NK "Radnik", klub svijetle prošlosti, ali i neizvjesne budućnosti!

NK "Radnik" 1957. godine u Grebnicama na igralištu "Bara"

NK "Radnik" 1957. godine u Grebnicama na igralištu "Bara"

Stoje, s lijeva: Marko Marinčić - Rajac, Ivo Brandić - Pipa, Anto Pavić, Ivan Katić, Anto Barišić, Pero Živanović i Luka Ivkić. Čuče, s lijeva: Marko Pavić (predsjednik kluba), Anto Galić - Belin, Jozan Cvitkušić, Pero Cvitkušić, Ivo Jelečević i Šimo Pepić.

Riječima iz naslova ovog teksta, završava kraći prikaz razvoja nogometa u Hrvatskoj Tišini. Novinar Iljo Dominković napisao ih je u svojoj knizi "Nogomet u Bosanskoj Posavini", (1920.-1995.), objavljenoj u nakladi "Posavskog glasnika" 1996. godine u Orašju. I zaista te riječi na najbolji način oslikavaju trenutačnu situaciju nekada jednog od najjačih seoskih klubova, koji je godinama "žario i palio" po Posavini, Semberiji i Slavoniji. Nema više one Hrvatske Tišine, nema "Radnika", imaju samo bivši igrači i navijači rasuti širom Hrvatske i Europe i ostaju sjećanja.

A sve je krenulo 1931. godine, kad je iz Slovenije u Hrvatsku Tišinu prvu loptu donio Mato Ivkić. Uz vodstvo Ive Barišića osnovana je momčad, koja je odmah od početka kao zaštitni znak uzela ime "Radnik". O tom razdoblju nema puno pisanih tragova, ali se čuje da se tada najčešće igralo na tzv. "Barišića travnjaku".

Nakon II. svjetskog rata, prišlo se obnovi momčadi i formiranju kluba. I među prvim obnoviteljima spominje se Ivo Barišić, te Pero Pejičić, Šimo Pepić, Anto Karalić, Mata Ivkić, Marko Pavić (kasnije dugogodišnji predsjednik kluba)... Među prvim igračima bili su: Juro Blaškić, Mata i Luka Ivkić, Šimo Pepić, Marjan Jelečević, Mato Barišić (prvi student), Mato Jelečević-Perin, golman Ilija Pavić-Beara, te mnogi drugi.

Treba ovom prigodom spomenuti i igrače iz susjednih sela, koji su također dali svoj doprinos razvoju "Radnika". Iz Novog Sela među prvima su se u klub uključili Mato Jelečević, Ilija Petričević, Mato Ćatić, Mato Samardžić. Iz Hasića: Ivo Mikić, Marijan Božić, Anto Božić. Nešto kasnije aktivno se uključuju i učitelji, koji su radili u seoskoj osnovnoj školi:Vito Živanović, Radovan Spajić...

Prvo igralište bilo je na izlazu iz Hrvatske Tišine prema Novom Selu, kod kuće Pere Kovača. Nakon oduzimanja ovog igrališta "Radnik" je neko vrijeme igrao na stadionu "Borca" u Bosanskom Šamcu, da bi kasnije bilo napravljeno igralište kod Doma kulture, gdje se nalazila i trgovina, zemljoradnička zadruga, pošta, čitaonica...

Po svemu sudeći najstarija sačuvana fotografija "Radnika" potječe iz 1954. godine, a nastala je neposredno prije utakmice "Radnik" - "Jedinstvo" Crkvina, 2:0.

NK "Radnik" Hrvatska Tišina 1954. godine (utakmica s "Jedinstvom" iz Crkvine)

NK "Radnik" Hrvatska Tišina 1954. godine (utakmica s "Jedinstvom" iz Crkvine)

Stoje, s lijeva: Niko Pavić, Pero Cvitkušić, Vitomir Živanović, Pero Barišić, Mato Ivkić, Anto Galić - Belin, i Marko Blaškić. Čuče, s lijeva: Josa Brandić, Luka Lilić, Ilija Galić - Fuad i Franjo Karašić.

Pedesetih godina bili su vrlo popularni ljetni turniri. Igralo se gotovo svake nedjelje. S jednog takvog turnira sačuvana je fotografija iz 1957. godine, nastala u Grebnicama na igralištu zvanom Bara.

NK "Radnik" 1957. godine u Grebnicama na igralištu "Bara"

NK "Radnik" 1957. godine u Grebnicama na igralištu "Bara"

Stoje, s lijeva: Marko Marinčić - Rajac, Ivo Brandić - Pipa, Anto Pavić, Ivan Katić, Anto Barišić, Pero Živanović i Luka Ivkić. Čuče, s lijeva: Marko Pavić (predsjednik kluba), Anto Galić - Belin, Jozan Cvitkušić, Pero Cvitkušić, Ivo Jelečević i Šimo Pepić.

