Korizma i Križni put

Piše: Petar Šušnjara

Korizma je posebno milosno vrijeme. Vrijeme kada razmišljamo o Kristovoj muci i smrti. O svojoj povezanosti s Kristom. Što zapravo za nas znači i taj Krist i njegova muka i naše krštenje? Jesmo li mi kršćani samo po tradiciji ili Krist predstavlja bitnu kariku u našem životu? Bez toga je sve besmisleno! Zato ovo vrijeme treba naći trenutke za razmatranje, za susret sa samim sobom, za suočavanje s Kristom u njegovoj muci i smrti. Analizirati koliko smo na putu Kristovom. Što činimo da i nama ne uputi prijekor: „Puče moj što učinih tebi ili u čem ražalostih tebe.... „?

Pilat je osudio i oprao ruke (1. Postaja na Mariji Bistrici)

Pilat je osudio i oprao ruke (1. Postaja na Mariji Bistrici)

Križni put je jedna od pobožnosti koja je obljubljena u narodu. Iako ovakav Križni put, koji danas molimo i razmatramo, nije davna pobožnost. Posjetitelji Jeruzalema su, istini za volju, u prvim stoljećima išli putem kojim je Isus išao od Pilatove sudnice do Kalvarije, ali to nije bilo u današnjoj formi i s današnjim postajama. Nema sumnje da je bit kod svih bila ista. Od onih, koji su imali samo nekoliko postaja na svom križnom putu, do onih koji su ih imali, prema tradiciji, čak trideset. Svuda je bila ista misao, svuda se razmišljalo o muci i smrti Isusovoj. Spomenimo tek da se zna da je ovakav Križni put s 14 postaja nastao negdje u 17. stoljeću. Proširen je u prvo vrijeme, po franjevačkim crkvama, a oni su ga postavljali i u druge crkve, a kasnije se proširio posvuda i može se reći da nema crkve bez Križnog puta.

Kako je muka i smrt Isusova jak motiv za inspiraciju umjetnika raznoliki su prikazi i izražajnosti križnih puteva po crkvama po čitavom svijetu. Upravo zbog važnosti tih trenutaka, u vjerskom životu i Crkve i pojedinaca, učinila je da su mnogi Križni putevi velika umjetnička djela koja se nisu mogla smjestiti u crkve, nego su za njih izabrani posebni prostori u prirodi ili gradovima i svetištima s monumentalnim djelima kipova ljudske veličine. Tako su Kalvarije u Hrvatskoj vrlo prisutne i česte. One su već toponimi na 48 mjesta. Naravno, uvijek vezane uz Smrt Isusovu. Ne obavezno uz cijeloviti Križni put. Ipak, spomenimo neka mjesta gdje imamo posebno vrijedne spomenike vjere, kulture i naše baštine.

Među monumentalnije dojmom, položajem i ljepotom svakako spada Križni put u našem Marijanskom svetištu Mariji Bistrici. A poseban je, jer su uz njega vezana i dva velika imena Katoličke crkve u Hrvatskoj: blaženog Alojzija Stepinca (nadahnuti Križnim putem u Čenstohovi u Poljskoj 1935. nadbiskup Bauer i koadjutor Stepinac odlučili su napraviti isto u Bistrici). Počeli su 1943. g. i napravili od mramora iz Carare u Italiji 4 postaje. Tek 1972. nastavio je nadbiskup Kuharić i napravljeno je ostalih 10 postaja raznih autora. Svi su akademski kipari. Kasnije je dodana i petnaesta postaja, ako se može nazvati postajom, jer je to postaja Uskrsnuća, pobjede. Meditativno je lijepo što je, ta postaja, uključena u Križni put, jer teški put, srećom našom, završava Uskrsnućem.

Ne manje je vrijedan monumentalni Križni put i u drugom Gospinom svetištu, onom u Sinju. Od podnožja Gornjeg grada, na kojem se nalazi Gospina crkva na Gradu, zadnjih 18 godina postavljeno je 14 postaja u prirodnoj veličini od dna prema vrhu u lijepom prostoru. I ovdje su sve postaje djela akademskih kipara iz Hrvatske. Križni put je blagoslovljen 2015. g., o 300 jubilarnoj godini pobjede Sinjana po Gospinom zagovoru nad Turcima. Bio je to poseban križni put, a u njemu sudjelovali i alkari u svojim svečanim odorama.

