Žendrag

Piše: Perica Mišić

Ono što je za Prud i Zasavicu Bosna, ono što je za Grebnice, Bazik i Domaljevac Sava, ono što je za Sarajevo Miljacka, za Osijek Drava, za München Isar, za Frankfurt Main, za Mostar Neretva, za Passau, Beč, Budapest i Vukovar Dunav, za London Themse, za Pariz Sena - to je za Hasić Žendrag!

Žendrag je naša nostalgija, naš oldtimer, evergreen, vaterland, naše “ab ovo”, naše ljubavi, žudnje i nadanja, boli i tuge, rađanja, naša vjera i ponos.

Na Žendragu smo se kupali, plivati se učili, lan i konoplju kiselili, ribu plavili, pecali, sa zijeva kupili, bodvama gađali, na drvenim sličugama klizali, sanjkali se, mulj gacali, sjedala gradili, patke i guske gajili i njihova jaja krali, kokoši čupali, svinje kaljužali, stoku napajali, školske zadaće pisali, amebe i paramecijume izučavali, gumene čizme uljevali, lopte vadili, seoske kanale odvodili, na platonskim šlaufima plovili, na tikvićima sa gljivenim čepovima vijer preplivavali, sa koca ronili, žabe operirali, pijavice piškenjem na njih sa nogu skidali, bajere podvađivali, noge rashlađivali, trsku i rogozu žnjeli, iz njega naše paprike, paradajz, kupus, rasadu zaljevali, njive navodnjavali, prve ljubavne sastanke zakazivali, imena na vrbama i topoloma urezivali, hidroelektrane od klašure pravili, papirne čamce puštali, ispod vrbica kisli, glotene gaće na njima sušili, jošike i rakite potkresavali, batu brali, naše domaće lotose (cvijet lopoča) i žabnjak kidali, rubine i veš prali, preko njega se dovikivali, pokraj njega sanjaralili i maštali, crtali i slikali, pjesme o njemu pjevali, veselili se i štrepali, odrastali, crte obrane pravili…djeca Žendraga bili. I ostali!

Kako je bilo nekad?

Žendrag je nekada, prije odvodnje brdskih voda i rijeke Tolise, kao i luških voda, bio rječica tekućica, a ne bara. Bio je jedan od rukavaca deltastog ušća rijeke Bosne. Drugi rukavac bio je Cerovina i prolazio je ispod drvenog (sada betonskog) Zasavičkog mosta, što je to selo činilo otokom. Žendrag je imao virove i vrela, gdje su se djeca kupala. Čak su i hasićki beg na Konačištu (Blažanovići) i aga na Siljevcu (tzv. "Agino jezero") imali svoja kupališta i plaže.

Najveća poplava u Hasiću bila je oko 1937. godine

  • Hasićka zemlja Hasićka zemlja
  • Čandžićka Čandžićka