Najveći uspjeh u ligaškim natjecanjima "Radnik" iz Hrvatske Tišine postigao je u sezoni 1961/62 godina, kada je u međuopćinskoj ligi Bosanski Šamac, Orašje i Gradačac osvojio prvo mjesto. Slijedeća stepenica bila je vrlo jaka Zonska liga sjeveroistočne Bosne. Za ulazak u tu ligu "Radnik" je morao odigrati po dvije utakmice s jakim momčadima "Graničara" iz Brezovog Polja i "Proletera" iz Dvorova. Tišnjani su ostvarili tri pobjede("Graničar" 2:1 i 5:0 i "Proleter" 3:1 i 1:5, tako da se pored njih, u zonsku ligu plasirao i"Proleter" iz Dvorova. "Radnik" se zasluženo našao u društvu s tada vrlo jakim momčadima, kao što su bili "Borac" iz Bosanskog Šamca", "Hajduk" iz Orašja, "Jedinstvo" iz Odžaka i drugim. Taj najveći ligaški uspjeh tišinskog nogometa ostvarili su: Filip Cvitkušić, Ilija, Mrako, Tomo, Anto i Šimo Galić, Anto Pejičić, Anto Pavić, Duško Pavlović, Marko Ivkić, Pero Petričević i drugi.

Iz tog razdoblja sačuvana je fotografija s jednog turnira održanog u ljeto 1962. godine u Prudu, na starom igralištu " kraj Save".

NK "Radnik" 1962. godine u Prudu

NK "Radnik" 1962. godine u Prudu

Stoje, s lijeva: Anto Barišić, Ilija Galić, Marko Barišić, Niko Pavić, Mato Stažić - Mauna, Pero Cvitkušić - Puzder i Filip Cvitkušić - Pilja. Čuče, s lijeva: Pero Petričević - Ćup, Marko Ivkić, Ivo Tomić- Medle i Marko Galić - Pipin.

Novi, značajniji ligaški rezultat "Radnik" je postigao 1984. godine, nakon što je osvojio prvo mjesto u Posavskoj ligi. Kako je uslijedila i reorganizacija natjecanja "Radniku" se ukazala prigoda da u "majstorici" s "Partizanom" iz Kostrča preskoči još jedan rang i plasira se ponovno u Zonsku ligu. I zaista "Radnik" je sa 3:2 pobijedio "Partizan" i stekao status "zonaša". Slijedećih šest godina "Radnik" je bio stabilan "zonaš". Ljubiteljima nogometa u sjećanju su ostali nezaboravni nastupi Joze i Mate Jelečevića, Ive Blaškića, Zlatka Popića, Novaka Jocića, Đorđa Dušanića, Marka, Mate, Joze i Ivice Ivkića, Nike, Ive i Jose Petričevića, Stjepana Cvitkušića, Ive, Stjepana i Vlade Pavića, Ante Župarića, Željka Petričevica, Vlade Karalića, Ive Evića, Marinka Galića, Marka Rađenovića, Zvonka Barišića, Zlatka Karalića, Ibrahima Topalovića i mnogih drugih.

Odlične rezultate "Radnik" je ostvario i u popularnim natjecanju seoskih nogometnih momčadi "Kupu Zadrugara", kojeg je od 1962. godine organizirao tjednik za selo i poljoprivredu "Zadrugar" iz Sarajeva. Najveći uspjeh ostvaren je 1967. godine, kada je "Radnik" bio pobjednik.

Početkom 1967. godine, po prvi put dovedeno je u pitanje održavanje ovog veoma popularnog natjecanja. Da se radilo o nekom razlogu, koji nema puno veze s nogometom, željama sela i klubova, uvidjelo se ubrzo na Skupštini nogometnog podsaveza Brčko, kada su svi nazni glasovali da se kup organizira i 1967. godine i to po šesti put. Tako je početkom ožujka 1967. godine, javnost prvo informirana da će se Kup "Zadrugara" igrati, a 15. ožujka objavljene su i propozicije natjecanja.

Informacije o tome kome je smetalo popularno natjecanje seoskih nogometnih momčadi, normalno nije bilo, ali iz današnjeg kuta gledanja može se pretpostaviti, da je političkim institucijama smetala ugroženost favoriziranog jugo-kupa.

Do početka natjecanja za Kup Zadrugara prijavile su se, te godine, 62 momčadi iz Posavine i Semberije. Prvi dio natjecanja organiziran je po općinama, s tim da se iz jačih "nogometnih centara" za završnicu plasiraju po dvoje momčadi, a iz slabijih "centara" po jedna. U četvrtfinale, kao pobjednici svojih grupa, plasirali su se "Posavina" (Tramošnica), "Poljoprivrednik" (Krepšić), "Podrinje" (Janja), "Graničar"(Brezovo Polje, "Jedinstvo" (Crkvina), "Radnik" (Hrvatska Tišina), "Proleter" (Dvorovi) i "Dinamo" (Donja Mahala).