Odlazak na blagoslov Križnog puta u Sinju

Odlazak na blagoslov Križnog puta u Sinju

Svakako treba spomenuti još neke od poznatih Križnih puteva. Jedan od njih je na najjužnijoj točki istarskog poluotoka Premanturi gdje su sve postaje reljefno uklesane u kamene blokove velike preko jednog kubika, a težine između jedne i dvije tone. Postaje su radili suradnici kamenoloma „Cavae Romanae“ koji se nalazi u tom kraju. Organizator je bio kipar Šime Vidulin.

Nešto jednostavniji je Križni put u Otočcu gdje su također reljefno prikazane postaje Križnog puta u istarskom kamenu vapnencu. Vraća se ime Kalvarija (koja je bila zamijenjena imenom Fortica), kako se zvala u stara dobra vremena. I ovdje Križni put završava Uskrsnućem.

Najnovije djelo vjere, umjetnosti, volje, ljepote i snage je u novoblagoslovljenom Križnom putu u Posedarju. Ispod Velebita. Uz dijelić Jadranskog mora. Od kamenih gromada. O ovom Križnom putu ne treba govoriti. Navodim riječi organizatora izgradnje ovog izuzetnog djela. Zaključite zašto! Zove se Vinko Kajmak. Ima sada 82 godine. On govori: Moja majka je imala 12-ero djece. Bila je glad i težak život. Brala je lišće i travu i kuhala nam kako bi nas hranila. Jednom sam je ugledao uplakanu i rekao joj: 'Majko moja, nemoj plakati. Ja ću napraviti velike škale (ljestve), pa ću se popeti gore do Boga, tražiti da nam da potrebno; pa će nas Bog sve nahraniti'. Taj me motiv vukao cijeli život - rekao je Vinko istaknuvši da je cilj podizanja Križnog puta da Krist na križu još jednom zagrli Posedarje i Lijepu našu.“U izradu Križnog posedarskog puta uključeni su umjetnici iz Hrvatske, Slovenije, Ukrajine i Poljske. Postaje su veličine od blokova 2-3 metra, a ukupna težina svih 15 postaja se računa oko 100 tona. Sve je napravljena u roku od dvije godine. Križni put je blagoslovljen ovog ožujka, a blagoslovio ga je Predsjednik Biskupske konferencije Hrvatske, zadarski nadbiskup Želimir Puljić.

Posedarski Križni put. Isus raspet na kamen kao posedarski težak uz kamen

Posedarski Križni put. Isus raspet na kamen kao posedarski težak uz kamen

Stati pred ovakove spomenike, koji su samo dio, (moglo bi ih se nabrajati još mnogo), mislim da su dostatan razlog da se i mi zapitamo pred tim postajama i upremo svoj pogled u dubinu te tajne. Oni koji su radili poslali su svoju poruku. Koja je naša?

Svjedočimo zadnje vrijeme i pobožnostima Križnog puta mladih po našim župama i biskupijama. Dana 1. travnja 2017. je održan XII. križni put za mlade Đakovačko-osječke nadbiskupije. Bio je to ujedno oblik priprave za predstojeći Susret hrvatske katoličke mladeži, koji će se održati u gradu Vukovaru 29. i 30. travnja 2017. Ovogodišnji križni put išao je kroz grad Vukovar. Mladi su se kretali na relaciji dugoj 22 km: Memorijalno groblje žrtava iz Domovinskog rata – crkva sv. Filipa i Jakova – crkva Kraljice Mučenika – crkva Gospe Fatimske (Borovo naselje). Pobožnost je započela u 7:30 sati na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata, a po završetku, u 17 sati, uslijedilo je misno slavlje u crkvi Gospe Fatimske u Borovu naselju koje je predvodio đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić. Sudjelovalo je između 2500-3000 mladih iz raznih župa.

Križni put mladih u Vukovaru 1. 4. 2017.

Križni put mladih u Vukovaru 1. 4. 2017.

Uperimo pogled u Kristov križ. Mislimo o njegovoj muci i smrti. Pokušajmo ga susresti i pogledati u oči!

