NK "Radnik" Hrvatska Tišina

Utemeljen: 1946.

Boja dresova: plava . Stadion: kapaciteta 4.000

Najveći uspjesi: prvak Međuopćinske lige 1961/62,

- član Zonske lige sjeveroistočne Bosne

- prvak Posavske lige 1983/84.

- član Zonske lige MNS Brčko 1984.-1990.

- pobjednik Kupa Zadrugara 1967.

Selo Hrvatska Tišina nalazi se u središnjem dijelu šamačke općine gdje je u oko 220 domaćinstava živjelo nešto više od tisuću stanovnika. U tom hrvatskom naselju još je davne 1932. godine skupina nogometnih zanesenjaka utemeljila, prema nekim podacima, nogometni klub pod imenom "Radnik". Nažalost, nismo uspjeli pronaći neki pouzdaniji podatak koji bi potvrdio da je klub i službeno postojao ili se natjecao. Među osnivačima kluba posebna mjesta zaslužuju Mato Ivkić i Ivo Barišić. Iz toga razdoblja nema pismenih tragova o djelovanju kluba, ali se on može opravdano ubrojati među najstariji na šamačkoj općini, pa i šire, u Posavini.

Radnik je i po svojim rezultatima u vremenu nakon II svjetskog rata bio medu najboljim i najuspješnijim kolektivima. Nakon što su prvih godina rada kluba igrali u općinskoj ligi, Radnik se već šezdesetih našao u društvu klubova sa područja oraške i gradačačke općine, a u sezoni 1961/62. osvojio je prvo mjesto, i time izborio nastup u kvalifikacijama za ulazak u Zonsku ligu sjeveroistočne Bosne. Protivnici su mu bili Graničar iz Brezova Polja i Proleter iz Dvorova. S dva zgoditka Ante Pavića, Tišinjani su na gostovanju kod Graničara ostvarili pobjedu od 2:1, a u uzvratnoj utakmici odigranoj u Bosanskom Šamcu, je pobjedio sa čak 5:0. Prvi susret protiv Proletera odigran je na domaćem terenu, rezultat je bio 3:1, tako da ni poraz u revanšu 1:5 nije "uskratio" ulazak u viši rang. Tako su se Tišinjani našli u društvu Borca iz Bosanskog Šamca, oraškog Hajduka, Jedinstva iz Odžaka, Zvijezde iz Gradačca (5:2), Modriče (3:3), Radničkog iz Lukavca (1:1) i drugih poznatih klubova. Taj najveći uspjeh tišinjanskog nogometa su izborili: Filip Cvitkušić, Ilija Galić, Marko Galić, Anto Pejičić, Anto Pavić, Tomo i Anto Galić, Duško Pavlović, Marko Ivkić, Pero Petričević, Marko Galić, Šimo Galić i drugi.

Budući mu je bilo oduzeto staro igralište, pa je svoje utakmice morao igrati u Bosanskom Šamcu, te da je jedan broj igrača upućen u vojsku, Radnik se iz tih razloga nije mogao dugo zadržati u tom rangu natjecanja. Zapravo, sve do 1978. momčad iz Tišine je igrala u tadašnjoj Meduopćinskoj (Podsaveznoj ligi), da bi formiranjem Posavske lige postala njen član. U to vrijeme već su stigli neki novi klinci, koji su uz iskusne Jozu Ivkića, Matu Pavića, Matu Bartolovića, Ivu Jelušića, Antu Matkovića, Radu Vidovića, Peru Stipića, Matu Cvitkušića, Marka Tomića, Jozu Galića, Ivu Stažića, Ivu Blaškića, Jozu Jelečevića i Matu Karalića, trebali nastaviti stazom novoga uspjeha.

Medutim, došlo je do krize, pa je Radnik u sezoni 1978/79. osvojio trinaesto mjesto u Posavskoj ligi i ispao u najniži rang natjecanja. U to vrijeme čak je klub bio prestao s radom da bi se dolaskom trenera Joze Jelačevića i Ive Blaškića momčad ponovno vinula u zrak. Tako je u sezoni 1982/83. Radnik osvojio prvo mjesto u Općinskoj ligi Bosanski Šamac i ušao u Posavsku ligu u kojoj je već nakon svoga prvoga nastupa postao prvak uz skor: 30 19 2 9 71:42 40. Medutim, te godine je došlo do reorganizacije natjecanja na brčanskom savezu, pa je Radnik, nakon pobjede nad Partizanom iz Kostrča (3:2) u Brčkom, stekao status člana Zonske lige. U toj ligi Tišinjani su igrali sve do 1990. godine i važili za stabilnog i jakog ligaša.

U to vrijeme za Radnik su igrali: Jozo i Mato Jelečević, Ivo Blaškić, Zlatko Popić, Novak Jocić, Marko, Mato, Jozo i Ivica Ivkić, Niko, Ivo i Josa Petričević, Stjepan Cvitkušić, Ivo i Stjepan Pavić, Anto župarić, Željko Petričević, Vlado Pavić, Vlado Karalić, Ibrahim Topalović, Ivo Ević, Marinko Galić, Marko Rađenović, Zvonko Barišić, Zlatko Karalić i drugi.

U sezoni 1984/85 Radnik je osvojio deseto mjesto sa 24 boda, iduće godine peto (26 8 11 7 32:33 27), a u sezoni 1986/87 šesto (26 12 3 11 47:55 27). I iduće sezone Tišinjani su bili šesti osvojivši 25 bodova, a u sezoni 1988/89 peti (26 13 4(1) 9 54:42 27). Nakon tog najvećeg uspjeha u sezoni 1989/90 osvojili su tek 12-to mjesto, što je bila viza za niži rang - Meduopćinsku ligu. U toj ligi su u godini pred rat osvojili šesto mjesto sa 15 bodova iz 18 susreta, zabilježivši sedam pobjeda, jedan neodlučan rezultat i 10 poraza, uz gol-razliku 29:29.

Radnik iz Hrvatske Tišine je krajem osamdesetih godina bio pobjednik Kupa na svojoj općini, te u nastavku pretrpio poraz u Orašju od Hajduka. Ovaj klub bio je jedan od najuspješnijih klubova u natjecanju za Kup "Zadrugara", a iz tišinjskog kluba su ponikli i mnogi kvalitetni igrači medu kojima je veći broj njih igrao u klubovima republičkog ranga (Ivkić, Popić, Ević...), a Niko Petričević je jedno vrijeme bio i član BSK - a iz Slavonskog Broda. Radnik je klub svijetle prošlosti, ali i neizvjesne budućnosti!