Naslovnica » Život » Blagdani
U srijedu, 13.6. naši Gornjani slave sa rodbinom, prijateljima i župljanima svoga dragoga nebeskog zaštitnika sv. Antu. Svim Gornjanima koji se u srijedu okupe u Gornjem Hasiću i svima diljem svijeta želim sretan i blagoslovljen blagdan. Odani vam don Mišo
Sutra dan, na Uskrs, išli su svi osim majke i najmlađe sestrice na svečanu svetu misu. Svi misari su se pozdravljali s „Faljen Isus i sretan ti Uskrs.“ Vladalo je ozračje ljubavi, poleta i veselosti, koju i ovoga Uskrsa svima koji čitaju ove stranice (a i onima koji ne čitaju) želi Vaša Ruža Marka Peranova
Korizma je pravo vrijeme u kojem, u iskrenom susretu s Bogom i sa samim sobom, promišljamo i spoznajemo kojih se grijeha i slabosti trebamo čuvati i što nam je činiti. I to činimo.
"Oj Hasiću I sad si nam dika, Još se sjetim Tvojih starih slika. Bit ćeš opet Što si nekad bio, Pun ljepote K'o što sam te snio.“
U ovim turbulentnim vremenima, ispunjenim nasiljem, nemirima, mržnjom, nebrigom umjesto buke treba nam malo mira. Tražeći mir u sebi počinjemo mijenjati svijet.
Meni i Vama dragi moji Hasićani i Posavci, svi ljudi dobre volje. Neka Vam je čestit i ovaj Božić 2017. godine a na dobro došla 2018. godina.
Ako mi netko i dođe, na godišnjicu rođenja ili smrti, neka mi ne nosi ni cvijeće, ni svijeće. Tek šaka posavske zemlje svete, dovoljna će mi biti. (S. Blažanović, „Mirogoj“, iz zbirke pjesama „Na Žendragu“)
Sve više sunca i lijepog vremena učinilo je ljude radosnijim, poletnijim u poslu i pripravi za najveći kršćanski blagdan, Uskrs. Sve što se može micati izmiljelo je u svoja dvorišta i vrtove...
Korizma je posebno milosno vrijeme. Vrijeme kada razmišljamo o Kristovoj muci i smrti. O svojoj povezanosti s Kristom. Što zapravo za nas znači i taj Krist i njegova muka i naše krštenje?
Gospodine Bože, ti si bl. Alojziju Stepincu dao milost čvrste vjere u Isusa Krista i spremnost da trpi za njega sve do mučeničke smrti. Pomozi nam slijediti njegov primjer, da bismo ljubili Krista kako ga je on ljubio i služili Ckvi kako je on služio.
Poslije zahvalne molitve po objedu djed je rekao: „Sutra je sv. Anto. Treba ići rodbini i prijateljima na blagoslov. Ti ćeš Ružo, (obratio se baki), ići k našoj Jagi u Mišiće. Sna'a će, s manjom djecom, snaji rođaka Jose (Tadenici Ević rodom iz Kladara), Manda kod svoji' druga Ančeta i Mande Lujinine, a ti Marko kod rodice Janje Rođanove.
Gospodine Isuse, nalazimo se pred tvojim jaslicama. Otvori naša srca da shvate tvoj put od jaslica, preko progona, prezira, razapinjanja. Put ljubavi.
„Ma da padaju i sikere, Božić je i na svetu misu se mora ići!“ – rekle su mama i teta, a i ostale žene iz sokaka. Uz sav snijeg i hladnoću idući od župne crkve, udaljene oko tri km od naših kuća, zarumenjene naše cure i mlade snahe pjevale su božićne pjesme. Promatrao ih jedan novopečeni član partije, otpljunuo u snijeg rekavši „Ja, ludog svijeta!“
Gledala je u mene, tražeći nešto na mome licu, kao da je htjela da pročita nešto. Taj pogled me je probadao. Nešto je bilo u tom pogledu što mi se duboko usjeklo u srce. Nešto mi je govorio taj pogled. Nešto beskrajno tužno, neshvatljivo, nejasno...
Što je to Božić? To mora definirati i odgovoriti svako za sebe. A za mene:
U vrijeme kada se istovremeno uz blagdane Svih svetih i Dana mrtvih proklamira i ”noć vještica”, moramo ponovno dokazivati i objašnjavati svoju pripadnost vrijednostima života u vječnosti, uskrsnuću od mrtvih i da onkraj smrti žive naši dragi pokojnici.
Najprije se pitam: što je groblje? Grad mrtvih ili grad živih? Potpuno je jasno svakome, pa i slučajnom prolazniku, da ovo nije grad mrtvih nego živih, koji su živi kao nikada prije, možda čak i bliži i življi, ako se to tako može reći, nego što su bili za svog zemaljskog života.
“Morate iznova graditi. Prvo, svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim, svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage, uložite je u budućnost.” (S. Glavašević)
Na dobro Vam došao blagdan Sv. Ante i svima koji nose ime Anto neka je sretan imendan!
Svim čitateljima Sretan Uskrs, želi Ruža Marka Peranova!
Godina Gospodnjeg Milosrđa je sam Bog među nama. I mi u njemu. Nije to onaj kojim plašimo djecu: „Bog će te kazniti.“ On je Ljubav.
O hostijo, spasonosna, što otvaraš nam širom raj Sred hrvanja sudbonosna ti jači nas i očuvaj
Vrijeme Došašća, ili puku lakše shvatljivo, vrijeme priprave za Božić (iako priprava nije samo za Božić, nego i za konačni dolazak Isusa Krista), je uistinu posebno vrijeme. Ispunjeno iščekivanjem, željom da se dogodi taj veliki dan.