1. Isusa osuđuju na smrt

Čudimo se Pilatu, čudimo se Židovima. Kako su to mogli napraviti? Za Isusa stoji napisano da je prošao svijetom čineći dobro. On ga osuđuje, jer su pred njim izbori. Židovi ga hoće razapeti, jer bi im mogao oteti vlast. Kakvu vlast? Činiti dobro? Ozdravljati bolesne, uskrsavati mrtve, hraniti gladne, propovijedati ljubav i praštanje? Pismoznanci i farizeji se boje nekoliko galilejskih nepismenih ribara. A i Pilat i Židovi sude po pravdi. Pravda se pak predstavlja kao kip pred svim pravosudnim institucijama s vagom i zavezanim očima. Sudi točno kako mora biti. Sude ogrezli u nepravednom suđenju Onom koji je jedini apsolutno pravedan. Optužuju lažni svjedoci. Dovoljno da bude osuđen. To je dokaz Židovima i Pilatu. Pilat se pokušao oprati pranjem ruku. Židovi su još više urlali: „Raspni ga, raspni ga“!

Ima li smisla postavljati pitanja nama koliko puta osuđujemo druge prije nego ih i ovi nepravedni sudovi osude? Sudac, koji je mogao s pravom suditi preljubnici je u biblijskoj prispodobi pitao ženu, nakon što je napisao par natuknica u pijesku: „Ženo, gdje su oni koji te osudiše?“ Možda je ovo najbolja poruka nama, u ovom vremenu, u kojem se pravda istjeruje po osobnim a ne po Božjim zakonima. A naši zakoni ako se ne temelje na Božjem zakonu, sigurno je, nisu dobri!

2. Isus prima križ

„Evo drvo križa“ pjevaju Farski kantaduri, a Lado Ljube Stipišića: „Križu sveti nad sva stabla, plemenit si samo ti“, zatim nadodaju: „Klanjamo se tebi Isukrste jer si po svetome križu svome otkupio ovaj svit!“

Isus je uzeo križ. Znao je što ga čeka. Već je dovoljno prepatio među rimskim vojnicima koji su se malo iživljavali, pa ga i bičevali i pljuvali i trnovu krunu mu spleli oko glave. On prihvaća križ da posvjedoči ljubav prema čovjeku i polazi prema Kalvariji. Taj križ je bio tko zna kakav. Možda sklepan od bilo kakva drva. Sigurno nije bio obrađen da ga ne bi žuljao dok ga je nosio. I nije bio biran po njegovoj snazi i veličini da ne bude težak. Ta vidjet ćemo da je pod njim posrtao i padao.

Kod nas sitnica u našim životima predstavlja veliki problem i razlog je da se posvađamo u obitelji, da ostavimo djecu, da poduzmemo najgore korake kako bi drugom odgovorili, jer nam radi što nam se ne sviđa, što nam ne paše. Bože oprosti nam i daj nam malo lakši križ! Mi smo jaki kad se hvalimo, a ne kad radimo dobro.

3. Isus pada pod križem

Tek je krenuo, a već pada. Očito je križ pretežak. Nezgrapan. Ni put nije asfaltiran, a ni Rimljani sigurno nisu uredili i popločali put za one koje su slali na brdo pored grada da ih razapnu. Pogotovo jer su to, u pravilu, bili neprijatelji Rima i zločinci. I Ovaj, za kojeg je Pilat rekao da na njemu ne nalazi nikakve krivice, je išao tim putem. Stavimo se u Njegovu poziciju i mislimo. Što napraviti?

Križni put na Kamenjaku, Premantura. Isus nosi križ

Križni put na Kamenjaku, Premantura. Isus nosi križ

4. Isus susreće Mariju, svoju majku

Majka i Sin. Što li je sada pomislila kada ga je susrela? Je li ponovila: „Neka mi bude po riječi Tvojoj?“ Je li možda na trenutak posumnjala ili je i sada vjerovala, pouzdano i bez sumnje, nakon svega što je zadnjih sati čula i vidjela? Olako ćemo reći da joj je Bog dao snage, a zaboraviti da je davno rekla nadahnuta Duhom Svetim: „Velika mi djela učini Svesilni, sveto je ime njegovo...“ A tek ga je bila začela. Ipak, bila je majka ovog kojeg njen narod posla da bude razapet. Kojeg osudi jer je govorio Istinu. Jer, On je Istina! Ali, njen se narod okrenuo od Istine.

