sigurno zapitati kakve veze ima sveti Nikola s darovima. No, prije nego dođemo do informacije o darovima, treba nešto naučiti i o svecu i iz toga saznati vezu između darova i svetog Nikole.

Sveti Nikola

U dalekoj povijesti, prije nekih 1700 godina, točnije oko 260. godine Nikola se rodio u gradu Patari, pokrajina Licija (današnja Turska) od bogatih roditelja, kako pišu pisci u njegovom životopisu. Nikolin stric bio je biskup u Miri (također u Liciji). Kako su Nikolini roditelji umrli od kuge, Nikola ode k svom stricu. Postaje svećenik cijenjen i popularan zbog svojih kreposti. Bio je vrlo skroman i u strahu, da ga ne bi izabrali za biskupa, otišao je par godina u Palestinu. Po povratku iz Palestine dogodi se da umre biskup koji je naslijedio njegova strica i Nikola bi, voljom naroda, izabran za biskupa. Hagiografi (oni koji pišu živote svetaca) o njemu govore da je bio vrlo pobožan i da je sve radio kako bi pomogao narodu koji mu je povjeren. Sv. Nikola je živio u teškim vremenima, kada je tim dijelom svijeta upravljao Dioklecijan, poznat kao veliki progonitelj kršćana. I sam svetac je jedno vrijeme proveo u zatvoru. Ne smije se zaboraviti da je živio i u sretnim vremenima za kršćanstvo kad je car Konstantin dao slobodu kršćanima. Nedugo poslije toga u Niceji se 325. godine na carev poziv održavao I. ekumenski koncil koji je osudio arijanizam i ostavio nam nicejsko vjerovanje. Prema pisanju Wikipedije u članku o istom koncilu nalazimo da je na njemu sudjelovao i biskup Nikola iz Mire. Umro je 6. prosinca u Miri oko godine 340/5. Negdje se može naći i podatak da je umro ranije. Netko će možda reći da je neshvatljivo da se ne zna točna godina smrti jednog sveca. Međutim, kad bi danas u eri internetizacije tražili neke osobne dokumente, koliki bi naišli na pogreške...! Znam te stvari iz osobnog iskustva. Uostalom, u kojoj se od država nastalih raspadom bivše Jugoslavije ne govori o različitim brojevima na biračkim spiskovima ili broju stanovnika? U 21. stoljeću!

Sveti Nikola je bio za života cijenjen kao čudotvorac. U raznim životopisima se navode djela koja je učinio i po kojima je postao slavan. Vjerojatno ima i nekih legendi koje su dodane, ali njegovo štovanje pokazuje da je bio svet čovjek, čovjek duboke vjere, koji je bio u stanju sve napraviti za dobro svojih vjernika.

Prema jednom francuskom piscu sveti Nikola je uskrsnuo jednog dječaka koji je bio ubijen i zbog toga ga se štuje kao zaštitnika djece.

Prilikom boravka u Miri vodič nam je ispričao kako je izmolio od zapovjednika brodova, koji su vozili žitarice iz Egipta u Kosntantinopol, a zbog lošeg vremena su bili prisiljeni pristati u luku Andriake koja je bila u blizini Mire, da mu ustupe dio žita, kako bi se spasili njegovi mještani od gladi. Ovi su to odbijali, jer su morali donijeti naručeni teret na odredište, no nakon dosta truda Nikola uspije obećavši im da, kada dođu u Konstantinopol neće imati manje robe nego što je naručeno, a isto tako da će imati mirno more za normalnu plovidbu.I, kako pišu životopisci, dogodilo se čudo. Kod istovara u Konstantinopolu nije bila ništa manja količina žitarica, od onog što je bilo naručeno, a brodovi pri plovidbi nisu imali nikakvih problema. Nikola je pak uspio pomoći ne samo stanovnicima Mire nego i šire. Od tada pomorci posebno štuju svetog Nikolu i on je zbog tog čina postao zaštitnik pomoraca i putnika.

