Dani pred Božić

Piše: P. Šušnjara

Vrijeme Došašća, ili puku lakše shvatljivo, vrijeme priprave za Božić (iako priprava nije samo za Božić, nego i za konačni dolazak Isusa Krista), je uistinu posebno vrijeme. Ispunjeno iščekivanjem, željom da se dogodi taj veliki dan. Trenutak kad se sjećamo Božjeg rođenja u liku čovjeka. Sa svim karakteristikama koje svaki od nas ljudi ima. Osim jedne. On je bez grijeha. Bez mogućnosti da učini zlo, da sagriješi. To se protivi njegovoj biti.

Došašće je preslik izraelskog iščekivanja Mesijinog dolaska. Ispunjenje obećanja koje je Bog dao „ocima po prorocima“! Ostvarenje čežnje, ispunjenje nade kojom je protkana povijest izraelskog naroda. Vapaj Izaije proroka:

„Rosite nebesa odozgo

I oblaci daždite pravednošću

Neka se rastvori zemlja

Da proklija izbavljenje“, zaziv je čest u liturgijskim tekstovima Došašća, posebno u ulaznoj pjesmi 4. adventske nedjelje. Pjevaju je redovnici u svojim molitvama, a cijeli tekst prilažemo na kraju. Tim tekstom je nadahnuta i naša pjesma koja je jedna od najčešće izvođenih pjesama u ovom vremenu:

„Padaj s neba roso sveta,

Padaj s rajske visine

Vapijahu starog svijeta

Duše čiste pravedne.

Otvori se zemljo mila

Da iz plodna tvoga krila

U taj sretan blažen čas

Svemu svijetu stigne spas“.

Bogatstvo i ljepota ove pjesme jest upravo u njenoj nadahnutosti na starozavjetnom Izaijinom zazivu i ujedno uputa kako treba shvaćati starozavjetne tekstove Svetog pisma. Stari zavjet ima temeljnu poruku. Čežnja za dolaskom Mesije, Spasitelja. Sjetimo se Isusovih riječi dvojici učenika na putu u Emaus: „O ljudi bez razumijevanja i spore pameti za vjerovanje svega što su proroci govorili! Zar nije trebalo da to Mesija pretrpi da uđe u svoju slavu?“ I poče od Mojsija te, slijedeći sve proroke, protumači im što se na njega odnosilo u svim pismima. (Lk, 25-27) Pjevajući ove pjesme, slušajući ove tekstove u misnim slavljima kroz ove dane, potrebno je razmišljati i shvatiti dubinu pjesama i zamisliti se što zapravo za nas znači Božić. Je li dostatno ići na zornice i ispovjediti se za Božić? Biti i na polnoćki? Nije li nam se Božić pretvorio u hvaljenje koliko smo darova kupili članovima obitelji, rodbini, prijateljima? Ili što spremamo za jelo na Badnje večer, na Božić... Sve što simbolizira potrošačko društvo rade puno bolje oni koji ove dane gledaju samo kroz zaradu. Pri tome im i mi pomažemo obilato. Po mišljenju mnogih , ove konzumerističke navike, su najbolji znak da je upravo tim činima Božić osiromašio. Imao je dušu dok smo se kao djeca veselili na slami uz uljanice ili petrolejke u svojim obiteljima bez velikih poklona, ali s puno topline i ljubavi.

Za obećanog Mesiju nije bilo mjesta u Betlehemu, makar je bio od roda Davidova, a Betlehem, „grad kruha“, Davidov grad. Mjesta su dobili „veliki“, a tesar Josip i njegova žena Marija su se smjestili u neku štalu. Sve je bilo režirano, kako bi se ispunilo Pismo. Sveti Matej u svom evanđelju citira proroka Miheja: „A ti, Betleheme, zemljo Judina! Nipošto nisi najmanji među kneževstvima Judinim jer iz tebe će izaći vladalac koji će pasti narod moj - Izraela!“

Događajima vezanim uz njegovo rođenje Isus je pokazao da je, Onaj koga su navještali proroci, da je Onaj na komu su se ispunila sva proročanstva zapisana u Starom Zavjetu i makar je iz loze i roda kralja Davida, član izraelske obitelji, postao je kamen spoticanja. Najveći, koji je rođen od žene, primio je prve u svoju kuću čobane, pastire, koji su bili vrlo nisko na ljestvici onih do kojih se držalo. Uz pastire je bio anđeo i s njim mnoštvo veliko koje je pjevalo: „Slava na visini Bogu, a na zemlji mir onima koji ga ljube“.