Majko našeg Krsnog zavjeta. Pomozi nam da budemo uvijek vjerni Tvome Sinu. „K tebi vapijemo prognani sinovi Evini, k tebi uzdišemo tugujući i plačući...“

5. Šimun Cirenac

Kaže legenda da je bio židovski izbjeglica u Africi i kad se vratio u svoju zemlju imao je čast nositi križ Nazarenčev. Koliko je i je li je što znao o njemu, nemamo informacija. Upao je, poput Pilata u Isusov život, ali s pozitivnom ulogom, iako se govori da su ga natjerali da mu pomogne nositi križ. On je ipak pomogao nositi križ, a po njemu je Isus poslao poruku da svi mogu k njemu i pomoći mu u nošenju križa pomažući drugima.

Uspoređujući nas, današnje kršćane, mislimo kako smo dobri u korizmi ako se odrečemo nekih svojih navika: kolača, cigareta, mlijeka, kave... Kakve su to zablude. Sve je to, u odnosu prema drugima, pasivni odnos. Treba raditi nešto pozitivno za druge. Naša nepopijena kava nikog nije usrećila. Ni nepopušena cigareta, osim što smo malo sebi zaštitili zdravlje. Ali, nijedan siromah nije zbog toga dobio krišku kruha. A hvalimo se svi u korizmi što smo učinili. Malo ili ništa. U Hrvatskoj godišnje bacimo 400.000 tona hrane. U zemlji koja je 90% kršćanska, a znamo da ima siromašnih u našoj zemlji i kad bi dio hrane sačuvali za potrebne... Bijah u bolnici 14 dana i svaki dan sam vidio koliko hrane ostaje. Pitao sam gospođu koja nam je davala hranu što će napraviti s ostacima. Rekla je: „Ne pitajte me!“ Pametnomu dosta. Napredno, civilizirano, kršćansko društvo!!!

6. Veronika i rubac

Među mnoštvom znatiželjnika bila je i ona koja je izvukla rubac i dala mu da obriše znojno i krvavo lice. Od krvi koja je tekla ispod trnove krune. Vjerojatno ga je iznenadila, a On nju još više. Ostavio joj je najvjerniju i najsavršeniju svoju sliku. Sveto Pismo nam nigdje ne spominje Veroniku. Tek apokrifi prvih stoljeća spominju tu ženu povezujući je sa ženom, koju je Isus iscijelio od krvarenja. I ona je postala dio kršćanske tradicije. Poruka je milosrđe i pomoć nevoljnima i mučenima. S Kristove strane znak zahvalnosti i nagrada za svako dobro djelo. Pokazana je kao posebna u mnoštvu koje je pratilo događanja tog dana.

7. Isus pada drugi put

Od sudišta prema Golgoti put poznat kao „Via Dolorosa ili Via sacra“ (Bolni –Žalosni put ili Sveti put) spušta se prema jednoj udolini da bi počeo uspon na Kalvariju. Vjerojatno tim usponom Isusu put postaje naporniji, slabost veća, krvi manje, glad i žeđ nepodnosivi. I On pada ponovno pod križem. Nema više Cirenca koji je ispunio svoju zadaću. Sad i vojnici rimski postaju vjerojatno grublji s tim Židovom, kojeg moraju voditi do kraja, pa je pretpostaviti da su ga silili i da požuri. Sigurno su imali svoje planove za večer toga dana. A kad nemaš snage onda se teško dignuti i nositi teret.

Što mu reći?

Prosti moj Bože, kajem se prosti

Gle u žalosti srce mi mre.

Ali ovo bi trebalo biti stvarno kajanje, a ne formalno. I s izmoljene tri „Zdravo Marije“ smatrati da je sve u redu. Nenadoknađena šteta grijeh neoprošten! Obećanje: Čvrsto odlučujem da ću se popraviti i da više neću griješiti, mora biti dano Onom koji je pao pod križem, a ne onom koji sjedi u ispovjedaonici.

