Miseria i Misericordia

Piše: P. Šušnjara

Bilo je to prije 9 godina. U jednom manjem mjestu pokrajine Veneto u Italiji, baš na gluhu nedjelju, prisustvovali smo nedjeljnoj sv. misi. Mjesto između Castelfranca i Trevisa. Nije to bilo turističko putovanje. Tada je u tom kraju, u organizaciji AVIS-a iz Vedelaga, bilo godišnje okupljanje dobrovoljnih davatelja krvi. Predsjednik AVIS-a, Vedelago bio je g. Vittorio Innocente, veliki dobročinitelj i organizator dobrovoljnih akcija. Za vrijeme rata je u Senj, gdje smo tada živjeli, dolazio desetak puta, a još je u dva, tri navrata dovozio pomoć u Hrvatsku u druge destinacije (izbjegličko naselje Gašinci, Gospić...) Kako sam osobno bio predstavnik grada Senja, zamoljen sam da dođem na proslave AVIS-a, kako bih svjedočio da roba odvezena u Hrvatsku nije završila na „crnom tržištu“, nego da je predana onima kojima je bila namijenjena. Dakle, prognanicima u Hrvatskoj i onima koji su pogođeni ratnim strahotama. Recimo usput da su to često bila djeca iz Vukovara, iz Hrastovice i srednjškolci iz Županje i Otočca koji su bili smješteni u Senju. Posebno se to odnosi na slatki dio pošiljke, jer je nekoliko slastičara poklanjalo svoje proizvode, naročito za Uskrs.

Preljubnica

Na misi, koju je predvodio mjesni župnik, a na kojoj su sudjelovali dobrovoljni davatelji krvi s barjacima darovatelja svojih mjesta, uvijek je bilo svečano. Te nedjelje me se dojmila propovijed vezana uz evanđeosku poruku uz susret tri sudionika u akciji: Isus, pismoznanci i farizeji, te konačno preljubnica. Farizeji i pismoznanci su, po običaju, željeli postaviti zamku Isusu, kako bi ga optužili da nije pravovjeran. Po židovskom zakonu je bilo predviđeno da se žena, preljubnica, kamenuje. Imali su „corpus delicti“ - čvrsti dokaz. Žena je uhvaćena u preljubu i trebalo bi postupiti po zakonu! Postaviše pitanje Isusu, što on misli? Isus odgovori kratko: „Tko je od vas bez grijeha, neka prvi baci kamen na nju“! „I sagnu se i poče pisati po tlu.“ Scena je morala biti vrlo zanimljiva. Isus nije govorio više ništa njima. A oni su se počeli udaljavati počevši od starijih... Ostadoše na pozornici samo Isus i preljubnica. Propovjednik je tu sliku lijepo dočarao na talijanskom dvjema riječima. „Miseria e Misericordia“. Jedno pred drugim. Mizerija u svojoj bijedi i Milosrđe – Bog u svojoj veličini. Veliki Bog ne pokazuje svoju moć, nego svoju ljubav, milosrđe. Je li evanđelist htio unijeti ovdje i malo sarkazma na račun tužitelja teško je reći, a nema ni neki drugi razlog da bi pitao ženu: „Ženo, gdje su oni? Zar te nitko ne osudi?“ Ona reče: „Nitko Gospodine.“ Isus doda: „Ni ja te ne osuđujem. Idi i nemoj više griješiti.“ Ona, vjerojatno, u tom trenutku nije ništa shvaćala. Tek je osjetila milosrđe koje je jače od zakona. Ljudima je potreban zakon. Ljubav je iznad zakona.

Milosrdni Samaritanac

Sveti Luka u svom evanđelju navodi susret jednog „zakonoznanca“ s Isusom, koji je također htio dovesti Isusa „pred zid“, da ne zna što odgovoriti. Upita Isusa, kušajući ga: „Učitelju, što mi je činiti da život vječni baštinim?“ Isus postavi protupitanje. „U Zakonu što piše? Kako čitaš?“ Ovaj mu odgovori: „Ljubi Gospodina Boga svojega iz sveg srca svoga..., i bližnjega svoga kao samoga sebe!“ Isusov odgovor je bio: „To čini i živjet češ“. No, pismoznanac je nastavio s izazivanjem: „A tko je moj bližnji?“