Nisu mu se došli pokloniti oni koji su u hramu stalno zazivali u svojim molitvama da im Jahve pošalje Mesiju, Spasitelja, vapeći:

„Pogledaj, Gospodine, nevolju naroda svoga i pošalji
koga imaš poslati; pošalji Jaganjca, gospodara zemlje,
od stijene pustinjske gore kćeri Sionske,
da on digne jaram ropstva našega.“

Došli su mu se pokloniti stranci. Kraljevi, mudraci, znanstvenici. Ali, bili su odabrani predstavljati sve one koji nisu bili od roda i plemena Abrahamova, Izakova ili Jakovljeva. I ovi stranci su mu donijeli darove. Zlato, tamjan i smirnu.

U štali su bila još dva stvora koja su mu bili „pri ruci“ u hladnoj zmskoj noći. Grijali su ga vol i magarac dok je ležao u jaslama.

Izabrani narod je zatajio. Ili bismo mogli reći da mu je svoje poklone dao tražeći da bude razapet dok su svećenici zahtijevali da ga Pilat osudi.

Veliki broj naših božićnih pjesama nadahnut je svetopisamskim tekstovima i zapravo je opis onoga što se dogodilo te noći u Betlehemu. Posebno ovaj put ističemo staru pjesmu, kojoj je autor nepoznat kako glazbe tako i teksta, a nastala je na otoku Murteru. Prateći tekst ove pjesme možemo duhom doživjeti Božić. Poći pred Onoga u jaslama, pokloniti mu se, i prinijeti mu darove svog obraćenja. Jedino tako će nam prosjati njegovo svjetlo i shvatit ćemo da je bit Božića u susretu sa Spasiteljem.

Preveliku radost navišćujem vama,

Da Spasitelj svijeta porodi se nam.

Na noge ustan'te, svi tecmo Betlemu.

Sin Božji u njemu porodi se nam.

Ustan'te pastiri jer noćne sred tmine

S nebeske visine svim prosja nam dan

Na noge....

Do sad ga dvorila anđeoska služba

A sada mu družba magarčić i vol.

Na noge...

(Ansambl „Lado“ pjeva „Preveliku radost navišćujem vama)

Iako proživljamo teška vremena na raznim područjima našeg života; iako kriza razara naše obitelji; iako se osjeća beznađe kod velikog broja mladih; iako smo svjedoci siromaštva mnogih naših sugrađana; istovremeno svjedoci smo rasipništva za mnoge ne nužne stvari...

Mi smo danas Izrael. Mi smo izabrani narod. Oni koji dolaze u crkvu i koji su članovi Crkve, u svom djelovanju to trebaju biti. U ime Kristovo smo kršteni, u Krista urasli da budemo jedno s njim i sa zajednicom vjernika. Nije dovoljno samo se pokloniti. Trebamo otvoriti svoja srca Betlehemskom Djetetu i djelovati poput njega. Da konačno svijetom zavlada ljubav koju nam je svojim rođenjem pokazao. Tada će nam Božić biti uistinu blagdan ljubavi, radosti i mira.

(Koralni napjev na latinskom iz 10. stoljeća)

Nebesa, odozgor rosite i oblaci Pravednog daždite.

Ne srdi se, Gospodine, ne spominji se krivnje dovijeka.
Evo, opustošen je grad Svetoga, Sion postade pustinjom:
Jeruzalem je napušten, kuća svetosti tvoje i slave tvoje,
gdje su te hvalili oci naši.

Pripjev: Nebesa, odozgor rosite…

Sagriješismo i kao čovjek gubav postadosmo,
i popadosmo svi mi kao lišće,
i opačine naše kao vjetar odnesoše nas,
sakrio si lice svoje od nas,
i bacio si nas u ruke opačina naših.

Pripjev: Nebesa, odozgor rosite…

Pogledaj, Gospodine, nevolju naroda svoga i pošalji
koga imaš poslati; pošalji Jaganjca, gospodara zemlje,
od stijene pustinjske gore kćeri Sionske,
da on digne jaram ropstva našega.

Pripjev: Nebesa, odozgor rosite…

Utješi se, utješi se narode moj, brzo dolazi spasenje tvoje;
zašto se žalošću izjedaš, jer ti se bol obnavlja?
Spasit ću te, nemoj se bojati, jer sam ja Gospodin Bog tvoj,
Sveti Izraelov, tvoj Otkupitelj.

Pripjev: Nebesa, odozgor rosite…