8. Jeruzalemske žene

„Kćeri Jeruzalemske, ne plačite nada mnom, nego plačite nad sobom i djecom svojom!“ Poruka je to upućena ženama židovskim, koje su bile uz Isusa na putu prema Kalvariji. Žene nisu očekivale da će im Isus tako nešto reći. One nisu bile pristaše njegove osude, ali se nije vidjelo to na samom suđenju. Njihovo nesuprostavljanje, onima koji su tražili Njegovu smrt, značilo je podržavanje onog pokliča mase: „Raspni ga, raspni ga!“ Nisu postupile u pravom trenutku kako je trebalo, a sad ih je ovaj put prema Kalvariji iznenadio kao i Judu koji je, možda, i vjerovao da će Isus naći načina da se odupre osudi ali, je dao Isusu poljubac i izdao ga. Indirektno i jeruzalemske žene. Svi su vikali: „Krv njegova na nas i na djecu našu!“

Dobro su mi poznate Tvoje riječi:

„Neće svaki koji mi govori:

'Gospodine, Gospodine!'

Ući u kraljevstvo nebesko, nego onaj

Koji vrši volju moga Nebeskoga Oca.“

Tvoje su riječi jasne!

Potrebno je vjeru učiniti vidljivom i djelima, a ne samo riječima.

9. Isus pada treći put pod križem

Bliži se kraj. Isus je u potpunosti iscrpljen. Još samo par koraka je do mjesta gdje će ga razapeti. On se više ne može kretati bez posrtanja. Ponovno izaziva bijes vojnika. A bliži se i kraj vremena do kada treba biti pokopan po židovskom zakonu.

Još je dosta posla kojeg treba odraditi.

„Bože moj, Bože moj, zašto si me napustio!“

Nema ni učenika koji su zaklinjali u vjernost prije nekoliko sati. Prati ga tek par žena koje su uz Njegovu Majku. Napuštenost Onoga koji je sve stvorio i komu Bog dade da upravlja svijetom! Ali, ne sa krunom od zlata i dragog kamenja nego trnovom. U tomu se očitova ljubav Božja da nam dade svoga Sina da nas spasi!

Smiluj mi se Bože po velikom milosrđu svome

I po prevelikoj dobroti svojoj zbriši zloću moju!

10. Isusa svlače

Nakon svega još i to. Svlače ga. Njegovo sveto tijelo izvrgava se sramoti. Pred svim znatiželjnicima okupljenim na Kalvariji. Tijelo Djeteta kojemu su se dolazili klanjati Mudraci s Istoka dok je bio u Betlehemskim jaslama. Tada ga je progonio Herod. Sad ga ogoliše drugi. Ponizno sluša i ne poziva legiju anđela da ga spasi. Zbog toga je došao na svijet da podnese muku i smrt na križu.

Dok je on nemoćan zaštiti svoje tijelo, Njegovi sljedbenici od tijela učiniše robu za slobodnu trgovinu. Tijelo postaje kapital požude. Natječu se tko će više pokazati svoje tijelo kao robu u izlogu ne misleći da je to tijelo hram Duha Svetoga. Ili pak zaboravljaju da su u Krista kršteni i da su Krista obukli na krštenju.

„Oprosti im Oče, jer ne znaju što čine“, molio je Isus. Mi molimo: „Gospodine nauči nas čuvati i poštivati svoje tijelo jer je hram Duha Svetoga!“

11. Isusa pribijaju na križ

Zadnjih mjeseci sam proboravio više dana u bolnici. Trebalo se priviknuti na poseban ritam života, na zahtjeve potrebne za moje ozdravljenje. Ubodne iglice su bile čiste, ruke sestara mirne, a svaki put kad bi trebalo vaditi krv ili kontrolirati šećer bilo me je strah iglice. Posebno su neugodni ubodi u jagodicu prsta za kontrolu šećera. Prirodno, jer je tamo mnoštvo nervnih stanica koje su osjetljive. Zamišljao sam u tom trenutku kako je bilo na Kalvariju kada su Isusu zabijali čavle u ruke i noge da bi ga pribili na križ. Morali su biti jaki da bi nosili tijelo odrasle muške osobe, kako ne bi palo s križa, jer bi to bila sramota za Rim i njihovu vojsku. Nisu razmišljali o tome kako to podnosi onaj koga su pribijali. Ni koliko će ga boljeti kad ga isprave i križ „sjedne“ u iskopanu rupu da bi stajao uspravno. Neopisive boli. Previše i za pisanje i razmišljanje o tome. Onomu, koji je to prihvatio iz ljubavi nije bilo previše, jer je ljubav bila jača.

Križu sveti, stablo svako
Zavidi ti čarni sjaj:
S takvim lišćem, cvijetom, plodom
Nikoji ga nema gaj:
Slatko drvo, slatki čavli,
Nose teret slatki taj.