Osam četvrtfinalista podijeljeno je u dvije skupine; zapadnu i istočnu. Tako su u zapadnu skupinu ušle momčadi iz Donje Mahale, Tramošnice, Crkvine i Hrvatske Tišine, a u istočnu momčadi iz Janje, Dvorova, Brezovog Polja i Krepšića. "Žlijebom" je određeno da se sastanu: "Dinamo" (Donja Mahala) : "Jedinstvo" (Crkvina) i "Posavina" (Tramošnica) : "Radnik" (Hrvatska Tišina).

U istočnoj skupini: "Podrinje" (Janja) : "Proleter" (Dvorovi) i "Graničar" (Brezovo Polje) : "Poljoprivrednik" (Krepšić).

U prvom susretu između "Dinama" i "Jedinstva" rezultat je bio 3:2, iako je "Dinamo" prvo poluvrijeme završio sa 2:0 u svoju korist. U revanšu bilo je čak 5:1 za "Jedinstvo".

Posebno su zanimljivi bili susreti između "Posavine" i "Radnika". U prvom susretu u Tramošnici postignuto je čak 11 golova. Pobijedio je " Radnik" s 8:3. Strijelac sest golova za "Radnik" bio je Rade Vidović i to prvi u 8. minuti, te u 25., 27., 38., 41. i 61. minuti. Po jedan gol za "Radnik" dali su Dušan Pavlović i Šimo Galić. Strijelci za "Posavinu" bili su Mato Vrhovac u 43. i Zovkić u 58. i 77. minuti. U revanšu u Hrvatskoj Tišini zbog opuštene igre "Radnika" doživjeli su poraz od "Posavine" 3:1.

"Podrinje" iz Janje u prvom susretu porazilo je "Proleter" iz Dvorova s 4:0, dok je u revanšu "Proleter" pobijedio s 2:1.

U prvom susretu "Graničara" i "Poljoprivrednika" bilo je 6:2. I u revanšu u Krepšiću "Graničar" je pobijedio s 3:1.

Tako su se u polufinale Kupa Zadrugara za 1967. godinu plasirali: "Radnik" (Hrvatska Tišina), "Jedinstvo" (Crkvina), "Podrinje" iz Janje i "Graničar" iz Brezovog Polja. Kako su već ranije određene skupine, "žlijebom" je samo odlučeno gdje će se igrati prve utakmice. Prva utakmica između "Jedinstva" i "Radnika" igrana je u Crkvini 19. srpnja i bilo je 1:0 za "Jedinstvo". Na revanšu igranom 23. srpnja u Hrvatskoj Tišini okupilo se oko 2.000 gledatelja, a blagajnici su utržili oko 200 tisuća dinara. Tako velika posjeta bila je zbog poznatog rivalstva ova dva kluba, ali i zbog tijesnog rezultata iz prvog susreta.

Prvo poluvrijeme vodila se izjednačena borba s nekoliko šansi i pred jednom i pred drugim golom. Sijevale su iskre, pa je sudac Salihović isključio Ivu Galića iz "Radnika" i Vasu Simedić iz "Jedinstva". Preokret u igri nastupio je pred kraj prvog poluvremena, kad je u momčad "Radnika" ušao iskusni i snalažljivi Zdravko Dereta - Gerla. Ubrzo je Šimo Galić postigao gol i time izjednačio rezultat iz prvog dijela.

Detalj s finalne utakmice u Hrvatskoj Tisini

Detalj s finalne utakmice u Hrvatskoj Tisini

Drugo poluvrijeme započelo je još tvrđe i oštrije, tako da je do novog vodstva "Radnik" došao tek u 82. minuti. Nakon vodstva "Radnika" od 2:0 i sve izvjesnije nemoći napadača "Jedinstva" da postignu pogodak, na terenu je zavladalo pravo ratno stanje. Vrhunac je dostiglo u 84. minuti, kada je Savo Popović iz "Jedinstva" bez lopte udario jednog napadača "Radnika". Igrači "Jedinstva" znali su da slijedi isključenje, pa su napali sudca, koji je također u gužvi udaren, nakon čega je susret prekinut. U tom trenutku zaprijetila je opasnost od opće tučnjave, koja je izbjegnuta brzom i energičnom intervencijom redara "Radnika".

U drugom polufinalnom dvoboju bila je također oštra, gruba i nesportska borba. U prvom susretu u Janji bilo je neriješeno 1:1. a u revanšu minimalna pobjeda "Graničara" od 1:0.