Isus je tada ispričao priču o milosrdnom Samaritancu. Usput rečeno, Samaritanci nisu voljeli Židove. Prema evanđeoskoj prispodobi neki čovjek iz Jeruzalema išao u Jerihon i upao među razbojnike koji ga svukoše, orobiše i istukoše do te mjere da je ostao ležeći uz put. Prolazili mnogi Židovi, među njima i jedan svećenik i nitko ne pokaza interes za njega. Dođe Samaritanac, opere ga i odjene i dade ga gostioničaru da se oporavi kod njega, dade mu dio novca, a eventualnu razliku obeća dati kad bude ponovno ovuda prolazio. Upita Isus zakonoznanca: „Što misliš tko je bližnji ovom čovjeku?“ On odgovori: „Onaj koji mu iskaza milosrđe.“ Na to mu reče Isus: „Idi i čini tako.“

Zakonoznanac se nije upuštao u osudu „onih koji su prolazili uz ovog ranjenika ne obazirući se na njega“, samo je naglasio da mu je pravi ovaj Samaritanac, milosrdni čovjek, čime je zapravo ostale ocijenio kao loše, jer nisu bili spremni pomoći čovjeku u nevolji.

Izgubljeni sin

Ponovno su s Isusom pismoznanci i farizeji. Prigovaraju mu što su oko njega grešnici i carinici. A on je, ipak, iznad njih i za elitnije društvo. Isus, znajući njihove misli, ispriča im prispodobu o izgubljenom sinu.

Otac neki imao dva sina. Jednog dana mlađi sin dođe ocu i kaza mu: „Oče, daj mi dio imovine koji mi pripada.“ Otac mu dade, a on otišavši od kuće potroši sav imetak na lagodan život. Ubrzo ostade na ulici. Dok je imao navaca nije radio. Samo je trošio. Ali, tomu brzo dođe kraj. Vidjevši da tako ne može dalje, zaposli se kao čuvar svinja. To je kod Židova najniži posao. Svinja je životinja prljava, smrdljiva. Uz to ni hrana, kod najmodavca, nije bila Bog zna kakva. Shvati što je napravio i odluči se vratiti ocu. Otac se obradova njegovom povratku. No, ne i stariji brat. Između starijeg sina i oca došlo je do sukoba. Otac je rasipniku za povratak napravio gozbu, uz glazbu. Kad je to vidio stariji sin, prigovori mu: „Ja ti cijeli život vjerno služim i nisi mi dao ni janje da se razveselim s mojim prijateljima, a ovomu koji spiska imanje priređuješ gozbu.“I ne htjede prisustvovati očevoj proslavi što mu se vratio izgubljeni sin. „Sinko, reče mu otac, brat tvoj bijaše mrtav i oživje, bijaše izgubljen i nađe se, zar se ne treba radovati? A sve moje tvoje je.“ Sin nije shvatio očevo milosrđe, očevu ljubav. Jesu li shvatili pismoznanci i farizeji ili su ustrajali u svom uvjerenju?

Godina milosrđa

Ni ja te neću osuditi. Idi i ne griješi više.

Papa je ovu godinu proglasio godinom milosrđa. Čitanje evanđeoskog odlomka u liturgijskoj godini C o ženi preljubnici postavlja pred nas pitanja koja trebamo uputiti sebi i zajednici u kojoj živimo. Iako smo zemlja bogata kamenjem, neki tvrde, kada bi upotrebljavali kamen za kamenovanje preljubnika, da bismo brzo ostali bez kamenja. Naravno, i preljubnika i preljubnica! Ne samo preljubnica kao što bi kod Židova. Dok slušamo ovo evanđelje bilo bi zanimljivo gledati što ljudi u tim trenutcima promišljaju. Bez sumnje, kod svih je prisutna osuda preljubnice. Nitko ne misli o onom s kim je izvršila preljub. To je svakako prva nepravda. Koliki su joj spremni oprostiti? Oni, koji je odmah osuđuju, teško. Koliki bi bacili kamen na nju i koliki bacaju kamenje na druge prije nego počne ispit savjesti, odnosno Isusovo pisanje po pijesku. A među svima koji su imali kamenje u rukama, spremni kamenovati grešnicu, vjerojatno su mnogi posjetili tu istu preljubnicu. Isus pita ženu: „A gdje su oni koji te optužiše?“ „Nema ih“, odgovori žena. Jedini, čije ime nije moglo biti napisano na pijesku, Isus, oprašta. Samo dodaje, ne griješi više. Kako smo daleko od milosrdnog Oca!

Milosrđe mi je milo, ne žrtve!