12. Isus umire na križu

Nije dugo trajala završna agonija. Zadnji uspon, razapinjanje, vrijeme od Getsemanija do Kalvarije je do kraja ispatilo Kristovo tijelo. Tek nekoliko riječi da se ispuni Pismo. Predao je Ivanu Majku na brigu. I obrnuto. Zavapio „Eli, Eli, lama Sabahtani“ što znači: „Bože, moj, Bože moj, zašto si me ostavio?“ Težak vapaj, koji bi se mogao shvatiti da je Bog napustio Isusa u najtežem trenutku, što je besmisao. Tu je upravo velika poruka i istina koju Isus nama šalje s križa: „Bog je Sina poslao na svijet da spasi svijet, da po Njegovoj smrti budemo pomireni s Ocem“, kako piše sveti Pavao u poslanici Rimljanima. U ovom Isusovom vapaju je krik čovječanstva koji Isus upućuje za sve nas. I zadnja riječ: „Svršeno je“. I prignuvši glavu predade duh.

Kalvarija na brdu Nehaj ponad Senja

Kalvarija na brdu Nehaj ponad Senja

Njegovi tuguju pod križem. Židovi odoše prestrašeni zbog svega što se događalo u trenutku Njegove smrti. Zastor hramski se razderao. A Rimljanin, satnik, izgovori istinu koju zapisa sveti Marko u svom Evanđelju: „Doista, ovaj čovjek bijaše Sin Božji!“ Ovaj satnik nije imao nikakvog interesa izreći ovo svjedočannstvo. Kao odgovorna osoba svjedočio je svemu i sve vidio. Nama prenio svoje viđenje.

Slava čast i hvala ti, Spasitelju Kralju Kriste, kom „Hosana“ klicahu mala usta djece čiste!

Tvoj zadnji krik još i danas drma

stijenkama ljudskoga uma

u kojima se začahurila savjest.

Ti šutiš

i čekaš

da se pojavi leptir.

Rajmund Kupareo, dominikanac

Pieta Križnog puta u Otočcu. Uz postaju je i cvijeće pobožnih žena Otočkih

Pieta Križnog puta u Otočcu. Uz postaju je i cvijeće pobožnih žena Otočkih

13. Isusa skidaju s križa

Umro je. Vojnik mu kopljem probode rebro i poteče krv i voda. Treba ga skinuti s križa i pokopati. Josip iz Arimateje dobi dozvolu da ga skine i pokopa u grob koji je bio negdje blizu Kalvarije. Zadnji bolni udarac je primila Marija kada je primila njegovo mrtvo tijelo u svoje krilo. Pieta! Čest prizor u kršćanskoj ikonografiji gdje Marija drži mrtvo Isusovo tijelo. Držala ga je u štali u svom krilu; držala ga je kad je bježala s njim i Josipom u Egipat i konačno drži ga mrtvog! Ali vjerujem da je bila i sretna da ga nisu bacili bilo gdje, da ga može pokopati kako dolikuje.

Može li se usporediti Marijina bol s boli naših majki koje ne znaju gdje su im završila djeca koja su branila svoj dom. To je doseg civilizacije 20.-21. stoljeća. Nanijeti drugom što veću bol! Kamo idemo?

Marijo, budi utjeha našim majkama koje ne mogu oplakati svoju djecu kao ti!

14. Isusa polažu u grob

Zbog kratkoće vremena, nisu ga pravo ni ukopati mogli kako je propisivao zakon židovski. Tek ga namazaše pomastima, poviše u platno i položiše u grob koji mu je privremeno ustupio Josip. Bio je u grobu čuvan. Od rimskih vojnika. Jer, Židovi nisu vjerovali u Njegove riječi, ali ipak, da ne bi bilo tko zna što...

I treći dan se dogodi veće čudo od one smrti koja je bila na Veliki petak. Tamo su ubili Isusa, a prvi dan po suboti uskrsnuo je Spasitelj! Krist, Bog! Tjelesan i beztjelesan. Ulazio je kroz zatvorena vrata i Tomi pokazivao rane na rukama i na prsima da osjeti svojim opipom i da vjeruje.

U praznini Tvojega groba

pronašli smo smisao opstanka.

Zato nad našom prošlošću

bdije Anđeo.

R. Kupareo