Kako je finalni susret za Kup Zadrugara 1966. godine igran u Semberiji, u Dvorovima ("Proleter" - "Sloga" Prud 0:1), domaćin finala 1967. godine bila je Posavina, odnosno Hrvatska Tišina. Utakmica je zakazana za 27. srpnja, koji je u bivšoj Jugoslaviji slavljen kao Dan ustanka naroda Bosne i Hercegovine. Među ljubiteljima nogometa susret između ova dva kluba očekivao se s velikim nestrpljenjem, jer se radilo o dvije kvalitetne momčadi, koji su na kraju prvenstva podsavezne lige 1966/67. zauzeli drugo mjesto ("Radnik"), odnosno treće mjesto ("Graničar"). O kakvoj se ligi radilo najbolje se može zaključiti iz imena klubova, koji su se u sezoni 1967/68. natjecali u njoj: "Radnik" (Bijeljina), "Hajduk" (Orašje), "Radnik" (Hrvatska Tišina), "Dinamo" (Donja Mahala), "Jedinstvo" (Crkvina), "MLadost" (Čelić), "Podrinje" (Janja), "Bratstvo" (Koraj), "Majevica" (Lopare), "Sloga" (Tolisa) i "Zadrugar" (G. Rahić).

Prije početka finalnog susreta, na igralištu u Hrvatskoj Tišini okupilo se oko 2.500 gledatelja, mnogo djevojaka i mladića u narodnim nošnjama. Lijepo vrijeme. Ambijent za veliki spektakl.

Momčad "Radnika iz Hrvatske Tišine, osvajač Kupa Zadrugara 1967.

Momčad "Radnika iz Hrvatske Tišine, osvajač Kupa Zadrugara 1967.

Sam susret započeo je silovitim napadom igrača "Radnika". Njihov rezultat bio je vodeći pogodak u 15. minuti susreta, kada je Ivo Jelušić s oko dvadeset metara oštro šutirao i savladao golmana "Graničara". Novi pogodak "Radnika" u 28. minuti djelo je Mate Cvitkušića, koji je iz jedne gužve zatresao protivničku mrežu. S tim rezultatom završeno je prvo poluvrijeme. Nastavak utakmice donio je još ljepši i uzbudljiviji nogomet. Već u 49. minuti Matković je velemajstorski povisio rezultat na 3:0. Novi pogodak u 61. minuti djelo je Šime Galića. Isti igrač u 75. minuti povisio je rezultat na 5:0. Zadovoljni visokim reultatom i sigurnom i uvjerljivom pobjedom igrači "Radnika" malo su zastali u igri, što koriste igrači "Graničara". Prvo su u 77. minuti pogotkom Lipića smanjili na 5:1, da bi u 87. minuti Hadžigerić postigao i drugi pogodak za "Graničar", što je bio i konačni rezultat ove utakmice.

Pobjednički pehar kapetanu domaće momčadi Anti Pejičiću uručio je Nijaz Abadžić

Pobjednički pehar kapetanu domaće momčadi Anti Pejičiću uručio je Nijaz Abadžić

U momčadi "Radnika" visoke ocjene zaslužili su svi igrači. Ipak nešto bolji od ostalih bili su strijelac Šimo Galić, kapetan Anto Pejičić, branič Pavić i napadač Matković.

Susret je dobro vodio sudac Alija Drljačić iz Bosanskog Šamca.

Pobjednički pehar i veliki prijelazni pehar domaćoj momčadi uručio je Nijaz Abadžić. Momčadima je uručena i športska oprema kao nagrada. Zanimljivo je da je umjesto kažnjenog "Jedinstva" iz Crkvine, nagradu primila "Posavina" iz Tramošnice. Vrijedni organizatori iz vodstva "Radnika" za igrače obje momčadi i za brojne goste priredili su večeru u Domu kulture.

CRTICE:

- Prvu loptu u Hrvatsku Tišinu donio je iz Slovenije Mato Ivkić 1931. godine. Nogomet se najčešće igrao na tzv. "Barišića travnjaku".

- Prvo igralište u Hrvatskoj Tišini bilo je na izlazu iz Hrvatske Tišine prema Novom Selu, kod kuće Pere Kovača

- Najviše gledatelja na jednoj utakmici u Hrvatskoj Tišini bilo je 27. srpnja 1967. godine na utakmici "Radnika" sa "Graničarom" iz Brezovog Polja, kada se okupilo oko 2.500 gledatelja. Druga po broju gledatelja bila je 23. srpnja 1967. godina kada ih se na utakmici s "Jedinstvom" iz Crkvine okupilo oko 2.000. Utakmica s "Jedinstvom" je prekinuta u 84. minuti jer je zaprijetila opasnost od opće tučnjave. Blagajnici su utržili oko 200 tisuća dinara.