Sveti Anto pustinjak u Donjem Hasiću 2014.

Ovo je mjesto u vrijeme rata bilo prava pustinja. Za neke je Hasićane još uvijek nepoželjan kraj. Ali oni koji su se vratili, koji danas žive u Donjem Hasiću, vratili su život.

Piše: fra Joso Oršolić

Sveti Anto pustinjak-opat u Donjem Hasiću se slavi od starina, vjerojatno od samih početaka Donjeg Hasića kao mjesta u kojem žive katolici-Hrvati. U narodu je ovaj svetac poznat i kao zimski, jer je u siječnju (17.siječnja), a pučki se negdje naziva i marvenski ili svetac kojem se molimo za blago (stoku-domaće životinje). Običaj je da se prije mise upisuje zavjet, prilog vjernika kojim se želi pomoći crkvi-svećeniku. Svojim darom vjernici sudjeluju u životu crkve. Jedan dio se daje potrebitima, a ostalo je za uzdržavanje svećenika. Današnja kapela u Donjem Hasiću je nastala kao nadoknada ili zamjena za staru drvenu, koja je srušena ili zapaljena prije rata za vrijeme kopanja arterca sedamdesetih godina. U nedavnom ratu i ova je kapela devastirana, skoro potpuno srušena a onda je zalaganjem mještana, posebno gospodina Mije Brandića, Markice i Ilije Blažanovića i drugih, u cijelosti obnovljena. Donji Hasić je prije rata imao oko 250 kuća sa preko 1000 vjernika. Danas ima pedesetak obnovljenih kuća u kojima živi stotinjak vjernika, ali u posebnim prigodama, preko ljeta, za svetkovine, a posebno za sv. Antu oni su manje-više svi tu.

Ove 2014.godine bilo je posebno svečano i uoči sv. Ante i na sam dan, a onda i još nekoliko dana poslije. Naime, uoči sv. Ante kod škole su se pekle pečenice, a navečer je bila harmonika, šargija i violina, pjesma i kolo do kasnih sati.

Na sam dan sv. Ante, vrijeme je bilo prilično toplo, oko +10 C. Misno slavlje u 11 sati pored župnika fra Stepana Živkovića je predvodio fra Joso Oršolić, definitor Provincije Bosne Srebrene i ravnatelj HKO „Kruh sv. Ante“. U prigodnoj propovijedi fra Joso je upozorio na slijedeće:

„Sveti Anto je zaštitnik-patron Donjeg Hasića, svih koji mu se obraćaju i mole Bogu po njegovom zagovoru. Rođen je u mjestu Come u Egiptu 251.godine. Vrlo rano je ostao bez roditelja zajedno sa svojom mlađom sestrom. Slušajući riječi sv. Evanđelja po Mateju:“Ako želiš biti savršen, idi prodaj sve što imaš i podaj siromasima...“ i Anto se odlučio tako postupiti. Sve je podijelio rodbini, siromasima, a samo jedan mali dio je ostavio za uzdržavanje sebe i mlađe sestre. Međutim, vrlo brzo pred njega dolaze riječi: „Što ste zabrinuti za sutra“ i „Svakom danu je dosta njegove muke“? Nakon toga ostavlja sve i povlači se u samoću, u pustinju kako bi osluškivao i vršio volju Božju. Međutim, ubrzo su ga okružili i drugi monasi, a mnogi su dolazili tražeći utjehu i pomoć kod Ante pustinjaka. Vrlo brzo se oko njega razvila mnogobrojna zajednica redovnika, pa ga se smatra začetnikom redovništva. U ljude je ulijevao povjerenje, obraćenje i život po vjeri i Božjim zapovijedima. Imao je Anto i svojih kušnji. Ne samo da je okružen domaćim životinjama kako ga se predstavlja na slikama koje možemo naći u našim domovima, nego je bio i pod strašnim iskušenjima demona, kako ga je naslikao na novoj slici akademskih umjetnik Ante Čulo iz Zagreba. Sliku je poslije rata naručio Mija Brandić kao svoj mali dar i zavjet sv. Anti. I kao veliki isposnik, progonjen unutarnjim nemirima, kušnjama, pa i samim demonima, ipak je živio 105 godina, sve do 356.godine.

I što nam može poručiti svetac kojeg slavimo? Ovaj prilično dug i bogat život Božjeg ugodnika ima mnogo toga reći i današnjem čovjeku, a tako i Donjem Hasiću. Ovo je mjesto u vrijeme rata bilo prava pustinja. Za neke je Hasićane još uvijek nepoželjan kraj. Ali oni koji su se vratili, koji danas žive u Donjem Hasiću, vratili su život. Lijep je i broj obnovljenih kuća, posebno oko same kapele. To nam govori kako se oko zavjetnog mjesta, oko sv. Ante ponovno okupljaju vjernici. Ovaj današnji broj od dvjestotinjak vjernika koji su došli na misu pokazuje kako nas je svake godine sve više i kako je iz dana u dan i u Hasiću i u cijeloj župi, pa i u samoj Posavini sve bolje i bolje.

Sveti Anto nas svojim primjerom opominje i potiče kako na prvom mjestu moramo ljubiti Boga, sam svoj život i sve ljude za koje nas je Božja providnost odredila. Možda nam nekada i život izgleda kao pustinja, kao što je to i Hasić bio jedno vrijeme, ali vidimo kako se s molitvom i uz Božju pomoć i pustinja može pretvoriti u lijep kraj ugodan za pogled i za život. Potrebno je malo više osluškivati što to Bog od nas traži, njegovu Riječ slušat i izvršiti. Ako budemo spremni na slušanje onda će nam postati jasno kako ne možemo sjediti skrštenih ruku i gledat u ruševine, nego da trebamo spremno zasukati rukave i obnoviti kuće, cestu, elektromrežu, kanalizaciju i vratiti život ovoj pustinji za koju su neprijatelji čovjeka poželjeli da je učine bezživotnom!“

Uz riječi ohrabrenja, nade i povjerenja, na kraju sv. Mise uslijedio je blagoslov najprije za roditelje koji su došli s djecom, potom za sve vjernike, a onda na poseban način za one koji žive u Donjem Hasiću, domaćine koji su se i ove godine pokazali najboljima jer su pripremili ručak za više stotina gostiju. Misno slavlje je nastavljeno u obiteljskim kućama uz čašicu lijepe riječi, jelo i piće i svakako pjesmu i kolo. I tako to traje u Donjem Hasiću i svim tišinskim selima već godinama! Mir i dobro!

  • Zimski Uskrs Zimski Uskrs
  • Korizmeno vrijeme i Biblija Korizmeno vrijeme i Biblija
  • Sveti Anto 2014. Sveti Anto 2014.
  • Sveti Anto Zimski Sveti Anto Zimski