Na našim cestama, u našim gradovima, a riječ je o kršćanskoj zemlji, događaju se mnoge nesreće. Oko nas žive mnogi napadači. Skloniji smo napadati nego spriječavati napade. Skloniji smo pobjeći s mjesta nesreće, ne samo da ne bi odgovarali za počinjenu nesreću, nego ni da ne bi svjedočili da smo vidjeli nešto što bi drugom moglo biti od koristi. Dakle, ono najmanje. Za sebe tražimo da nas se shvati. Mi druge ne shvaćamo u njihovim očekivanjima i traženjima. Molimo smilovanje od Oca: „Otpusti nam duge naše“, a zaboravljamo „kako i mi otpuštamo dužnicima našim.“ Nije bitan samo prvi dio molitve, jednako je važan i drugi! 'Milosrđe mi je milo, a ne žrtva“, govori Gospodin preko psalmiste. Naše ceste, naši gradovi traže milosrdne Samaritance. Sjetimo se ovom prilikom poruke, a uz godišnjicu smrti pokojnog kardinala Kuharića, koju nam je poslao u tijeku Domovinskog rata: „Ako netko sruši tvoju kuću, ti njegovu čuvaj. Ako netko ubije tvog oca, ti nemoj ubiti njegovog“. Te riječi su razljutile mnoge kojima su stradali njihovi najmiliji. No, to je Milosrđe, velikim slovom. Tu djeluje preko nas ljubav Božja.

Povratak Ocu

Izgubljeni sin je vjerovao u moć bogatstva pa uzevši svoj dio, napušta očevu kuću. Njegova vjera u moć utemeljenu na dobrima, brzo se rasplinula. Prizemljen je kad je postao gladan. Shvatio je, da mu je pravi put povratak u očevu kuću. Bacio se na koljena.

Stariji sin je postao ljubomoran što otac priređuje gozbu u čast bratu, koji je potrošio sve što je imao na raspušten život, dok je on radio s ocem. Sukobio se s ocem, jer nije shvatio da je njegov odnos s ocem u obiteljskom životu pravi put, bez obzira kako postupa njegov mlađi brat. Očeva ljubav je njegovo bogatstvo. Pobuna radi bratove gozbe i njega udaljuje od oca. Zaboravlja da roditeljeva ljubav i milosrđe nikad ne prestaju. Pa i kada djeca griješe. To je shvatio mlađi sin i rekao: „Vratit ću se svom ocu, moliti za oprost i da me primi natrag u svoju kuću.“

Mnoga mjesta u našim crkvama su dobile nove posjetitelje. Oni „dobri“ zbog njih su napustili ta mjesta. Ne žele biti s komunjarama, koji su se promjenom sistema vratili u crkve. Puno ih olako baca kamenje na one druge. Ili se ponaša kao stariji sin i neće sudjelovati na gozbi, makar na gozbu poziva Otac, velikim slovom. Onaj nebeski. Ako je zbog nekog drugog, onda nema smisla ni dolaziti u crkvu.

Milosrdni na križu

Milosrdni na križu

Očeva ljubav je vječna. U Svetom pismu, prema francuskom izdanju „Table pastorale de la Bible“ (pregled svih pojmova u Bibliji), gdje se vrši analitički i analogni prikaz pojmova korištenih u Bibliji, pojam „milosrđe“ spominje na nekoliko stotina mjesta. Riječ je o izrazu „milosrđe Božje“, što znači također: ljubav, dobrota, milost, oprost, smilovanje... Jednom riječju, Bog sa svim svojim svojstvima. On je s nama, jer nas ljubi. On je milosrđe, zato nam oprašta. Sva tri ova evanđeoska odlomka nam pokazuju Boga kao milosrdnog oca. Godina Gospodnjeg Milosrđa je sam Bog među nama. I mi u njemu. Nije to onaj kojim plašimo djecu: „Bog će te kazniti.“ On je Ljubav.

Ovih dana ćemo čitati tekstove o Muci i smrti Kristovoj. Raspet na križu, Isus upućuje riječi razbojniku razapetom s njim, kad ga je ovaj molio za milost: „Danas ćeš biti sa mnom u raju!“

Molimo ga, da spoznamo njegovu ljubav i milosrđe. S tom spoznajom će nam i Uskrs biti ispunjen puninom milosti.

„Ostali su sami,

Isus i grješnica.

Isus joj daruje pogled i oproštenje,

a ona Njemu

život

koji više neće biti onakav

kakav je bio do tog dana!“

J. Šimunović,

(Rečenica, knjiga: Klanjamo ti se Spasitelju svijeta!, Glas Koncila, Zagreb, 2015.)