Svima nama neka u srcu odjekne „Sretan Božić i sveto Isusovo porođenje - Čestita ti duša bila“ gdje god se nalazili u: Austriji, Australiji, Njemačkoj, Švicarskoj, Italiji, Velikoj Britaniji, Švedskoj, Kanadi, SAD-u, Norveškoj, Bosni i Hercegovini, Sloveniji, Hrvatskoj...
I danas je puno onih, koji tko zna zbog čega, nisu radosni za ovaj veliki blagdan. Možda ih pritišće siromaštvo, gubitak radnoga mjesta, možda su izgubili kuću u poplavama, možda su teško bolesni i osamljeni, možda im je nastradala i umrla draga osoba...
Sveti Nikola je bio za života cijenjen kao čudotvorac. U raznim životopisima se navode djela koja je učinio i po kojima je postao slavan.
Sjetite se svega što je napisano o meni. Razapet, umro i uskrsnuo. Rekao sam vam da sam ja s vama do kraja vremena. Rekao sam na Posljednjoj večeri: Ovo činite meni na spomen. I sve što sam ja radio, nastavite vi. A o meni je zapisao jedan od evanđelista: „Prošao je svijetom čineći dobro“! Hoćete li vi to nastaviti?
I ove su godine vjernici župe Tišina došli sa svih strana svijeta kako bi zajednički proslavili najveći i najradosniji blagdan, svetkovinu obnove nade koja je i najpotrebnija u aktualnom povijesnom trenutku - uskrsnuće Isusovo.
Tako sam bila ponosna kada je teta meni dala naš buketić da stavim Isusu pokraj glave s trnovom krunom. Cvijeća, kako inače biva na Isusovom grobu, nije bilo. Samo ruzmarini i asparagusi. Tako su naše bijele visibabe bile još dragocjenije.
Slušajući mnoge vjernike nakon Čiste srijede i početka korizmenog vremena, često čujemo kako su se, valjda, pozivom kod pepeljenja na obraćenje i vjerovanje Evanđelju, odlučili kroz ovo vrijeme činiti određene vidove pokore odričući se raznih ugodnosti.
Ovo je mjesto u vrijeme rata bilo prava pustinja. Za neke je Hasićane još uvijek nepoželjan kraj. Ali oni koji su se vratili, koji danas žive u Donjem Hasiću, vratili su život.
Možda nam nekada život izgleda kao pustinja, kao što je to i Hasić bio, ali s molitvom i uz Božju pomoć i pustinja se moze pretvoriti u lijep kraj ugodan za život.
Krenuli smo k svetoj misi pred kapelicu sv. Ante u središtu Donjega Hasića. Cijeli sokak je bio pun naših krajčana.
Obilascima grobova, njihovim uređivanjem, a onda ukrašavanjem svijećama i cvijećem, vjernici župe Hrvatska Tišina i ove su godine, na posebno lijep i dostojanstven način, obilježili blagdan Svih svetih i Dušni dan.
Lijepo je bilo vidjeti kako je ova župa bogata, bogata ljudskim dušama…. Gotovo su sve klupe u crkvi bile popunjene. Najveći je ovo kršćanski blagdan i mnogi su iz dijaspore došli svojim kućama...
Veljača je najveseliji mjesec u godini - mjesec poklada, maškara (mačkara), karnevala, fašnika… Pokladnu zabavu organizirali su i povratnici naše župe, u subotu 18.2.2012. u prostorijama osnovne škole u Donjem Hasiću.
Saone su klizile, konji su bili poslušni, djed Jozo je razgovarao s mojim djedom, a ja malo pozaspala, svaki put bih se prenula kada bi zazvonilo zvonce na saonama, a majka glasnije uzdahnula.
Na svetkovinu sv. Ante i ove godine se sabrao Gornji Hasić sa svim svojim vjernicima. Svakako da su došli i prijatelji, rodbina i svi oni kojima je stalo do Hasića. Dan je i ove godine lijep, ugodan i svima sretan.
Oživjela su naša sela, oživjele su ceste, crkva i samo groblje. Svjetlo se nije gasilo cijelu noć. Groblja su bila ljepša nego ikada, osvijetljena bolje nego bilo koji grad: mir i tišina samo se čuje molitva. Ovo su dani živih.
Evo već petu godinu blagoslove polja započinjemo na Jurjevo. Prvi blagoslov je u Tursinovcu. Tamo je nekad bilo tridesetak katoličkih kuća, ali su oni imali blagoslov zajedno s Tišinom ili ga možda uopće i nisu imali.
Razmišljajući o fra Anti moje misli otploviše opet tamo kuda srca uvijek svom jačinom vuče, u moj i vaš Hasić. Trebalo bi sutra biti u Hasiću...
Svjetlo Božića obasjalo sve vaše putove i uvelo u sljedeću i sve godine pred Vama dragi čitatelji ovih stranica!
«Pogledajte prirodu braćo! Pogledajte kako se probudila iz zimskog mrtvila. Pogledajte sunce! Koliko je sjajnije, koliko nas radosnije grije kada sve niče i cvate. Doći će dan kad će svaki od nas počinuti kao sjemenka u zemlji. Ali Krist je naše Sunce, i kad nas on zovne svojim glasom probudit ćemo se u njegovu svjetlu i rascvasti se krasniji od najkrasnijih cvjetova.»