Kip sveca ispred crkve Svetog Nikole

Kip sveca ispred crkve Svetog Nikole

Kad je jedan carski službenik ostao bez službe, a imao je tri kćeri za udaju, nemajući dovoljno sredstava da ih spremi za udaju, kanio ih je pripustiti nemoralnom životu da bi zaradile novac. Čuvši to biskup Nikola, jedne večeri ostavi na prozoru njihove kuće vrećicu zlatnika. Bilo je dovoljno za udaju jedne kćeri, a ujedno upozorenje ocu djevojaka da treba imati vjeru i strpljenje, a ne prihvatiti prostituciju kao rješenje. Ista stvar se dogodila i s drugom kćeri. Sljedeći dan je kroz prozor ubačena još jedna vrećica sa zlatnicima. Treću večer otac djevojaka je odlučio doznati tko je taj tko donosi zlatnike za njegove kćeri. Dočekao je biskupa Nikolu. Biskup je tražio da to nikom ne govori, no on je ipak rekao istinu ljudima i tako je Nikola postao još više ljubljen u puku. Stavljanje čizama i cipela na prozor, koje je vezano uz svetkovinu svetog Nikole da bi roditelji djeci dali poklone, vezano je uz ovaj čin svetog Nikole, a kasnije se to proširilo i na Božić. Umjesto na prozor darovi se stavljaju pod bor – božićno drvce.

Ovo su samo neka od čudesa koja mu se pripisuju. A ima ih bezbroj. Nema sumnje da se radi često o legendama koje je netko izmislio. Ne želimo o tom davati sud, no i one su pokazatelj štovanje i ljubavi prema ovom svecu. Nažalost, nemamo podataka kad je kanoniziran (proglašen svetim). U svakom slučaju je to činjeno nakon određenog vremena, jer Crkva proglašava svece, u pravilu, tek nakon pedesetak godina. Istina zadnjih godina imamo nekoliko iznimki (Ivan Pavao II, Ivan XXIII). Unatoč tomu, već u VI. Stoljeću, samo u Konstantipolu nalazimo oko 30 crkava sagrađeno u čast svetog Nikole.

Grobovi uklesani u kamenu

Grobovi uklesani u kamenu

Nakon njegove smrti, Nikola je pokopan u crkvi u Mirni. No, njegovo tijelo se danas nalazi u katedrali u Bari-u (Italija): Sveti Nikola je zaštitnik tog grada, a popularnost mu je velika u cijeloj Italiji u kojoj mu je posvećeno preko 270 crkava. Slično je u Španjlskoj i u ostalim europskim zemljama. Često je njegovo ime i u našim krajevima, a velik broj župa je izabralo svetog Nikolu kao zaštitnika. Spomenimo usput da u Trogiru sestre benediktinke slave 950 godišnjicu samostana Svetog Nikole.

Ako vas put jednog dana odvede u Miru (danas Demre) susrest ćete se s ćiriličnim natpisima na ruskom jeziku. Sveti Nikola je i u Rusiji posebno štovan. Čak je jedan od zaštitnika Rusije. Zbog toga je najveći broj posjetitelja Miri iz Rusije. Moglo bi se reći hodočasnika. Ili još točnije, svi Rusi, koji dolaze na ljetovanje u Antaliju, a Antalija ima puno više turističkih kapaciteta nego Hrvatska,(koja se smatra turističkom zemljom), skoro svi oni odlaze u Miru pokloniti se svetom Nikolaju!

Ispred crkve Svetog Nikole nalazi se noviji kip sveca. Nedaleko pak od crkve nalaze se izuzetno vrijedni spomenici grobovi uklesani u kamenu a koji su iz vremena prije Krista. U okolnim mjestima nalazimo grobove od kamena poput stećaka koje se može vidjeti kod nas u Hercegovini i Dalmaciji. Tek nekih par koraka od grobova nalazi se prelijepa arena, koju su gradili Grci pa Rimljani. Njen kapacitet je 10.000 mjesta što znači da je kraj s Mirom na čelu imao preko 40.000 stanovnika.

Sveti Nikola je „Santa Claus“ u anglosaksonskim zemljama, a Nikolaus u germanskim, koji, za Božić, donosi darove djeci. U vrijeme komunizma je postao Djed Mraz, a sad zapravo i ne znamo kako ga zovemo. Najčešće, ipak, Djed Božićnjak. Sve je to poteklo od svetog Nikole i njegovog davanja zlatnika ocu spomenutih triju kćeri i njihove udaje.